Dodži je skraćeno od ‘domaća obična džukela’. Ali ona je vrijedna medvjeđa majka, koja bezrezervno prihvaća medvjeđe siročiće, kaže voditelj utočišta Ivan Crnković
Sirotište zvijeri: Medvjediće u Kuterevu odgaja kujica Dodži
Marko Kralj još je beba. Ima samo 2,5 godine i 130 kg. On je medvjeđe siroče i kralj šume kojeg su našli u selu kraj Crikvenice.
Zalazio je Marko u vrtove mještana kako bi gricnuo što od povrća jer je bio gladan. Majka mu je vjerojatno stradala pod kotačima auta. Djeca iz sela su ga nazvala Markus. Kad je stigao u Velebitsko utočište za male medvjede Kuterevo, dodali su mu i prezime Kralj. Dobio je Marko odmah i majku - kujicu Dodži.
- Dodži je skraćeno od ‘domaća obična džukela’. Ali ona je vrijedna medvjeđa majka, koja bezrezervno prihvaća medvjeđe siročiće - kaže voditelj utočišta Ivan Crnković Pavenka.
On je prije 12 godina otvorio utočište, u kojem prihvaća medvjeđe siročiće. A nalaze ih zaista posvuda - u nabujalim potocima, skrivene u vikendicama, izgladnjele na stablima na koja su se popeli u strahu od pasa. Jedan je čak naučio ljude da ga hrane tri put na dan, a znao je odnijeti i posudu u šumu kad bi se najeo.
- Kujica Dodži druga je po redu pomajka. Zamijenila je Mišu Linga, psa mužjaka koji je podigao osam medvjedića. Mišo ima već 14 godina i sad je u zasluženoj mirovini - rekla je volonterka Anamarija Orešković.
Mišo Lingo godinama je trpio medvjeđe smicalice, s njima jeo i dijelio brlog.
- Pas im postaje zamjenska mama i odgojateljica te autoritet koji trebaju medvjedići u prvoj godini kada dođu - kaže Anamarija.
Sad kad je Mišo u mirovini, oko vrata nosi ogrlicu s drvenim privjeskom medvjeda, koju dobiva svaki volonter. A volonteri dolaze zaista iz cijelog svijeta - Novog Zelanda, Kanarskih Otoka, Francuske, Italije, Litve... A donedavno je u Kuterevu bilo jedino europsko utočište za medvjediće, koje posjeti 20.000 ljudi na godinu. Postala je to nezaobilazna turistička atrakcija Like, a financiraju se jedino od dobrovoljnih priloga posjetitelja.
Nažalost, medvjedi u utočištu ostaju zauvijek. S obzirom da su se naučili na čovjeka, u prirodi bi vjerojatno bez straha prilazili svakom. A onda bi ih netko vjerojatno ubio.
Zato će zauvijek ostati u kuterevskom brlogu, gdje im i nije tako loše. Osim što ih od malih nogu hrane kravljim mlijekom obogaćenim žumanjcima i dojenačkom hranom za djecu, tijekom ljeta dobivaju poslastice. Zamrznuto voće i povrće jedu poput sladoleda i uživaju kao da je svaki dan praznik.