'Sjećam se kada su Mađari bili izbjeglice i kako smo ih primili'

Nakon Drugog svjetskog rata došlo je do velike izbjegličke krize kao posljedica dugotrajnog ratovanja i ratnih razaranja. Prema nekim procjenama bilo je između 30 i 40 milijuna izbjeglica i raseljenih osoba. Godine 1950. UN utemeljuje UNHCR kao privremeno tijelo za brigu o izbjeglicama na mandat od 3 godine, a 1951. usvojena je Konvencija o statusu izbjeglica koja je i danas pravni dokument za priznavanje izbjegličkog prava.

Sljedeća velika izbjeglička kriza dolazi brzo. Godine 1956. iz Mađarske pobjeglo oko 200 tisuća ljudi u strahu od represije sovjetskih snaga nakon što je u Budimpešti pala revolucija protiv Moskve. 

Naime, u studenom 1956. sovjetski tenkovi ulaze u Budimpeštu i pada reformistička vlada Imrea Nagya. U strahu od represije, 200 tisuća Mađara kreće u izbjeglištvo. Oko 180.000 bježi prema Austriji, ostali skoro 20 tisuća dolazi u Jugoslaviju. Prema podacima Ujedinjenih naroda do 31. prosinca 1957. u Jugoslaviju je prebjeglo 19.857. građana Mađarske.

Prihvaćeni su, bez obzira na to što većina nije imala važeće dokumente. Tako je 20 tisuća Mađara bilo raspoređeno u devedesetak hotela širom Jugoslavije, te u izbjegličkim logorima. 

Wikipedia

U slučaju mađarskih izbjeglica svijet im je pružio dobrodošlicu i suosjećanje, te su brojne zemlje pokazale spremnost da ih prihvate. Već nakon tjedan dana u Austriji počelo je preseljavanje izbjeglica u druge zemlje, te je najveći dio  odselio u SAD, Kanadu, Veliku Britaniju - kaže nam dr.sc. Sanja Klempić Bogadi s Instituta za migracije i narodnosti.

- Mađarske su izbjeglice, zemlje prvog utočišta, Austriju i Jugoslaviju, brzo napustile i otišli u druge europske zemlje, a neke izbjeglice i u prekomorske. Prilično brzo rješavanje ove izbjegličke krize i prilično topao prijem, mađarskih izbjeglica u Austriji, i šire u zapadnom svijetu, dijelom se može objasniti političko-ideološkim sukobom Zapada i Istoka odnosno "dokazivanjem"  razvijenih demokratskih društava naspram totalitarističkih režima. Ova akcija zbrinjavanja izbjeglica bila je među prvim prilično brzo i efikasno riješenim izbjegličkim krizama. Čak je i sama Mađarska pozivala izbjeglice da se vrate bez opasnosti da ih se krivično goni, što je mali broj i iskoristio - govori nam dr.sc. Marica Karakaš Obradov s Hrvatskog instituta za povijest te dodaje kako su procjene o oko 200 tisuća mađarskih izbjeglica prema novijim istraživanjima ipak bile protjerane.

- Odnosno u taj broj su uračunate i one izbjeglice koje su se zatekle ili su došle pred kraj i nakon Drugoga svjetskog rata pretežno u Austriju. Te se osobe nisu željele repatrirati u Mađarsku, pretežno zbog političko-ideoloških razloga, u kojoj su, kao uostalom i drugim zemljama Srednje i Istočne Europe komunisti preuzeli vlast. Njihov položaj, bilo kao ratnih zarobljenika, izbjeglica prisilnih radnika i dr., je relativno sporo rješavan. Priljev novih izbjeglica dao je priliku tim ljudima da brže i bolje riješe svoj status uz pomoć međunarodnih organizacija, a Austrija "zemlja domaćin" nije inzistirala na razdvajanju ove dvije skupine izbjeglica jer je računala na veću materijalnu potporu, pogotovo Ujedinjenih naroda - objašnjava nam Karakaš Obradov.

Screenshot

Marko Bačić iz Baranjskog Petrovog Sela bio je dijete 1956. godine i dobro se sjeća kako su nesretni Mađari bježali zbog straha od Rusa.

