Špiro: Osjećam se kao dijete, od glume se još nisam umorio

Dalmatinski temperament ovom Šibenčaninu nije dao mira pa je nakon umirovljenja osnovao svoj teatar Kiklop, a nastavio je glumiti u brojnim serijama poput “Najboljih godina” i “Loza”. Još itekako ima energije za putovanja, druženja s mladim kolegama jer se, kaže, osjeća kao mladić. Posljednjih mjeseci je spremao monodramu “Geste i grimase Špire Guberine”, a predstavu posvećuje za 101. rođendan svom profesoru Ranku Marinkoviću. 
Riječ je o predstavi u kojoj se, kaže, obračunava sa svojim “dreserima” kako od milja zove pedagoge s kojima je surađivao.


Express: Kako to da ste tijekom karijere većinom igrali neke pomaknute likove, odnosno ridikule?

Takve ljude dobro poznajem, gotovo u dušu jer dolazim iz takvog podneblja. Ti likovi su mi puno bliži i lakše ih znam odigrati nego recimo neke Krležine likove. Zapravo sam cijelu karijeru napravio igrajući malo čudne, ali životne i slikovite likove. Jedna od meni najdražih uloga, po kojoj me ljudi najviše pamte je uloga Vite u ‘Buži’ Živka Jeličića. 
Shvatio sam da se u komediji bolje snalazim, a i draže mi je da me ljudi prepoznaju po komičnim nego tragičnim ulogama.

Express: Koliko je glumcu važan partner?

Jako mu je važan. Recimo ja sam se najbolje slagao s kolegom Ivicom Vidovićem koji mi jako nedostaje. Zadnji moj susret s njim, mjesec dana prije nego je preminuo rekao mi je: Ajme, Špiro sanjao sam noćas da sam umro, a ti mi ni tada nisi vjerovao. Vadim ti osmrtnicu i kažem evo vidiš da mi je prekosutra sprovod, a ti svoj vadiš rokovnik i kažeš: ‘Odgodi to za dva dana jer imam snimanje, pa ti neću moći doći na pogreb’. Htio sam kazati, kako smo mi glumci stvarno posebna sorta. U ovom poslu se događa puno lijepih stvari, ali ima i loših strana, na primjer, morate zabavljati ljude i kad vam se nešto loše dogodilo. No ne mogu se potužiti na to što sam odlučio biti glumcem, jer se i danas osjećam kao dijete. Malo sam doduše podjetinjio, ali ništa zato!


>>> Cijeli intervju pročitajte u Expressu