Saborski zastupnici uzeli cjepivo kao 'primjer građanima'. Ali tko im od građana uopće vjeruje?

U jednom istraživanju objavljenom prošle godine samo osam posto građana izjavilo je da vjeruje zastupnicima u Hrvatskom saboru. 

Od svih zemalja Europske unije u Hrvatskoj vlada najveća percepcija javnosti da su neke skupine u društvu povlaštene u dostupnosti javnih usluga, poput zdravstva i obrazovanja.

Prema prvom ovogodišnjem istraživanju CRO Demoskopa, građani sve manje vjeruju Hrvatskom saboru kojemu dodjeljuju najmanju prosječnu ocjenu, tek 2,29. Saborski zastupnici, a onda i političari općenito, godinama su na samom dnu ljestvice povjerenje hrvatskih građana.

Zastupnike se godinama kritiziralo, optuživalo, prozivalo, a situacija sa žetončićima, pretrčavanjima, aferama u prošlom sazivu parlamenta samo je pogoršala tu već dovoljno negativnu percepciju. Prigovarali su im na sebičnosti, samodostatnosti, uhljebljivanju, udaljavanju od građana, na uzimanju velikih plaća, dnevnica i mirovina. 

Pa kako se onda može očekivati da saborski zastupnici mogu biti primjer i uzor hrvatskim građanima?

Uvjeriti građane

Zastupnici u Saboru, svi vladajući i dobar dio oporbenih, i to iz SDP-a i s ljevice, ali i desnice, javno su jučer primili cjepivo protiv Covida-19. I glavna mantra svih cijepljenih bila je da se želi poslati poruka kako je cjepivo sigurno.

"Dužnost mi je cijepiti se, i to javno, kako bih pomogao uvjeriti barem dio građana da je to sigurno i potrebno", izjavio je predsjednik SDP-a Peđa Grbin.

I u neku ruku to zvuči logično. Ne bi saborski zastupnici, s ovakvom reputacijom među građanima, uzeli nešto što ne valja. Zastupnici oduvijek čine sve što mogu kako bi sebi osigurali najbolje uvjete i privilegije, pa ako je cjepivo dovoljno dobro za njih, bit će i za građane.

Ako ikada dođu na red.

Održavanje većine

Ne uzimaju, dakle, zastupnici među prvima cjepivo protiv Covida 19 kako bi HDZ osigurao kvorum i većinu za donošenje odluka u Saboru. Ne uzimaju cjepivo prije starih, bolesnih, nemoćnih i onih koji su u prvim redovima borbe s Covidom zato što su sebični, već upravo suprotno, zato što su požrtvovni.

I Marijana Petir i Katarina Peović i svi.

Čak se i Josip Đakić došao cijepiti, iako je prebolio koronu u koju nije vjerovao. Za svaki slučaj. 

Zastupnici, ukratko, misle da mogu služiti kao primjer i uzor.

Međutim, i oni zastupnici koji nisu htjeli uzeti cjepivo - od ljevice do desnice - također žele poslužiti kao primjer i uzor. Njihova poruka je da neće uzimati cjepivo preko reda, prije starijih i nemoćnih. Oni također pripadaju kontigentu zastupnika kojima se tradicionalno ne vjeruje.

A tko se nije cijepio?

Hoće li njihova poruka biti uvjerljivija?

Hoće li se građani radije cijepiti kad vide da zastupnici, s reputacijom kakvu imaju, preskaču svoju dozu dok ju ne prime oni kojima je to potrebnije?

Pitanje je, dakle, kakvog smisla ima da se zastupnici cijepe među prvima, i to kako bi poslali poruku građanima, kad se nikakve njihove poruke ne prihvaćaju kao vjerodostojne i uvjerljive? Mogu jedino iritirati građane, i to one koji bi se cijepili, ali još nisu došli na red. Pa se pitaju zašto su HDZ, SDP i ostala ekipa - plus Josip Đakić -  potrošili njihovu dozu.

Antivakseri i antimaskeri

I što je s onima koji su odbili cjepivo? Među njima ima dosta onih koji dolaze iz političke grupacije skeptične prema cjepivu i znanosti općenito, iz grupacije onih koji su se naguravali na festivalima slobode i odbijali nositi maske. Kakvu oni sada poruku šalju?

Uglavnom, jesu li se zastupnici žrtvovali zbog građana tako što su primili cjepivo ili tako što su ga odbili primiti?

Pitanje ostaje otvoreno za svakog pojedinog građanina. Ipak, u političkim analima ostat će upisano da su zastupnici u Saboru, ali i ministri u Vladi, opet među prvima uzeli nešto što očajnički treba drugima.