SDP slavi Milanovićev trijumf. Ali sada je prilika da se stranka iskobelja iz uloge njegova taoca

"Ova pobjeda dobra nam je priprema za parlamentarne izbore", poručio je predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić u izbornoj noći prvog kruga predsjedničkih izbora.

U prijevodu, uvjerljivi trijumf Zorana Milanovića kojem je za dlaku izmaknula pobjeda u prvom krugu trebao bi SDP-u otvoriti vrata Banskih dvora.

Kao što je to bilo nakon pobjede Ive Josipovića 2020. godine, kao što se to dogodilo HDZ-u nakon pobjede Kolinde Grabar Kitarović 2015. godine.

Ali zašto se to nije ostvarilo na prvim parlamentarnim izborima nakon što je Milanović friško zasjeo na Pantovčak? Zato što je tek izabrani predsjednik države bojkotirao te izbore i odbio glasati za SDP na čijem čelu je tada sjedio Davor Bernardić.

Zalupio vrata

Zašto se to nije dogodilo ovoga proljeća? Kad je Milanović protuustavno provalio u kampanju za parlamentarne izbore, izgurao Peđu Grbina s funkcije potencijalnog premijerskog kandidata, a tjedan dana nakon toga SDP odbio prijedloge Možemo! o zajedničkom izlasku na izbore u nekoliko izbornih jedinica.

Dva puta je Milanović mogao otvoriti SDP-u vrata Banskih dvora: jednom ih je glasno zalupio, a drugi puta sam se u njih zaletio.

A sada, parlamentarnih izbora - barem redovitih - neće biti još četiri godine, dokad će se i zanos Milanovićeveve vehementne pobjede u svim hrvatskim županijama ispuhati i istrošiti.

Ako je taj zanos uopće sazdan na SDP-ovoj politici.   

Iza skuta i mimo puta

SDP-ovci danas slave Milanovićevu pobjedu kao da je njihova. Pet godina skrivali su se iza Milanovićevih skuta, dok ih je on koristio kao produženu ruku za realiziranje njegovih ambicija i potvrđivanje političkih akrobacija, oduzimao im je kisik u  javnom prostoru, doslovno izgurivao njihove lidere, nametao svoju agendu, preuzimao na sebe obračune s Plenkovićem i njegovim ministrima, dok je SDP postojano gubio popularnost, utjecaj, glasove, a napokon i izbore.

Tijekom tih godina, Milanović nije promovirao program, politiku ili stavove SDP-a, uzimajući stranku zdravo za gotovo, postavljajući na njezino čelo sebi odane predsjednike, istodobno koketirajući s desničarskom, nacionalističkom, suverenističkom, antiglobalističkom, antivakserskom politikom. 

I nije čak ni glasao za SDP 2020. godine.

Izazvao kaos

Još gore, ovoga proljeća Milanović se izravno aktivirao na izborima kao premijerski kandidat SDP-a, razbio dogovore o koaliciji, skrenuo fokus kampanje, izazvao kaos iz kojeg je SDP izašao s istim brojem mandata kao i prije četiri godine.

A HDZ pobijedio treći puta zaredom. 

Kako će Milanovićeva pobjeda pomoći SDP-u da dođe na vlast nakon drugog mandata u kojem se ne mora više boriti za sebe, pa će se morati boriti za SDP kojeg je kao predsjednik stranke doveo do vlasti tek jednom u četiri pokušaja, uz jedan propali pokušaj kao predsjednik Republike?

Nova prilika

Najveća korist koju bi SDP-ovci mogli izvući iz Milanovićeva trijumfa jest prilika da se napokon oslobode uloge taoca svog bivšeg šefa i konačno krenu izgrađivati novu stranku, nove kadrove, novu politiku, novi stil za novo političko razdoblje. 

Da se iskobeljaju iz Milanovićeva zagrljaja, ali i iz političkog duopola kojeg na stranačkoj sceni kontroliraju Milanović i Plenković.

Jasno, najveća korist ove Milanovićeve pobjede mogao bi biti, kako je to slavodobitno ponavljao Hajdaš Dončić, Plenkovićev poraz, ali Plenković je svoje izbore ove godine već dobio. Primorčev poraz bit će gorak i mučan, ali premijer će do daljnjeg ostati u Banskim dvorima, a Hrvatska - s iznimkom Pantovčaka - u rukama HDZ-a.

Plenkijev sarkazam

"Koja je tajna Milanovića? Nema tajne", sarkastično je komentirao Plenković nakon prvog kruga. "Ljudi misle da je istina ovo što on govori, da on brani državu od zločestog HDZ-a. Tko to može misliti, neka mu je sa srećom".

Plenkovićev sarkazam ima rezona: pod Milanovićem, on je osvojio treći mandat u Banskim dvorima, okupirao institucije, instalirao Ivana Turudića, ekipirao Ustavni sud, kontrolirao Hrvatski sabor, uzimao čak i SDP-ove žetončiće kad su mu trebali.

A u pozadini priče o borbi protiv "zločestog HDZ-a", Milanović je uspješno provodio politiku koja se naslanjala na Orbanovu Mađarsku i na propagandu kojom Putin nastoji razbiti Europsku uniju i NATO savez. SDP je uredno trčao po štap koji im je bacao predsjednik.

SDP čuva državu

I dok će Milanović provesti još pet godina na Pantovčaku, nakon onih pet godina u kojima je Plenković sa svojom strankom i svojim partnerima okupirao državu, SDP bi zapravo trebao biti taj koji će čuvati državu od HDZ-a.

Jer SDP ima jedini priliku skinuti HDZ s vlasti i zamijeniti Plenkovića u Banskim dvorima.

No to je ujedno i najteži zadatak. Lako je Milanoviću pomesti pod s Primorcem, Siniša Hajdaš Dončić trebat će se za daleke četiri godine obračunati s Plenkovićem. Uz priliku da razmisli može li mu Milanović doista u tome pomoći.

Ili će i njega na koncu izgurati s mjesta premijerskog kandidata kad se ukaže prilika.