Luka Marić (45) iz Slavonskog Boda je prije osam godina s obitelji otišao u švedski Malmö. Kako su djeca rasla, sve češće smo razmišljali o odlasku iz Hrvatske, ponajprije zbog njihove budućnosti, priča nam
IZ BRODA OTIŠLO 15.000 LJUDI
Slavonci za odlazak ljudi krive maćehinsku politiku: 'Dok se država ne sredi, ne vraćamo se'
Rezultati posljednjeg popisa stanovništva podignuli su oluju, uzburkali su i strasti, ali i izazvali strah jer je sve manje Hrvata u Hrvatskoj. Sve više ih je u dijaspori, pa tako neki spominju da imamo "dvije Hrvatske".
Pogledajte video: Hrvatska umire
Pokretanje videa...
VIDEO
Glavni razlog tome većina vidi u odlasku desetaka tisuća mladih u inozemstvo na rad. Jedan od njih je i Luka Marić (45) iz Slavonskog Boda, koji je prije osam godina s obitelji otišao u švedski Malmö.
- Vjerojatno mi, kao i većini novih hrvatskih iseljenika do samo prije nekoliko godina prije te odluke, nije niti na pamet moglo pasti da ću svoju prelijepu Hrvatsku morati napustiti i zamijeniti je dalekim sjeverom – kaže Luka.
Rodio se u Slavonskom Brodu, gdje se i školovao.
Nažalost, došao je rat i školovanje je morao prekinuti. Kao 17-godišnjak pridružio se Hrvatskoj vojsci, u ratu je teško ranjen. Nakon rata upoznao je Gabrijelu te su se ubrzo vjenčali i izgradili dom u Slavonskom Brodu.
Plod njihove ljubavi su tri kćeri, Izabela (23), Dorotea (19) i Antonela (11).
- Nikad nismo mislili da će biti potrebe za tim korakom, ali kako su djeca rasla, sve češće smo razmišljali o odlasku iz Hrvatske, ponajprije zbog njihove budućnosti. Kao i većina mladih u Hrvatskoj, vjerojatno bi i naša djeca kasnije sama krenula u tom smjeru. Smatrali smo da je lakše dok su cure mlađe, ali i da će biti sigurnije za njih ako smo za početak zajedno. Tako smo 2014. odlučili otići – kaže nam Luka.
Tražeći izlaz i osiguravanje budućnosti svojoj djeci, u obzir je počeo uzimati sve mogućnosti. Informacije je sakupljao sa svih strana, kontaktirao je prijatelje i poznanike. Konačni izbor bila je Kraljevina Švedska. Pripreme su trajale pola godine. Proučavanje, ponovno prikupljanje informacija, ali i poticaj i podrška od strane prijatelja Ivice i Ane Miljak, koji su već živjeli u Malmöu.
- Dana 19. srpnja 2014. supruga, troje djece i ja spakirali smo se i krenuli svojim automobilom u Malmö. Nakon dugog i napornog puta stigli smo kasno navečer. Prvu noć proveli smo u automobilu. Već sutradan krećemo u potragu za smještajem, u čemu su nam Ivica i Ana pomogli, iako su tad bili na odmoru u Hrvatskoj. Pronašli smo privremeni smještaj kod njihovih prijatelja Luke i Marice Marić. Tu upoznajemo i Zrinku Katinić, koja nam je pomogla pronaći stan, a pomogla nam je i oko papira. Najveću potporu i pomoć u svim oblicima smo imali nakon povratka Ivice i Ane iz Hrvatske. I danas nam izlaze u susret – priča Luka.
Supruga je ubrzo nakon dolaska dobila posao. Nakon dva mjeseca dobili su švedski Personnummer (PN), bez kojeg se ondje ne može gotovo ništa. Dvije starije kćeri krenule su u školu, mlađa u vrtić. Obitelj se brzo priviknula na novu zemlju.
