Sam preletio Atlantik: Ledeni oceanski zrak držao ga budnim

Sretni Lindy, Usamljeni orao ili pravim imenom Charles Augustus Lindbergh Jr. bio je prvi čovjek koje je potpuno sam bez zaustavljanja preletio Atlantski ocean. Put od New Yorka do Pariza dugačak 5816 km preletio je za 33 sata i 30 minuta, čime je postao najslavniji pilot svih vremena.

U njegovom životu nije manjkalo svih onih elemenata koji čine blockbuster film – herojskih podviga, trilera, tragedije, politike pa sve do neobičnih ljubavnih zapleta. Rođen je u Detroitu 1902. godine, a najranije razdoblje svojeg života proveo je na farmi u Minnesoti. 

Izazov koji se ne propušta

Nakon srednje škole upisao je strojarstvo na Sveučilištu u Wisconsinu, no na fakultetu nije izdržao niti godinu dana. Odustao je od studiranja i krenuo na obuku za letenje.

Lindbergh je u zraku radio svašta – bio je rezervni i testni pilot u američkoj vojsci, pilotirao je poštanskim avionom tvrtke Robinson koja je prevozila poštu iz St. Louisa u Chicagu i nastupao kao kaskader na sajmovima i aeromitinzima. Stalno u potrazi za novim izazovima u zraku, nije mu promaknuo natječaj kojeg je 1919. raspisao njujorški biznismen Raymond Orteig, koji je i sam bio fasciniran avijacijom. Orteig je ponudio nagradu od 25.000 dolara, ekvivalentno današnjih 353.000 dolara, onome tko prvi bez zaustavljanja preleti Atlantik.

Leteći rezervoar za gorivo

Iako je 25.000 dolara u to doba bila poprilična svota, ovdje nije bila riječ o novcu. U ranijim pokušajima prelijetanja preko Atlantika mnogi su poginuli, a iznos nagrade jedva da je pokrivao troškove takvog pothvata. Preletjeti Atlantik bio je naprosto golemi izazov za najodvažnije i najhrabrije pilote. Izazov kojeg Charles nije htio propustiti.

Avion za transatlantski let nazvan je Spirit of St. Louis, a proizvela ga je firma Ryan Aeronautical Company prema Lindberghovima specifikacijama. Umjesto klasičnog sjedala, u avion je stavljena pletena stolica kako bi bio što lakši. U njemu nije bilo mjesta za padobran ni radio, jer je sav raspoloživi prostor bio predviđen za rezervoar s gorivom. Zbog svega toga mnogi su ga smatrali luđakom, a avion prozvali letećim rezervoarom za gorivo. 

Halucinacije i priviđenja tijekom leta

Noć prije samog leta, 20. svibnja, Charles nije oka sklopio. U zoru je stigao u zračnu luku Roosevelt i poletio u točno 7 sati i 52 minute. Pista je zbog višednevnih kiša bila blatna pa je avionu bilo teško poletjeti. Prvu prepreku, žice dalekovoda u blizini piste, uspio je preletjeti za jedva nekih šest metara. 

Zbog promjenjivog vremena ali i zbog uštede goriva, Charles je tijekom leta često prilagođavao brzinu i visinu leta. Kako bi ostao budan, otvarao je prozore nadajući se da će ga razbuditi ledeni oceanski zrak, a kada ni to nije pomagalo, letio je nekoliko metara iznad mora, na visini na kojoj ga valovi mogu prskati po licu. Trećeg dana, zbog iscrpljenosti i pomanjkanja sna, Lindbergha su počela mučiti priviđenja i halucinacije. Kako je sam kasnije opisao, u jednom trenutku učinilo mu se da vidi duha u kabini.

Od nepoznatog avijatičara do globalne zvijezde

Za vrijeme leta, na oba kontinenta vladalo je masovno uzbuđenje. Ljudi su bili prikovani za svoje radio prijamnike i čekali bilo kakve vijesti o ishodu Lindberghova pothvata. Konačno, na radiju su javili da su Lindberghov avion vidjeli iznad Irske. Parižani su u kolonama hitali prema aerodromu kako bi dočekali hrabrog pilota. On sam nije imao pojma što ga čeka nakon slijetanja.

U 22 sata, Lindbergh je ugledao svjetla grada i ubrzo zatim Eiffelov toranj. U tom trenutku znao je da mu do odredišta treba još dvadesetak minuta. U 22:24 sata, 21. svibnja 1927. godine sletio je pred gomilu od 150 tisuća ljudi koji su došli ovacijama dočekati hrabrog pilota.

