Suočen s pitanjem novinarke misli li da je dobar premijer, Andrej Plenković jučer se upustio u nabrajanje postignuća kako bi potvrdio da je "jako dobar premijer". Bilo je to prvi puta da neki premijer sam sebe hvali.
Andrej Plenković sigurno nije prvi koji za sebe misli da je dobar premijer.
Ali je prvi koji je to izrekao u javnosti.
Obično su takvi zadaci (ili takva čast) u prošlosti pripadali podanicima koji su dokazivali svoju vjernost i gradili svoj status kroz javno ulagivanje premijerima, a nekad i predsjedniku države, kroz njihovo veličanje, uzdizanje i obranu od napada.
Počelo je tako da je Milorad Pupovac izjavio kako Plenkovića "suhim zlatom treba platiti", a završava tako da je premijer Plenković jučer pred novinarima nekoliko puta za sebe izjavio kako je "jako dobar premijer".
Na pitanje novinarke misli li da je dobar premijer, Plenković se upustio u nabrajanje svih postignuća svoje Vlade koja bi trebala potvrditi da je "jako dobar premijer", a zatim zaključio: "Možda je odgovor na vaše pitanje: uz to što mislite da sam ja dobar čovjek, možda sam i OK premijer".
Država, to je premijer
Znači, Vlada je premijer, premijer je Vlada. Uspjesi Vlade uspjesi su premijera Plenkovića. Uspjesi države uspjesi su premijera Plenkovića.
A što je s neuspjesima? Što je s aferama? Što je s promašajima? Što je s pogodovanjima, rafalnim smjenama nekoliko desetaka ministara, s milijunskim štetama, s neznanjem, s neinformiranošću, jeftinim isprikama, obranom starih optuženika i selektiranjem novih...
To, nekim čudom, nije potvrda da je Plenković "jako loš premijer".
Dvojka zlatnog sjaja
Prosječna ocjena Vlade u zadnjem istraživanju Crodemoskopa iznosila je 2,29. Možda to znači da je Plenković sebi upisao peticu, a ostali su podijelili jedinice i dvojke. Jer, kako "jako dobar premijer" može dobiti tako loše ocjene građana?
Ali Plenković je shvatio da je najbolje sam sebe hvaliti, kad već neće nitko drugi. HDZ-ovci se ne ubijaju od želje da prvi istaknu velika postignuća i zasluge svog predsjednika, ne čine to ni ministri koji su svjesni da će u svakom slučaju oni platiti svaki premijerov promašaj, a utihnuli su i lojalni koalicijski partneri.
Pa kad neće nitko, onda Plenković mora sam sebe hvaliti.
O tome neće govoriti drugi
Mogao je na pitanje novinarke je li dobar premijer uzvratiti rutinskom poštapalicom kako će "o tome govoriti drugi". Samo što drugih baš i nema. Pa onda Plenković opet mora sve napraviti sam.
Kao što očito i sam kupuje Rafale, sam smanjuje nezaposlenost i povećava zaposlenost, sam diže prosječnu i minimalnu plaću, sam diže gospodarski rast, sam gradi Pelješki most...
Ali netko drugi brlja s Inom, s HEP-om, s korupcijom, s obnovom od potresa, sa žrtvama korone, sa štrajkovima i prosvjedima, s blokadom institucija, s kršenjima Ustava, sa skandaloznim zakonima... Njegove odgovornosti u tome nema.
Postoje samo zasluge.
Šarena reklama
Ukratko, Plenković se ponaša kao dijete koje u školi natovari gomilu jedinica, a onda učitelje uvjerava da je zapravo "jako dobar đak". To nitko neće reći, pa mora on. Možda netko povjeruje.
Uglavnom, kao što građane već godinama pokušava uvjeriti da im je bolje nego što im se čini iz priloženog, tako sada Plenković svojom tvrdnjom da je "jako dobar premijer" sam sebi slaže šarenu reklamu. Ako se ova mantra više puta ponovi, možda se građanima to negdje uhvati.
A opet, kome će građani vjerovati, ako ne Plenkoviću? Ipak njegova riječ u toj Vladi najviše vrijedi.
