Nakon što je Ranko Ostojić u ime saborskog odbora poslao upit SOA-i je li Milanović ruski plaćenik, Plenković je u SOA-u poslao niz retoričkih pitanja na kojima sada traži ostavke Milanovića i Siniše Hajdaša Dončića.
Netko je Središnju obavještajnu agenciju, takozvanu tajnu službu, zamijenio za legendarni broj 981, Službu općih informacija.
Nazovi, pitaj i bit će ti odgovoreno.
Pa je tako Ranko Ostojić, predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, prošloga tjedna poslao SOA-i upit o tome jesu li točne informacije iz redova HDZ-ovih ministara i predsjedničkog kandidata da Rusi financiraju predizbornu kampanju predsjednika Zorana Milanovića.
Pa kad je iz SOA-e stigao negativan odgovor i tako srušio platformu na kojoj je HDZ gradio svoje napade na šefa države, iznervirani Andrej Plenković odlučio je iz inata poslati u SOA-u set svojih pitanja.
Koja su zvučala kao da se ruga hrvatskoj obavještajnoj službi.
Ima li SOA saznanja da je HDZ kriminalna organizacija, kako je to rekao Siniša Hajdaš Dončić, pa ima li SOA saznanja da hrvatska Vlada "podanički izvršava naloge ili prima instrukcije iz Bruxellesa", pa ima li SOA saznanja "vodi li Vlada izdajničku i kvislinšku politiku", kao i ima li saznanja da je Vlada "nacistička organizacija", kako je to "insinuirao Milanović"?
Pa kad je SOA - predvidivo - na postavljena pitanja odgovorila negativno, Plenković je pobjedonosno zatražio ostavke Hajdaša Dončića i Zorana Milanovića.
Eto, svima nam je Plenković pokazao. Ali što zapravo?
Radi li svoj posao?
Je li pokazao da SOA ne radi svoj posao kad nema dokaze o povezanosti Rusije i Milanovića? Ili da radi svoj posao kad nije našla dokaze o svemu onome za što se optužuje HDZ, njegova Vlada i on osobno? Ili je naprosto svojim kapricioznim upitom dezavuirao, osramotio, ponizio i politizirao Središnju obavještajnu agenciju?
Trošio je njezino dragocjeno vrijeme i upleo je u dnevnopolitičke obračune i predizbornu kampanju.
Ostojićev upit, premda očekivan u kontekstu obrane njegova prijatelja Milanovića, imao je donekle smisla jer se radilo o zaštiti hrvatskih nacionalnih interesa, funkcije predsjednika Republike, hibridnog rata i nacionalne sigurnosti.
Ali što je htio dokazati Plenković?
Neka pita DP-ovce
Pokazao je, primjerice, da SOA ne čita pravomoćne sudske presude u kojima je HDZ osuđen za korupciju. Da ne obraća pažnju na presudu Vrhovnog suda koju je prihvatio čak i Plenković, iako se odrekao bivšeg vodstva stranke u periodu 2004.-2009. godine. Ali nije se odrekao stranke, članova, birača, nasljeđa...
Pa ni bivšeg Sanaderova ministra kojeg sada podržava na predsjedničkim izborima.
Osim toga, kad Plenković traži ostavke i odgovornost Milanovića i Hajdaša Dončića, mogao bi u kontekstu odgovora SOA-e naribati i svoje koalicijske partnere iz Domovinskog pokreta (i njegovih pratećih dijelova) koji su Plenkovića optuživali da je "briselski ćato" i da "sluša svoje nalogodavce iz Bruxellesa".
Oni su govorili ono što SOA sada nije uspjela potvrditi.
Narugao se službi
Zajapureni Plenković upleo je SOA-u u političke ratove i narugao se tajnoj službi svojim setom pitanja koja su trebala biti retorička, ali zapravo na njih nije trebala odgovoriti tako ključna i relevantna služba. Neki press clipping bio bi posve dovoljan.
Plenković je, kao i u slučaju DORH-a čijeg je šefa zvao na svoje press konferencije u Vladu ili čiju je šeficu nazivao telefonom da bi je ispitivao o uhićenjima ministara, narušio kredibilitet SOA-e i pretvorio je u službu općih informacija kojoj svatko može postaviti bilo kakvo pitanje, pogotovo kad njezin odgovor kasnije koristi u ratu sa svojim političkim suparnicima.
Što bi se dogodilo da je SOA dala potvrdne odgovore na Plenkovićeve upite?
Da je rekla kako ima saznanja da je HDZ kriminalna organizacija ili da je Plenković "briselski ćato"? Što bi premijer u tom slučaju učinio? Optužio SOA-u da je politički pristrana, da radi za oporbu, da rovari protiv HDZ-a da je dio "osovine zla" ili da njezin šef radi za Milanovića?
Opasno poigravanje
Ovakvo poigravanje sa Središnjom obavještajnom agencijom u vremenima za koja nam Plenković govori da su osjetljiva, da smo izloženi hibridnom ratovanju i stoga ovisni o maksimalnom korištenju kapaciteta obavještajne zajednice, moglo bi biti opasno, pa i veoma štetno.
Kad HDZ optužuje šefa države da je ruski plaćenik, obavještajna služba treba biti konzultirana i o tome obaviještena. Ali ne mora odgovarati na retorička pitanja predsjednika vladajuće stranke.
Tim više ako se uzme u obzir činjenica da taj isti Andrej Plenković, koji od SOA-e sada očekuje da demantira predsjednika, oporbu (i HDZ-ove koalicijske partnere) u napadima na HDZ, nije tražio sigurnosnu provjeru Ivana Turudića nakon što je predložen za kandidata za glavnog državnog odvjetnika. Branio se tvrdnjom kako nije propisana zakonska obveza sigurnosne provjere kandidata.
Ali mogao je zato gnjaviti SOA-u s politikantskim, kapricioznim upitima.
Drugi put, umjesto da piše pisma SOA-i, premijer može nazvati Službu općih informacija (na broj 18981). Ili pročitati novine. Pa i poneku sudsku presudu.