- Ova ograda koju postavljaju Mađari me uznemiruje, ovo je za mene žica srama. Ja se sjećam kad se oni bili izbjeglice. Tada su na granici bila četiri reda bodljikave žice, ljudi su bježali preko nje tako da bi bacili deku na žicu, ubijali su ih njihovi graničari. Bježali su preko minskih polja. Prebjegle su velike grupe ljudi koje su naši prihvatili smjestili i nahranili, nije bilo izobilja jer bile su to godine gladi - prisjeća se Bačić nesretnih mađarskih izbjeglica, te dodaje kako tada nije bilo čeličnih vrata već dvije rampe s naše i njihove strane. Na svakoj rampi stajala su po dva vojnika.

- Ovu žicu koju postavljaju teško da se može prijeći. Još jednom su ljudi masovno prelazili ovu granicu i to početkom devedesetih, naš narod je bježao u Mađarsku. Bila je to granica spasa, ali nije bilo žice. Teško mi je gledati ovaj jadni narod koji bježi. Nedaleko odavde imam voćnjak jabuka pa sam došao da vidim ima li izbjeglica da im dovezem jabuka. Već sam im vozio jabuke prvog dana kada su stigli u Beli Manastir. Beremend je odavde udaljen oko tri kilometra, tamo imam prijatelje, ali nisam im išao - ističe Bačić koji tvrdi da Mađari nisu loš narod, ali da im ne valjaju političari.

- Prije ovoga bio sam malo simpatizirao Orbana, ali mi se nakon ovog jako zamjerio. Čuo sam da su Mađari s ogradom došli do mog voćnjaka, idem tamo da ih pljunem  - ljutito nam govori.

Bježali su i Česi, a primljeni su s empatijom

Dvanaest godina nakon Mađara bježali su Česi i Slovaci. Sovjetski tenkovi su 21. kolovoza 1968. ušli u Čehoslovačku i započelo je rušenje tamošnje reformističke vlade Aleksandra Dubčeka. Naime, sovjetske vlasti su reformističku struju u komunističkoj partiji shvatili kao prijetnju njihovoj vlasti nad zemljama istočnog bloka. 

Sovjetski Savez i vojske iz pet zemalja Varšavskog pakta napali su Čehoslovačku, a za vrijeme invazije sovjetski tenkovi i vojska okupirali su ulice. Oko sto ljudi je poginulo. Čehoslovačku je tada okupiralo skoro 600 tisuća vojnika Varšavskog pakta sa 5000 tenkova. 

- Procjenjuje se da je odmah emigriralo 70.000 ljudi, odnosno ukupno 300.000 stanovnika. Samo u dvije godine, a to su 1968 i 1969. prema drugim izvorima iseljava 162.000 ljudi, čija se migracija najčešće kvalificira kao izbjeglička i većina ih je odselila u  visokorazvijene zemlje: SR Njemačku, Austriju, SAD, Australiju i Kanadu. Zapadne zemlje su dozvolile ovim ljudima ostati i raditi bez ikakvih poteškoća - ističe dr.sc. Dubravka Milinarić sa Instituta za migracije.

Screenshot

Nekoliko tisuća ih je završilo i u bivšoj Jugoslaviji i bili su prihvaćeni s empatijom i žaljenjem.

Mi smo bježali 1991. i nismo zaboravili

Od 1991. do 1995. godine 26 posto hrvatskog teritorija bilo je pod srpskom okupacijom. U Domovinskom je ratu Hrvatska imala 13.583 poginulih i nestalih, a 37.180 osoba je ranjeno. Ogroman broj ljudi protjeran je ili je pak morao napustiti svoje domove i naselja. 

U prosincu 1991. godine u Hrvatskoj je bilo oko 550 tisuća prognanika i izbjeglica, a k tome je 150 tisuća ljudi bilo u izbjeglištvu u inozemstvu.

Screenshot

U četverogodišnjem ratu u Bosni i Hercegovini stradalo je više od 100 tisuća ljudi dok je preko dva milijuna stanovnika moralo napustiti svoje domove.