Povijesni transatlantski let učinio je Lindbergha globalnom zvijezdom. U sljedećih nekoliko godina, putovao je letio i u svojim govorima promicao razvoj avijacije. Visok i zgodan, žene su ga obožavale, a muškarci su mu se divili. Poštom je dobivao stotine bračnih ponuda, a tvrtke su mu nudile milijune da dođe raditi za njih. No za Lindbergha, stvar nikad nije bila u novcu. 

Zločin stoljeća

Slava i obožavatelji pratili su ga gdje god se pojavio. Na putovanju u Meksiku upoznao je buduću suprugu Anne Morrow, kćer američkog ambasadora. Par se vjenčao svega nekoliko mjeseci kasnije. Charles je naučio Anne letjeti pa je ona, osim njegove bračne družice, postala njegov kopilot. Nekoliko godina nakon povijesnog leta, Lindbergh se sa suprugom skrasio u New Jerseyju.

ZLOČIN STOLJEĆA Iz kuće mu oteli sina, tražili su otkupninu, a kasnije bebu ubili

Obiteljska idila nije bila dugog vijeka. Početkom ožujka 1932. iz iz obiteljske kuće otet je Lindbergov 20-mjesečni sin, Charles Lindbergh Jr. Otmičari su za sina tražili 50 tisuća dolara u gotovini. Ponude za pomoć u potrazi za počiniteljem stizale su sa svih strana, a pomoć je ponudio i ozloglašeni mafijaš Al Capone, koji se tada nalazio u zatvoru. Obitelj je platila traženu otkupninu, no sin nikad nije vraćen obitelji. Tjednima kasnije, izmrcvareno tijelo djeteta pronađeno je u šumi. 

Doprinos svemirskom programu i - medicini

Osim pionirskog podviga u avijaciji, Lindbergh je dao svoj doprinos u stvaranju svemirskog programa. Sprijateljio se s Robertom Goddardom, američkim fizičarem i izumiteljem, poznatog po tome što je prvi napravio i testirao raketu na tekuće gorivo. Uvjeren kako su Goddardova otkrića prvi korak u omogućavanju leta na Mjesec, Lindbergh je uvjerio filantropa Daniela Guggenheima da financira njegov rad na raketama s 100.000 dolara. 

Osim svemira, Lindbergh je imao interes i za medicinu. Inspiriran problemima koje je njegova sestra imala sa srčanim bolestima, svoje poznavanje mehanike povezao je s biologijom pa je u ranim tridesetima s francuskim znanstvenikom i Nobelovcem Alexisom Carrelom radio na razvoju umjetnog srca.

Njegov život pratile su i neke privatne ali i političke kontroverze. Njegova politička uvjerenja, u vrijeme dok se zahuktavao Drugi svjetski rat, doveli su ga u prilično problematičnu poziciju u Sjedinjenim Državama. Lindbergh  nije skrivao impresioniranost njemačkom zračnom flotom,  i otvoreno je zagovarao politiku nemiješanja Sjedinjenih Američkih Država u sukobe u Europi. Zbog svega toga, došao je na glas kao simpatizer nacista. Ipak, nakon napada na Pearl Harbor, priključio se zračnim snagama američke vojske. Za vrijeme boravka u Europi, Lindbergh je održavao dugogodišnje veze s dvije sestre, s kojima je imao sedmero djece. Umro je na Havajima od raka u 74 godini života.

Prva žena preko Atlantika 

Točno pet godina nakon Lindberghova leta, između 20. i 21. svibnja 1932. godine, na let preko Atlantskog oceana sama je krenula Amelia Earhart. 

Amelia je imala turbulentno djetinjstvo, koje su obilježili obiteljske financijske poteškoće i očev alkoholizam. No Amelia nije gubila nadu u bolju budućnost. U bilježnicu je skupljala novinske članke o uspješnim ženama koje su ostvarile karijere u muškim zanimanjima, primjerice filmskoj režiji, pravu ili strojarstvu.  

Za vrijeme prvog svjetskog rata, Amelia završila je obuku za bolničarku i počela raditi u vojnoj bolnici. U jeku epidemije španjolske gripe, Earhart se i sama razboljela, a oporavak je trajao jako dugo i ostavio trajne posljedice na njezine sinuse. Nakon završetka rata, s prijateljicom je posjetila aeromiting koji se održavao u Torontu. U jednom trenutku, njezinoj neposrednoj blizini prošao je avion.

