Željko Vrzan (60) ušao je u svoju porušenu radionicu kako bi iz nje izvukao alat. Kaže da mu je u tih nekoliko kutija sve što posjeduje...
'Spasio sam sav svoj alat. Ali, kome i za koga ću uopće raditi?'
Najteže mi je bilo kad sam ušao u radionicu i morao birati što ću ostaviti a što spasiti. A sve ti je vrijedno, time zarađujem za kruh za svoju djecu. Spasio sam stolić i u stanu ću si napraviti mali kut za rad. Ali pitanje je kome i za koga ću raditi, priča nam vidno potresen Željko Vrzan (60), kojeg je tijekom spašavanja stvari iz obrta za popravljanje električnih uređaja tijekom potresa snimio naš fotoreporter Pixsella.
On je sa svoja dva sina, Ianom (7) i Noom (15), spašavao ostatke ostataka dok su mu suze tekle niz lice. Željko nas je pozvao u svoj stan dok mu je neprestano zvonio mobitel. S druge strane bili su ljudi iz Makarske, Splita, Zagreba, koji su mu nudili pomoć.
- Ma hvala vam puno, ali meni ništa ne treba. Djeca su mi živa i zdrava, imam krov nad glavom i to mi je dosta. Pomozite nekome kome je pomoć potrebnija - vraćao je svakome s druge strane slušalice, iako je sad ostao potpuno bez prihoda kojima će hraniti sebe i djecu.
Njegov obrt za popravljanje elektronike više ne postoji. U jednom trenutku nazvao ga je dječak Luka iz Zagreba.
'Sunce moje, odi na sladoled'
- Bok, gospon Željko, Luka je. Ja idem u četvrti razred i skupio sam 200 kn džeparca koje bih volio uplatiti vašim sinovima. Možete li mi dati svoj broj računa? - čuo se glasić s druge strane.
Željko se uhvatio za glavu i počeo plakati.
- Sunce moje, molim te uzmi te novce i kupi sebi nešto što ti treba. Uzmi svog najboljeg prijatelja i odite na sladoled - vratio mu je. U kratkom vremenu između poziva ispričao nam je kako ga je od toga da ostane zakopan pod ruševinama nakon potresa dijelilo samo 20 sekundi.
POGLEDAJTE VIDEO: Urušila se zemlja
- Nije bilo prometa taj dan i nešto mi je govorilo da moram izaći. Taman je pred ulazom pristao moj susjed s autom. Pitao me: ‘Susjed, kako...’, a ono ‘si’ više se nije čulo. Samo se sve urušilo - kaže.
Željko je potom potrčao prema ulici, gdje je, dok se slijegala prašina od ruševnih zgrada, vidio zarobljenog oca i sina u automobilu. Odmah im je pohitao u pomoć.
- Rukama smo bacali crepove i cigle i pokušali ih iskopati. Izvukli smo dječaka, a njegovog oca izvukli su vatrogasci. Moj automobil ostao je zatrpan - kaže.
Mobitel mu je ostao pod ruševinama i jedino ga je brinulo jesu li mu sinovi dobro. Nasreću, našao ih je žive, zdrave i neokrznute. Kad se sve smirilo, odveo ih je do obrta da im pokaže kako je sve što je gradio godinama nestalo u samo nekoliko sekundi.
Nitko nije ravnodušan
- Stariji sin mi se tad otrgnuo i našao rupu kroz koju je prošao. Izašao je poslije nekoliko minuta s mojim mobitelom u ruci. Rekao mi je da su mi stražnji prostori s alatom i opremom ostali neokrznuti. Za nekoliko dana otišao sam to probati spasiti. To je meni sve što imam - priča.
Fotografije spašavanja ostataka svog života sa svoja dva sina obišle su Hrvatsku te nitko na njih nije mogao ostati ravnodušan.