Serijski ubojica tražio je žrtve na zloglasnoj 'Autocesti suza'

U novom specijalu 'Nikad otkriveni ubojice' donosimo vam priče koje su šokirale javnost i navele na mnoge špekulacije o mogućim počiniteljima i motivima ubojstava. Unatoč opširnim istragama ovi zloglasni monstrumi nikad nisu pronađeni...

Niz neriješenih ubojstava mladih žena i djevojaka, dogodila su se između 1969. i 2011. godine, duž 750 km duge dionice autoceste broj 16 u Britanskoj Kolumbiji , u Kanadi. Službeni broj žrtava je 18 , ali inuitski poglavice procjenjuju da bi ih moglo biti čak 43. Samo jedna , od 18 žena na službenom popisu žrtava, nije bila inuitskog porijekla . Većina ih je živjela u lokalnim starosjedilačkim zajednicama, a autostopiranje su svakodnevno koristile kao način prijevoza zbog čega policija vjeruje da su bile laka meta ubojici.

- Gradovi su udaljeni jedan od drugoga, a ceste nerijetko potpuno puste. Na nekim dijelovima nema radijske frekvencije i signala na mobitelima . Ceste se račvaju u više manjih i ako netko ima loše namjere, naći će žrtvu. Tijelo može baciti u neki klanac i ne mora ga nitko naći  - kazuju stanovnici.

Na toj, iznimno opasnoj dionici, postavljen je znak upozorenja: 'Oprez! Djevojke, ne stopirajte na 'Autocesti suza', ubojica je na slobodi!'

Na službenom popisu je 18 žrtava

Gloria Moody (27) iz okruga Williams Lake prva je službena žrtva. Zadnji put je viđena 25. listopada 1969. kako napušta jedan kafić. Tijelo je pronađeno idući dan u šumi, 10 kilometara dalje.

Micheline Pare (17) iz Hudson Hopea je nestala u srpnju 1970. godine dok je autostopirala. Tijelo su našli 8. kolovoza.

Gale Ann Weys (19) iz Clearwatera je zadnji put viđena u listopadu 1973. godine kako autostopira, a njezino tijelo su pronašli u travnju sljedeće godine. Policija je sumnjala da je s njezinom smrću povezan Bobby Jack Fowler, ubojica i silovatelj koji je žrtve nalazio u SAD-u i Kanadi. Umro je u zatvoru u Oregonu služeći 16-godišnju kaznu za silovanje, otmicu i pokušaj silovanja 1995. godine.

Pamela Darlington (19) iz Kamloopsa nađena je mrtva u studenom 1973. u gradskom parku. Policija je sumnjala da je Fowler odgovoran i za Pamelin nestanak, no nije to uspjela dokazati.

Colleen MacMillen (16) je posljednji put viđena u kolovozu 1974. godine, krenula je iz obiteljskog doma u Lac La Hacheu s namjerom da autostopira s prijateljem. Tijelo su pronašli idući mjesec. U listopadu 2012. analiza DNK kanadsku policiju je odvela do Bobby Jacka Fowlera, za kojeg se vjeruje da je ubio Colleen . Fowler je umro 2006. godine u zatvoru u Oregonu.

Monica Ignas (14) je zadnji put živa viđena u prosincu 1974. godine u Thornhillu kako se vraća iz škole. Tijelo su našli 6. travnja istočno od Terracea. Djevojka je zadavljena.

Monica Jack (12) je zadnji put viđena 6. svibnja  1978. godine u blizini jezera Nicola kako vozi bicikl. Tijelo su pronašli šumari u lipnju 1995. Godine sjeverno od Merritta, odnosno 20 kilometara dalje od mjesta na kojem je pronađen njezin bicikl. Analizom DNK i zubi policija je utvrdila da je riječ o nestaloj Monici. Policija je tada rekla da je imala osumnjičenika, no ne i dovoljno dokaza da ga optuži za ubojstvo.

Maureen Mosie (33) iz Salmon Arma je zadnji put viđena 8. svibnja 1981. Tijelo je idući dan, 16 kilometara istočno od Kamploopsa, pronašla jedna žena dok je šetala psa. Maureen je bila brutalno pretučena.

Shelley-Anne Bascu (16) iz Hintona, Alta,  je zadnji put viđena 3. svibnja 1983. godine. Vraćala se kući uz autocestu 16. Nekoliko dana nakon što je nestala, osobne stvari, odjeća i tragovi krvi pronađeni su blizu rijeke Athabasca. Tijelo nije nikad pronađeno.

Alberta Williams (24) iz grada Prince Rupert je nestala u kolovozu  1989. godine. Tijelo su pronašli nekoliko tjedana poslije uz autocestu 16. Djevojka je bila silovana i potom zadavljena.

