Šef Državnog arhiva Petrovu: Nas struku niste ništa pitali!

Nakon što je iz Mosta stigla najava izmjena zakona kojima bi se otvorili državni arhivi do 22. prosinca 1990., stigla je oštra kritika struke predvođene ravnateljem Hrvatskog državnog arhiva Mariom Stipančevićem.

U otvorenom pismu upućenom predsjedniku Sabora Boži Petrovu pojedinci iz struke podsjećaju kako se za vikend u javnosti pojavila informacija o tome kako su ovih dana upravo dovršene izmjene Zakona o državnom arhivu koje stranka Most stavlja u proceduru u Hrvatskom saboru. Pritom, upozoravaju, nije bilo reference na mišljenje struke ili resornog ministarstva o tom pitanju, niti se ikome iz arhivske struke dalo mogućnost nešto o tome reći u javnosti.

Pismo, koje je objavio N1, prenosimo u cijelosti.

"Poštovani gospodine predsjedniče Hrvatskoga sabora,

poštovani zastupnici u Hrvatskom saboru,

u hrvatskoj javnosti se 4. veljače 2017. iznenada u medijskom prostoru pojavila informacija kako su ovih dana upravo dovršene izmjene „Zakona o državnom arhivu“ koje stranka Most stavlja u proceduru u Hrvatskom saboru. Pri tome nije bilo reference na mišljenje struke ili resornog ministarstva o tom pitanju, niti se bilo kome iz arhivske struke dalo mogućnost nešto o tome reći u javnosti. Hrvatska javnost stoga može steći dojam da i arhivska struka i resorno ministarstvo o tome uopće nema stava ili da je njihov dosadašnji stav o toj stvari bio suprotnoga predznaka od rješenja koje sada predlagatelj zastupa.

Kao predstavnici stručne arhivističke zajednice sa pozicija središnjih ustanova, tijela i organizacija stručne arhivističke zajednice u Hrvatskoj, želimo naglasiti kako senzacionalizam u lansiranju informacija i prenošenju vijesti koje se tiču tako važnih stvari, a bez uključivanja same struke ne smatramo primjerenim. Arhivisti su u Hrvatskoj niz godina razapeti između naravi vlastitog poslanja iz kojeg proizlazi imperativ omogućavanja dostupnosti i korištenja gradiva u državnim arhivima, svakome pod jednakim uvjetima, i brojnih ograničenja koja proizlaze iz različitih zakonskih, provedbenih i ugovornih obveza koje su arhivistima kao stručnjacima izvana nametnute. Dugogodišnja stručna obrazlaganja i cijeli niz nastojanja od strane same struke uvijek su zahvaljujući čvrstim argumentima završavala zaključkom kako je neophodno ući u postupak donošenja posve novog arhivskog zakona. Međutim, učestale političke promjene i diskontinuitet u svim spomenutim nastojanjima u odnosu na resorno ministarstvo, nisu do danas omogućili da se reforma arhivskog zakonodavstva dovrši u skladu sa suvremenim potrebama i stavovima struke.

Široka dostupnost gradiva je smisao djelovanja suvremenih arhivista u Hrvatskoj i drugdje, a o iznimkama povezanim s postojećom legislativom te o poteškoćama koje iz toga proizlaze u radu s gradivom i korisnicima najbolje mogu govoriti sami arhivisti. Međutim, iz najnovije medijske kampanje oko ovog pitanja očito je kako same arhiviste u ovom slučaju o tome nitko ništa ne pita. Spominje se mijenjanje „Zakona o državnom arhivu“ (nepostojećega), a ne važećega „Zakona o arhivskom gradivu i arhivima“ koji se odnosi na sve arhive i način djelovanja arhivske službe u Hrvatskoj. Iz toga ni upućeni ni neupućeni čitatelj ne može razlučiti radi li se o pogrešci onih koji namjeravaju mijenjati zakon ili o pogrešci slabo informiranih novinara. Vjerojatno je tome tako upravo stoga što od arhivista nije zatražena odgovarajuća informacija, niti im je u javnosti dana prilika da o relevantnim pitanjima obrazlože stručni stav i meritum problema. Ta je prilika uglavnom dana pojedinim konačnim konzumentima arhivskoga gradiva koji stvari promatraju isključivo iz vlastite perspektive.

Međunarodni Etički kodeks arhivista (EKA) navodi kako se arhivisti „zalažu za što širu dostupnost gradiva i pružaju usluge svim korisnicima bez razlike (…) suzbijaju nerazumna ograničenja u pristupu i korištenju zapisa, ali mogu predložiti ili prihvatiti kao uvjet za preuzimanje nekog gradiva jasno utvrđena ograničenja s privremenim trajanjem (…) nepristrano primjenjuju sva utanačenja utvrđena u trenutku preuzimanja gradiva, ali u interesu liberalizacije pristupa, oni bi trebali iznova dogovoriti uvjete ugovora kada se okolnosti izmijene“ (EKA, br. 6). Istovremeno arhivisti „poštuju i slobodu pristupa i privatnost te postupaju unutar granica zakonskih propisa koji su na snazi (…) moraju poštivati privatni život osoba koje su stvorile zapise, kao i onih na koje se zapisi odnose, osobito kada te osobe nemaju utjecaja na odluke o korištenju i raspolaganju gradivom“ (EKA, br. 7).

