Ognjen Šimić tvrdi da je njegov slučaj jedinstven u svijetu jer nigdje kirurg nije osuđen zbog dara, a da nije bilo štete. Tvrdi sa su mu sve namjestili
Šimić: Treba suditi i onima koji su mi kao davali mito
Jedan od najpoznatijih hrvatskih bjegunaca, liječnik Ognjen Šimić, u BiH je pod okriljem izdavačke kuće Buybook izdao knjigu 'Osuđenik sa srcem u rukama'. Za portal Depo kazao je kako je knjigu počeo pisati od trenutka kada se vratio u Sarajevo. Tvrdi da je njegov slučaj jedinstven u svijetu jer nigdje kirurg nije osuđen zbog darova, a da nije bilo nikakve štete. U intervjuu je istaknuo da nije zaslužio maksimalnu kaznu zbog brojnih olakotnih okolnosti te je pojasnio kako se mito ne daje u bolnici kao 'na groblju ili u kavani kako to drugi čine'. Po pitanju nedavnog sporazuma između BiH i Hrvatske, Šimić je kazao kako je on krivo interpretiran od strane novinara. Kazao je kako bi svi pred sudom trebali biti isti i prozvao ljude koji su davali mito:
- Ako su dali mito, trebali su biti osuđeni za to. Ako nisu osuđeni, onda mi nisu ni dali mito - kazao je Šimić koji u knjizi piše o svom uhićenju, suđenju, te dolasku u BiH. U knjizi tvrdi kako mu je sve namješteno:
'U cijelom tom kaosu su počeli pretres, i za čudo, za nekih petnaestak minuta, na vanjskoj strani stola, između medicinskih časopisa, izvadili neku kuvertu i uskliknuli: - Evo je! Odmah sam dodao da to nije moje i da ne znam o čemu se radi. Napomenuo sam da sam službene prostorije KBC-a, u koje su svi mali pristup, napustio prije gotovo sedam sati. U kuverti je bio veliki broj novčanica u eurima, stavili su ih na pod, osvijetlili nekom lampom, te su se iznenada uočila tajna slova i znaci. Tek mi je tad, nakon osam sati, postalo jasno što su tražili. Pomislio sam dobro, našli su što su htjeli, ne kod mene, nego u službenim prostorijama KBC-a. Izgleda da su novci bili na broju, pogledat će otiske prstiju ili što drugo, možda moje prste na tu tajnu boju i mogu kući. Vraga! Na moje čuđenje ponovo sam se našao u njihovom autu. Krenuli smo...', stoji u ulomku Šimićeve knjige u kojem opisuje trenutak pretresa kancelarije KBC Rijeka.