'Znala sam da moram letjeti'

- Nisam to baš razumjela u to vrijeme, ali sigurna sam da mi je taj mali crveni avion u prolazu nešto rekao - kazala je. 

Amelia je upisala medicinu na Sveučilištu Columbia, no odustala je nakon godinu dana i vratila se roditeljima u Kaliforniju. Tamo je s ocem posjetila aeromiting na kojem se za 10 dolara provozala u avionu. Tih deset minuta leta bili su prekretnica. - Znala sam da moram letjeti - objasnila je. 

Početkom 1921. Amelia je otišla kod Anite Snook, jedna od prvih žena koje su se profesionalno bavile avijacijom.

- Želim letjeti. Možeš li me naučiti? - upitala je. Napredovala je nevjerojatnom brzinom, pa je već sljedeće godine postavila rekord kao prva žena koja je letjela na visini od 4200 metara.

Uspješni Lindberghov leta preko Atlantika zainteresirao je američku multimilijarderku Amy Phipps Guest. Guest je imala avion, ali sama nije imala pilotskog iskustva, stoga je tražila ženu koja će upravljati letom preko Atlantika umjesto nje. Izbor je pao na Ameliju Earhart. Amelia je na let preko Atlantika krenula s pilotom Wilmerom Stultzom i kopilotom i mehaničarem Louisom Gordonom. No prema pisanim uputstvima sponzorice putovanja Amy Guest, ako dođe do bilo kakvih nedoumica u pogledu pravila, procedure, osoblja ili bilo kakvog drugog pitanja, odluka Amelije Earhart će biti konačna.   

'Možda jednoga dana pokušam sama'

Kako Earhart nije imala iskustva s pilotiranjem ovakve vrste aviona, nakon slijetanja, Earhart je izjavila: Stultz je sam letio - morao je. Ja sam bila samo prtljaga, kao vreća krumpira - rekla je nakon puta.

- Možda jednog dana pokušam sama - dodala je. 

OTELI JE JAPANCI? Ova fotografija dokazuje da je Amelia Earhart preživjela pad?

Četiri godine kasnije, 20. svibnja 1932. to je i učinila. U rano jutro 34-godišnja Amelia poletjela je iz Harbour Grace s Newfoundlanda. Ideja je bila da po uzoru na Lindberga sleti u Pariz. Nakon leta koji je trajao 14 sati i 56 minuta, tijekom kojeg je imala velike probleme s lošim vremenskim uvjetima, ledenim vjetrom i tehničkim problemima, Amelia je bila prisiljena sletjeti na pašnjak u mjestu Culmore u Sjevernoj Irskoj, i postala prva žena koja je samostalno preletjela Atlantik. Slijetanju su svjedočili Cecil King i T. Sawyer. Kao dokaz o datumu polijetanja sa sobom je imala Telegraph Journal, koji joj je dao novinar Stuart Trueman. 

Put oko svijeta

Međutim, ovo postignuće nije ugasilo njezinu strast za letenjem i novim izazovima. Prije 40. rođendana Amelia je s navigatorom Fredom Noonanom krenula na put oko svijeta.

Prvi pokušaj prekinut je u ožujku 1937. godine na Havajima zbog nesreće prilikom uzlijetanja. Poletjela je iz Miamija, preletjela Atlantski ocean, Afriku, Indiju, Jugoistočnu Aziju i došla do Tihog oceana. Nakon 35.000 kilometara, preostalo je preletjeti još samo 11,000 kilometara do cilja. Početkom srpnja krenuli su iz Nove Gvineje prema otoku Howland. No tamo nikad nisu stigli i od tada im se gubi svaki trag. U potrazi za nestalim avionom sudjelovalo je 64 zrakoplova i osam ratnih brodova, a pretraženo je 402 tisuće četvornih kilometara. Bezuspješno.

RIJEŠIO MISTERIJ? 'Siguran sam 99 posto da kosti pripadaju Ameliji Earhart...'

Godinama su razvijane različite teorije što se dogodilo. Organizacija koja godinama istražuje njihov nestanak priopćila je da su identificirali dio aviona pronađen još 1991. godine na pacifičkom atolu Nikumaroro. Istraživači iz Internacionalne grupe za očuvanje povijesti zrakoplovstva pronašli su i kost za koju su tvrdili da pripada nestaloj avijatičarki, no za to do danas nema konačne potvrde.