Shrvana majka: Pokojnom sinu Vladi i danas još pišem pisma...

Vlado, u mojem srcu je jedan neznani grob, tom ću grobu ostati rob i neću ga zaboraviti dok god ću ovo umorno tijelo nositi. Vlado, čuješ li moj glas? Donesi duši ranjenoj spas, a ja ću se uvijek za tebe moliti, suze ću liti i svijeće paliti. I da tisuću godina živim, sine, neću te zaboraviti.

Ovo je jedno od brojnih pisama koje je Samoborka Mira Nikl (71) od 1991. godine napisala nestalom sinu Vladi. Hrvatski branitelj, pripadnik Tigrova, s nepunih je 26 godina nestao u okolici Okučana. Nakon više od dva desetljeća traženja i pokušaja da sazna kakva ga je sudbina zadesila, Mira je konačno našla svoj mir.

Posmrtne ostatke sina identificirala je 12. travnja na zagrebačkom Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta. Kaže, iako je rane na slomljenom srcu peku kao i te ratne 1991. godine, kad je saznala da je nestao, na neki joj je način laknulo. Zahvalna je što nakon toliko godina patnje može dostojno pokopati njegove posmrtne ostatke.

POGLEDAJTE VIDEO:

- Kad sam došla na identifikaciju, bilo mi je teško. Ali sad mi je puno lakše. Nešto se prelomilo u meni te sad znam da je on gore i da će biti u redu. Znate, bol kad majka izgubi dijete ne može se ni s čim mjeriti. Kao da se dio mene odvojio - priznala nam je Mira.

Sad je napokon našla mir. Barem će, kaže Mira, imati gdje zapaliti svijeću i položiti cvijeće.

Posljednji put vidjela ga je u jesen 1991., kad ju je došao posjetiti u tvornici čarapa u kojoj je radila.

- Htio je vidjeti tatu i mene te mi je glavom, kad je otišao, prošla misao: ‘Bože, pa nismo se pošteno ni pozdravili, nije valjda da se više nikad nećemo vidjeti’. I tako su prolazili dani, nije se javljao, iako je dogovor bio da će se, čim bude mogao, javiti u Elektru, gdje mi radi zet. Nakon mjesec dana došla sam kod kćeri i svi su me čudno pogledali. Tad mi je kći rekla: ‘Mama, braco je nestao, već mjesec dana nitko ne zna gdje je’ - sa suzama u očima priča Mira.

Vjeđe su joj umorne i teške od plača, a duša ranjena.

Dok prebire po sjećanjima i sporim pokretima ruke razvrstava fotografije, tiho nastavlja:

- Saznala sam da su bili u neprijateljskom okruženju. Nemilo se pucalo, kao da su ušli u osinjak. Sakrili su se u nekoj kući, a iako su ga tražili, suborci kažu da ga nisu uspjeli pronaći u toj kući. Obilazila sam sve i svašta, tražila i ispitivala, te od nekog čovjeka čula da je moj sin bio u logoru u Glini. Čak sam dobila i videokasetu. No kad smo je pregledali, to nije bio moj sin, nego se neki drugi mladić vodio pod njegovim imenom i prezimenom - prisjeća se Mira.

I danas je zaustavljaju na ulici i pitaju što se dogodilo s njezinim Vladom. Sad im napokon može reći da su ga zakopali u neki grob u Novoj Gradiški i da je tamo počivalo 26 godina.

- Ne zato što je bio moj, ali Vlado je bio poseban, osjećajan i dobar dečko. Možda je zato i stradao. Čitavo djetinjstvo proveo je igrajući se rata s prijateljem i, eto, na kraju, obojica su se u ratu i našli. Ali ovaj put u pravom ratu. Sjećam se dana kad je Vlado odlučio pristupiti našoj vojsci. Gledali smo ‘Dnevnik’ i već se kuhala ‘balvan revolucija’.

Samo se dignuo i rekao: ‘Ja to više ne mogu gledati, sutra idem!’. I eto, otišao je i nikad se više nije vratio - polako, gotovo šaptom, Mira završava rečenicu.

No nestanak sina nije jedina tragedija koja je Miru zadesila. Dvije godine nakon nestanka sina Vlade suprug joj je zanijemio. Nedugo nakon toga imao je moždani udar i 14 godina Mira je brinula o njemu. Umro je 2007. godine.

- Svaka čast mojemu mužu, skrbila sam i žrtvovala se za njega. Ali opisati osjećaj kad izgubiš dijete, to se jednostavno ne može opisati. To je kao da se odvojio jedan dio tebe - priznaje nam Mira i otkriva kako se sinu zarekla da više neće plakati za njim.

- Jedne noći sanjala sam sina. U snu me je pitao: ‘Majko, zašto plačeš za mnom? Molim te, nemoj’. I tu sam se zarekla da za njim više neću plakati. Tako, kad ne mogu spavati, ustanem u neko gluho doba noći i pišem svojem sinu. Pismo, pjesmu, ono što osjećam u tom trenutku... Kad napišem, kao da se ispraznim, imam osjećaj da on to sve zna i da je sa mnom - zaključila je Mira.

Na posljednji počinak ispratit će sina u utorak, 25. travnja.