- Grad je doista lijep. Možete mnogo toga vidjeti i doživjeti. Ljudi su super. Čak bih se usudio reći i preljubazni, za naše, hrvatske pojmove. Lako je sporazumjeti se sa svakim jer malo tko ne govori engleski, i to perfektno. Dosta je ljudi iz Hrvatske i stalno nailazimo na njih – zadovoljan je Luka.
Nakon gotovo osam godina uklopili su se u švedsko društvo, što je bilo nemoguće bez znanja jezika.
- Naravno da srce zna gdje mu je dom, da će Hrvatska uvijek biti jedina domovina i meni i mojoj djeci, da nema ljepše zemlje na svijetu. Ali dok se uvjeti za život ne normaliziraju i dok ne budemo vidjeli svijetlu budućnost u Hrvatskoj, ne razmišljamo o povratku. Najstarija kći se udala i studira na fakultetu u Malmöu. Čak smo postali i djed i baka. Srednja je na fakultetu u Uppsali, 650 km odavde, a najmlađa još u osnovnoj školi. Supruga i ja ćemo se sigurno vratiti jednog dana jer u Hrvatskoj je naša kuća i naš dom. Naravno, kad budemo sigurni da su se naša djeca osamostalila i kad supruga zaradi svoju mirovinu – zaključuje svoju priču Luka.
Inače, Luka Marić je invalid, tri puta je tijekom rata ranjen, tako da je trenutno bez zaposlenja.
– Ja sam kućna pomoćnica – nasmijao se Marić, ali i dodao da uživa puna prava kao i svaki švedski državljanin.
Njegova supruga radi na mjestu kontakt osobe za uređivanje parkova i dječjih igrališta.
– U Hrvatskoj je radila u više firmi, ali samo rad i patnja – rekao je Luka dodavši kako je ona prezadovoljna poslom, a djeca životom.
Nažalost, Slavonija polako umire. Moglo bi se to zaključiti prema rezultatima popisa 2021. Mirko Duspara, gradonačelnik Slavonskog Broda, u utorak je rekao da je bilo očekivano kako će pet slavonskih županija zabilježiti pad broja stanovnika. Ipak, iznenadilo ga je da je Grad Slavonski Brod izgubio malo više od 9000 ljudi. Trend smanjenja je nastavljen jer samo deset godina ranije otišlo je njih 5000. Niti činjenica da se samo u godinu-dvije prije u Slavonskom Brodu broj doseljenih i otišlih približio i kreće se oko 1200 stanovnika ne ohrabruje, jer mnogo je više onih koji su otišli iz Slavonskog Broda.
– Čeka nas novi val odlazaka, Švicarska otvara svoja vrata, njima trebaju radnici. Unatoč tome što našim ljudima vani ne teku med i mlijeko, ipak odlaze, pa čak i oni koji su imali ovdje ne tako loš posao, ali očito ih nešto drugo tjera na taj korak – zaključio je gradonačelnik Slavonskog Broda Mirko Duspara.
Đ. Đaković propada, a privatnici rastu
Politika koja se vodi na razini države glavni je krivac za odlazak ljudi. Lokalne sredine mogu učiniti vrlo malo u zemlji korupcije. Projekti koji bi trebali poboljšati stanje i time zainteresirati mlade ljude da ostanu čekaju po nekoliko godina na odobrenje, pa nas pitaju što radimo, ne shvaćaju da nas je država zakočila, rekao je brodski gradonačelnik Mirko Duspara ne krijući razočaranje što je u Slavonskom Brodu manje stanovnika.
– Bili bismo sretni da je obrnuto, da smo dobili više 10.000 stanovnika, to bi za grad značilo više prihoda, mogli bismo se brže razvijati. Nažalost, bilo je ovo očekivano ako znamo što je sve učinjeno gospodarstvu. Kako objasniti ljudima da nijedna tvrtka u kojoj je suvlasnik država ne može poslovati pozitivno, a sve privatne se razvijaju? Mislim tu na Đuru Đakovića. Očito tu nešto ne štima – rekao je Duspara.
Nakon svega što se u utorak moglo čuti u Slavonskom Brodu, kaže, ne piše se dobro ni njima kao ni cijeloj Slavoniji.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