U konačnici, arhivisti su prvi koji žele ukloniti svaku neosnovanu prepreku i ograničenje između gradiva koje čuvaju i stručno obrađuju i njegovih potencijalnih korisnika bez obzira na njihovu provenijenciju. Upravo stoga pozivamo političke strukture da se pitanjima neophodnih promjena u arhivskoj struci ne prilazi parcijalno, a pogotovo ne bez temeljne stručne i šire javne rasprave. Samo sinergijom struke i politike moguće je iznaći najkvalitetnija rješenja.

Potpisnici:

* u ime Hrvatskog državnog arhiva, dr. sc. Mario Stipančević, v.d. ravnatelja

* u ime Hrvatskog arhivskog vijeća, Darko Rubčić, predsjednik

* u ime Hrvatskog arhivističkog društva, dr. sc. Dražen Kušen, predsjednik

* u ime Katedre za arhivistiku i dokumentalistiku OIKZ FFZG, izv. prof. dr. sc. Hrvoje Stančić, predstojnik", stoji u pismu.

Grmoja: Većinu slovenskih iskustava u otvaranju arhiva smo uvrstili u zakon

Mostov saborski zastupnik Nikola Grmoja u utorak se u Saboru sastao sa slovenskim istraživačem komunističkih zločina Romanom Leljakom, koji mu je prenio slovenska iskustva u otvaranju državnih arhiva iz vremena socijalizma, većinu kojih je Most, kako je rekao, već ugradio u svoj zakonski prijedlog koji bi omogućio otvaranje arhiva do kraja 1990.

 "Leljak nam je prenio iskustva iz Slovenije. Većinu toga mi smo već ugradili u naš prijedlog zakona, a ostale ćemo sugestije također uzeti u obzir", izjavio je Grmoja novinarima nakon sastanka.

 Istaknuo je kako su u Mostovoj radnoj skupini za izradu izmjena zakona o arhivima uglavnom ljudi iz Ureda predsjednika Sabora i čelnika Mosta Bože Petrova, čiji to i jest bio prijedlog na kojem se radi zadnja dva mjeseca.

Ne znam što radi Ministarstvo kulture, Most ima gotov prijedlog zakona 

Upitan kako to da i Most i Ministarstvo kulture rade na svom zakonskom prijedlogu vezanom uz državni arhiv, Grmoja je odgovorio kako ne zna što radi Ministarstvo kulture.

 "Ne znam što Ministarstvo kulture radi, čuo sam da planiraju nešto za treći kvartal ove godine, a to praktično znači da su sada krenuli u tom smjeru. Most ima gotov prijedlog zakona, a sve sugestije vladajućih i oporbe u pravcu otvaranja arhiva za sve zainteresirane rado ćemo uvažiti", rekao je.

Osvrnuo se i na kritike arhivske struke kako nije bila kontaktirana pri izradi zakona.

Nema razloga da štitimo političke dužnosnike bivše države 

"Nismo radili cijeli novi zakon, nego samo izmjene koje se tiču otvaranja arhiva do 22. prosinca 1990. Uzeli smo u obzir iskustva svih postkomunističkih država i zemalja u okruženju i mislim da je to jako kvalitetan prijedlog zakona. U saborsku proceduru ćemo ga poslati najvjerojatnije za desetak dana. Zaštitit ćemo njima određene osobne podatke, ali nema razloga da štitimo one koje su bili na političkim dužnostima u bivšoj državi. Ja kao političar moram objaviti neke podatke koji ostali građani ne moraju. Svi koji se bave političkom djelatnošću moraju biti izloženi javnosti", naglasio je Grmoja.

 Uvjeren je da će Mostov zakon izdržati 'provjeru' na Ustavnom sudu. "Znam da će biti onih koji će pokušati rušiti taj zakon, jer im vjerojatno ne odgovara da ti podatci budu javno dostupni", rekao je.

Uvjeren sam da će HDZ glasovati za naš zakon

 Grmoja ne vidi razlog zbog kojega HDZ ili SDP ne bi podržali Mostov zakon. "HDZ će glasovati za naš prijedlog, uvjeren sam u to. Mislim da nitko normalan ne bi trebao biti protiv tog prijedloga zakona", poručio je.

 Upitan zašto onda HDZ radi na svom zakonskom prijedlogu, Grmoja odgovara da, kako je on to shvatio, Ministarstvo kulture radi na nekakvoj sveobuhvatnoj izmjeni zakona, koji se ne bi ticao ove konkretne problematike.

 Roman Leljak kazao je novinarima kako je Mostu sugerirao da jugoslavenske političke dužnosnike, što se osobnih podataka tiče, izjednače sa sadašnjim hrvatskim dužnosnicima.

 "Ne znam kakav je njihov prijedlog, sugerirao sam im da u njemu nositelje političkih dužnosti u Jugoslaviji izjednače s nositeljima političkih dužnosti u suvremenoj Hrvatskoj, tako da razina osobnih podataka bude jednaka za obje te kategorije, a ne da oni bivši budu više zaštićeni nego ovi danas", rekao je.