Premda se na prvi pogled čini da će Most i Domovinski pokret u Saboru mahati istim ideološkim zastavama, valja imati na umu da je struktura zastupnika koje u parlament šalju ove dvije grupacije ipak bitno različita
Škorina desnica je već viđena, mostovci će biti druga priča...
Hrvatski parlament imat će dvije brojčano jake konzervativno-desne opcije, Škorinu i Mostovu.
Premda su ankete Škori davale i više mandata, a Petrovu i ekipi značajno manje, obojica bi trebali biti zadovoljni. Škoro nešto manje, jasno je da se dio njegovih glasača u finišu kampanje priklonio Mostu, a i očekivali su,znatno više.
Istini za volju, na Škoru i njegove udaralo se iz svih oružja, izvlačili su se tekstovi o njegovim nastupima za Titovu štafetu, ali i tekstovi njegove žene o nastupima folklornog društva u Kanadi...
POGLEDAJTE VIDEO Izborna noć na 24sata
Znao je Škoro dobro udariti i na samoga sebe, izjavljivao je da se silovana žena treba s obitelji dogovoriti o pobačaju, i sigurno se iz takvih eskapada nije izvukao bez ozbiljnih političkih ozljeda.
Premda se na prvi pogled čini da će Most i Domovinski pokret u Saboru mahati istim ideološkim zastavama, valja imati na umu da je struktura zastupnika koje u parlament šalju ove dvije grupacije ipak bitno različita.
Ono što u Sabor uvodi Škoro prije će biti nalik na već viđene pravaške varijacije, uz ekstremnu nacionalnu notu, a vjerojatno i ridikulozne istupe. Neće tu biti Glasnovića, ali ušli su i Davor Dretar Drele, i Ante Prkačin, i Karolina Vidović Krišto, Hrvoje Zekanović.
U svakom slučaju, uz zastupnike poput Ruže Tomašić i Zlatka Hasanbegovića, to je lista vrlo upečatljivih imena, koja su široj javnosti dobro poznata, ali isto tako je riječ o skupini ljudi za koje je prilično predvidljivo da se u svom političkom djelovanju ne mogu bitno odmaknuti od potenciranja povijesnog revizionizma, antisrpske retorike i jeftinog desnog populizma.
S Mostom je situacija ponešto drukčija. Grmoja, Bulj i Petrov i do sad su bili glasniji kad je trebalo govoriti protiv korupcije i upozoravati na društvene nepravde, a ponekad ponuditi i konkretna politička ili ekonomska rješenja, nego li kada su se busali u prsa svojim hrvatstvom ili kakvim konzervativnim vrijednostima.
Upravo za potonje su angažirali bračni par Raspudić, valjda da im iscrtaju kako bi to sada trebalo izgledati u ideološki nedorečenoj Mostovoj priči.
Nije posve jasno je li im taj dvojac uopće bio potreban, ali je činjenica da su u kampanji bili vrlo vidljivi i da su se njihove poruke jasno čule. Most stoga ima priliku da u sljedećem mandatu sa sebe skine stigmu političkih prevrtljivaca, onih koji bi malo koalirali, a malo ne bi.
Napokon, poruke koje su prema HDZ-u prije izbora, ali i u satima nakon prvih rezultata, slali Škoro i njegovi, bile su obojene upravo kalkulantskim duhom političke trgovine.
Škoro je i u studiju 24sata potvrdio da bi mogao u koaliciju s HDZ-om, pa su njegovi pokrovitelji i kadrovici brže bolje to išli demantirati, ali jasno je da im nije bilo drago kad su shvatili da HDZ-u možda i neće trebati njihove ruke.
Vrlo je vjerojatno da će Mostova priča u Saboru biti nešto konzervativnija no dosad, da će Most biti desni pandan aktivizmu što ga na ljevici demonstrira Možemo, a mogli bi se čak naći na istoj liniji s Možemo u čitavom nizu ekoloških tema. Istovremeno, teško je predvidjeti da će se Škorini zastupnici u Saboru baviti ičim izvan zamornog spektra tema o Udbi, partizanima i ustaškim parolama.