Prošlo je 28 godina otkako traže svoje najmilije. Zato smo odlučili na stranicama 24sata, simbolično, objaviti 28 portreta, 28 priča o nestalim ljudima iz svih dijelova zemlje
'Sine moj, vrati se... Kao majka samo još sanjam da te zagrlim'
Od početka rata i dana kad su u trenu prekinute mnoge mladosti, od dana kad su mnoge obitelji zauvijek zavijene u suze, a tisuće sudbina zauvijek zatočene u pitanjima o kraju, boli i patnji, prošlo je 28 godina. Zato smo odlučili na stranicama 24sata, simbolično, objaviti 28 portreta, 28 priča o nestalim ljudima iz svih dijelova zemlje. Dvadeset i osam lica tuge. Donosimo vam nove četiri priče, a u sljedećim danima objavljujemo i ostale ispovijesti. Pokrovitelji akcije Nestali su, uz podršku Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, MUP, MORH, Ministarstvo branitelja, Grad Zagreb, Zagrebačka županija, HEP, Janaf, Plinacro, Kamgrad i Jadrolinija.
Pokretanje videa...
Nastavit ćemo i dalje pričati, pisati i snimati ispovijesti o tim sudbinama, uskoro izlazi i druga knjiga s najvećim neispričanim pričama Domovinskog rata, s potresnim svjedočanstvima koje mnoge obitelji i mnogi u zemlji u sebi nose kao otvorene rane.
Sine, vrati se... Kao majka samo čekam da te zagrlim
Naš Nikica je bio pripadnik 112. brigade. Nestao je 25. kolovoza 1995. u zaseoku Hrnjadi, Orlova Greda. Nikad nismo saznali gdje je. Kao majka, samo sanjam o tome da dođe i da ga mogu zagrliti. I da me zagrli kako je nekad znao. Ujutro, kad ostanem sama, pustim Mišu i klape te kažem: ‘Evo, sine, Mišo piva za te’, tužno kaže mama Ivana. Nikičina sestra blizanka Suzana poručuje mu: ‘Brate moj, već je vrime da se vratiš doma’...
Ivana (83) i Suzana Jeličić (49) iz Zadra traže sina i brata Nikicu (25)
Na zgarištu smo našli samo djedove štake
Moj djed je ostao u svojoj kući u Pridragi kraj Zadra. Saznali smo da ga je krajem siječnja 1992. u dvorištu ubio mladi vojnik iz susjednog sela. Nakon Oluje na zgarištu smo pronašli samo njegove štake. Nadamo se da će Bog potaknuti one koji nešto znaju o djedovu nestanku da to kažu. Nakon svih ovih godina samo želimo dostojno pokopati njegove kosti. To je čin milosrđa. Puno sam vremena proveo s djedom. Čuvali smo ovce, vodio me sa sobom kad je išao obavljati poslove, vozili smo sijeno... Posebno pamtim sprtve (košare) koje je pleo. Htio je svoj zanat prenijeti na mene, ali tad za to nisam bio zainteresiran. I sad mi je žao.
Hrvoje Oštrić (39) iz Pridrage traži djeda Juru (71)