Delphine Nikal (16) iz Smithersa zadnji put je viđena u lipnju 1990. godine kako autostopira iz Smithersa za mjesto Telkwa. Tijelo nisu nikad pronašli. Zanimljivo je da je Delphine rođakinja Cecilije Nikal koja je posljednji put viđena živa 1989. godine u Smithersu, u blizini autoceste 16. Cecilija za razliku od Delphine nije na službenoj listi žrtava.

Roxanne Thiara (15) je zadnji put viđena početkom lipnja 1994. godine. Radila je kao prostitutka u Prince Georgu. Na dan nestanka rekla je prijatelju da se ide naći s mušterijom. Tijelo je pronađeno 17. kolovoza blizu jezera Burns. Poznavala je ubijenu Alishiju Germaine.

Ramona Wilson (16) iz Smithersa je zadnji put viđena u lipnju 1994. Vjeruje se da je autostopirala. Tijelo su pronašli deset mjeseci kasnije blizu zračne luke.

Leah Alishia Germaine (15) iz grada Prince George pronađena je mrtva 9. prosinca 1994. godine iza osnove škole Prince George. Alishia, djelomično inuitskog porijekla, radila je kao prostitutka. Prijatelji tvrde da se dva tjedna ranije prestala baviti tim poslom. Izbodena je na smrt.

Lana Derrick (19) posljednji put je viđena u listopadu 1995. godine, na jednoj benzinskoj postaji blizu grada Terrace. Studirala je na sveučilištu u Terraceu. Obitelj vjeruje kako nije autostopirala. Tijelo nisu pronašli.

Nicole Hoar (25) živjela je u Alberti, a radila u Prince Georgu. Posljednji put je viđena 21. lipnja 2002. kako autostopira prema Smithersu na autocesti 16. Tijelo nisu pronašli.

Tamara Chipman (22) iz grada Prince Rupert  posljednji put je viđena 21. rujna 2006. godine. Autostopirala je uz autocestu 16. Tijelo nije nikad pronađeno.

Aielah Saric Auger (14) iz Prince Georgea posljednji put je viđena 2. veljače 2006. godine. Njezino tijelo pronašao je motociklist osam dana kasnije uz autocestu 16.

Lokalno stanovništvo bijesno na policiju

Godine su prolazile, a ubojstva su se nizala. Policija nije mogla ući u trag ubojici. Bijes lokalnog stanovništva bivao je sve veći . Živjeli su u strahu pitajući se hoće li jednog dana nestati njihova kći, majka, supruga. Pojavile su se kritike kako policija nije shvatila dovoljno ozbiljno problem jer je riječ o djevojkama inuitskog porijekla. S obzirom na to da istraga nije napredovala, neki pojedinci su sami odlučili potražiti pravdu.

Ray Michalko, privatni detektiv iz Vancouvera, počeo je istraživati nestanke u 2006. godini. No njegovi napori nisu dali rezultate. Ubojstva i nestanci žena ostali su misterij.

Nestanak Nicole Hoar digao zajednicu na noge

Lokalci kažu da se stav policije prema ubojstvima promijenio tek nakon nestanka Nicole Hoar u 2002. godini .  Zadnji put je viđena kako stopira blizu benzinske postaje u Prince Georgeu. Nicole je jedina žrtva koja nije bila inuitskog porijekla.

Njezina obitelj imala je ključnu ulogu u pokretanju istrage , skupljanju donacija, dijeljenju letaka s informacijama o njezinom nestanku.  Očajna obitelj ponudila je 50.000 dolara onome tko ponudi bilo kakvu informaciju o nestanku njihove kćeri.

Projekt E-PANA

Na jesen 2005. godine Kraljevska kanadska policija pokrenula je projekt E-PANA. Dobio je naziv po eskimskoj riječ pana što u prijevodu znači duh božice koja pazi na duše umrlih prije nego odu u raj ili se reinkarniraju. Na projektu rade specijalne snage koje istražuju ubojstva i nestanke uz autocestu 16 te pokušavaju naći poveznicu između njih kako bi otkrili radi li se o jednom serijskom ubojici ili više njih.

E-PANA obuhvaća slučajeve koji su se dogodili između 1969. i 2006. , a žrtvama je zajedničko to da su autostopirale ili bile uključene u neku drugu opasnu aktivnost , kao što je prostitucija te da su nestale uz Autocestu suza. U ovom projektu nije bitno koje je rase žrtva, spola ili koliko godina ima. Svi neriješeni slučajevi bitni su za 50-ak istražitelja koji rade na ovom projektu.