Slijep sam, ali trčim maratone, vozim avione i ronim u oceanu

Sljepoća je kao razvod, gubitak posla... samo još jedan izazov koji nam život baci u lice. Možemo ga obrisati i reći 'To je život', ispričao nam je Miles Hilton Barber (68) koji za sebe kaže kako je počeo živjeti tek nakon 50. godine. Zahvaljujući starijem bratu Geoffu, tada je promijenio pogled na svijet i shvatio da su sva ograničenja samo u njegovoj glavi. Nakon toga, Miles je nevjerojatnim pothvatima rušio klasične stereotipe o životima slijepih te je upravljao avionima i to od Engleske do Australije, ronio, trčao maratone kroz pustinje, vozio sportske automobile i penjao se na svjetske vrhove. U isto vrijeme postao je i svjetski poznati motivacijski govornik koji svojom pričom pokazuje da je najvažnije pokušati, a da će uspjeh slijediti. Svoja iskustva podijelio je i na WinDays konferenciji u Poreču.

Na pitanje što ga tjera i dalje na ovakve avanture, Miles kaže da pokušava pomoći tri vrste slijepih ljudi. Prvi su oni koji su rođeni slijepi te radom kroz zaklade pomažem milijunima djece, druga vrsta su onih koji, poput njega, više neće vidjeti te im pokušava reći da ih to ne mora limitirati. 

- Treća grupa ljudi ste vi koji imate vid, ali ne vidite kakve divne osobe žive u vama. Kao što je Helen Keller "Vid bez vizije je kao da si slijep" - rekao je Hilton Barber. 

Kao mladić u rodnoj Rodeziji (današnji Zimbabve) htio je biti vojni pilot, no sa 18 godina nije prošao na liječničkom. Tri godine kasnije njemu i bratu Geoffu dijagnosticirali su retinitis pigmentosu, nasljedni genetski poremećaj koji će dovesti do gubitka vida. 

- Nisam prihvaćao to. Vid mi je bio sve gori i prvo nisam mogao voziti noću, pa uopće, ali nisam htio učiti Brailleovo pismo i govorio sam si da neću ostati slijep. Nisam htio imati veze sa slijepim ljudima - rekao je Miles koji je 1992. otišao iz Zimbabvea. Dolaskom u Englesku upoznao je prve ljude s bijelim štapom ili psima vodičima koji su živjeli profesionalne živote. Neki su bili odvjetnici, neki programeri, ali svi su bili slijepi i to mu je dalo nade. Kaže kako je i dalje imao mentalitet žrtve zbog svega što neće moći raditi, ali da nije znao da to ne mora prihvatiti. 

Najveća promjena uslijedila je kad je već imao 50 godina, pothvatima njegova 16 mjeseci starijeg brata Geoffa, koji je potpuno slijep napravio brod i zaplovio od Afrike prema Australiji. Tako je postao prvi slijepac koji je sam preplovio ocean. 

- Tada sam pomislio da ne moram slušati rečenice kako slijepi ljudi ne mogu učiniti ništa - kaže Miles koji dodaje kako ga je brat naučio da se ne žali. Upravo brata navodi i kao najveću inspiraciju za svoj novi početak života i ekstremne avanture na koje se i sam odvažio. Završio je Marathon Des Sables, najtežu utrku na svijetu, 250 kilometara u šest dana kroz pustinju Saharu, zatim 11-dnevni ultra maraton kroz Kinu od pustinje Gobi do Kineskog zida, najhladniji maraton na Zemlji - sibirski ledeni maraton... 

Na pitanje koja mu je avantura dosad bila najteža, Miles odgovara kako je mentalno najteže bilo vući sanjke prema Južnom polu. Tu ga je čekalo svakodnevno ustajanje na minus 20 ili 30 stupnjeva, 10-ak sati hodanja na skijama i nakon nekoliko dana propitivanje 'Što mi ovo treba?'. Mislio je postati prvi slijepi čovjek koji je osvojio Južni pol, ali nakon 400 kilometara zbog ozeblina je morao odustati. Fizički mu je pak najteži bio maraton kroz Saharu gdje je ozlijedio stopala i ostao bez noktiju na nogama. 

- To je bilo prvi put da sam trčao tako dugu utrku, a nisam imao iskustva prije - rekao je Miles. 

Uz sve što je dosad prošao, Miles razmišlja i o novim pothvatima, pa bi tako htio postaviti i kopneni brzinski rekord za slijepog vozača, u čemu bi mu mogao poslužiti prijateljev McLaren F1. Za vožnju od 370 km/h kaže da nije teška, već je samo stvar tehnologije. No, osim jurnjave po tlu, htio bi opet letjeti svojom mikro letjelicom jer mu nove tehnologije, poput Raspberry Pi računala, olakšavaju letove. Razmišljao je i o svemiru, ali vjeruje da bi Amerikanci prije poslali nekog 'svog' ako bi slali slijepu osobu u orbitu, no tu ga muči i klaustrofobija. 

Miles nam je u razgovoru na WinDays konferenciji rekao i kako njegova supruga Carol, s kojom je u braku 40 godina, misli kako je on najsigurniji čovjek na svakoj ekspediciji. 

- Zamislite da idem na Južni pol i padnem u neku pukotinu. Ljudi koji me prate morali bi se vratiti nazad i reći da su izgubili slijepog čovjeka - dodaje u šali i naglašava kako ga je zaustavila jedino od plana da sudjeluje u utrci s bikovima u Pamploni. Danas uglavnom govori na korporativnim skupovima i misli da 80 posto visoko pozicioniranih ljudi nije zadovoljno svojim životom. 

- Toliko ljudi danas troši svoje zdravlje da bi generirali bogatstvo, a kad dođu na kraj života moraju koristiti to bogatstvo da bi vratili zdravlje. Kako glup načini života - rekao je Hilton Barber i dodao kako uvijek pokušava naglasiti kako je danas jedini dan koji imam i da danas treba uživati u životu.