S obzirom da cjepivo AstraZenece nije baš efikasno protiv tog južnoafričkog soja, a puno smo AstraZenecom cijepili, mi ćemo vjerojatno imati neki valić ili veći val južnoafričkog soja vremenom, rekao je Rudan
'S vremenom ćemo vjerojatno imati val južnoafričkog soja'
Znanstvenik Igor Rudan za RTL Direkt rekao je kako je situacija s pandemijom jedna od najkompliciranijih i s kojima su se mediji morali nositi te je naveo velik broj hipoteza, novih momenata i priča. Kaže da bi cjepivo načelno bilo rješenje, da se virus nije mijenjao i mutirao i da smo procijepili 70 posto populacije.
- Iako čak ni tada ne bi znali da li bi virus skočio na neke životinje. Možda bi se našao neki drugi rezervoar pa bi u njima slobodno mutirao, pa se vratio - rekao je na pitanje o tome kad bi mogli početi normalnije živjeti.
Objasnio je i da novi sojevi mogu biti opasni na tri načina.
- Da se puno brže šire nego prije, to je britanski soj, ali on je osjetljiv na cjepiva. Njega ćemo se riješiti. Dok se on brzo širi, on drži ove ostale podređenima. Kad se njega riješimo cjepivo, iskočit će nam neki novi problem. Ta dva problema mogu biti da je ubojitiji, što zasad imamo naznake kod britanskog soja ili da je rezistentan na ljudski imunitet. Ti nas najviše brinu - rekao je Rudan.
Problematičan je i južnoafrički soj.
- Nažalost to već je južnoafrički, i brazilski u nekom djelu. Nažalost južnoafrički soj je ušao u Hrvatsku. Mi u Hrvatskoj, s obzirom da cjepivo AstraZenece nije baš efikasno protiv tog južnoafričkog soja, a puno smo AstraZenecom cijepili, mi ćemo vjerojatno imati neki valić ili veći val južnoafričkog soja vremenom - pojasnio je.
Pojasnio je i učinak cjepiva u borbi protiv koronavirusa, koji ipak nije toliko jednostavan koliko se činilo u početku.
- Da vam objasnim koliko je bizaran mehanizam tih virusa koji nas najviše mogu ugroziti, a to su ovi koji izbjegavaju cjepivo. Načelno da bi virus mogao nasumičnim mutacijama steći sposobnost da izbjegne imunosustav to je gotovo nevjerojatno statistički.
Meni nije bilo jasno od kud ti sojevi. Činilo mi se s obzirom da smo imali 7 do 15 novih mutacija da su oni i genetski modificirani namjerno. Nije mi bilo jasno kako se to moglo dogoditi. Onda smo dobili odgovor na to. U bolesnika koji su imunokompromitirani,
kad oni obole, oni ne mogu dovoljno protutijela proizvesti da bi se mogli obraniti od virusa, pa su dobivali protutijela od ljudi koji su već preboljeli, no ni tih nisu mogli proizvesti dovoljno. Po šest mjeseci su živjeli između života i smrti, a virus u njima je
učio kako se boriti protiv protutijela. Prije nego što bi umrli, bi virus skočio na zdravstvenog djelatnika i onda se počeo širiti. To je način na koji nas je prevario i tužno je, jer smo pokušali spasiti najranjivije, a dobili smo soj koji možda izbjegne cjepiva. Ako će biti potrebe za docjepljivanjem bit će da se zaštitimo od tih sojeva. Ali to nije tako jednostavno kao zaštiti se od soja koji je stekao nove mutacije - objasnio je.
Rudan je i član Znanstvenog savjeta koji predlaže Vladi kako se boriti s pandemijom. Na zadnja dva savjeta nije mogao doći zbog posla, ali kaže da su se toliko puta sastali i da se svačiji stavovi već znaju.
- Mi smo se već toliko puta našli i tamo su i drugi kolege i zna se svačiji stav, više manje i nema iznenađenja. Hrvatska je već vidjela što znači preventivno djelovati, imati povjerenja u to za što su epidemiolozi školovani, a to je da prepoznaju u nizu podatka potrebu da se preventivno reagira da nemate veliki val - rekao je i dodao:
- To se uvijek može napraviti. To se moglo napraviti i prije drugog vala i prije trećeg vala. No, mi kao znanstvenici u Znanstvenom savjetu možemo savjetovati. A kada dođete jednoj Vladi savjetovati, onda morate znati neka pravila ponašanja. To znači da možete samo pomagati i savjetovat, a ne smijete štetiti. I nije do vas da za bilo što navijate. Vi samo objašnjavate ljudima što su opasnosti i dajete im scenarije. A Vlada onda mora uzeti u obzir i svoje ekonomske prioritete, jer mi ne znamo kakvo je stanje u državnoj blagajni. I političke prioritete.
Komentirao je i situaciju u Švedskoj, odnosno rezultate švedskog modela. Unatoč tome što nisu nosili maske i što su nastavili normalno živjeti, imaju jednu od najnižih stopa mortaliteta u Europi. To Rudan pripisuje sreći.
- Ništa od toga, nažalost, nije točno. To su neke legende koje su se širile kako bi se pokazalo da postoji neki alternativni pristup. Postoji opća liberalizacija svega, vidjeli smo to u nekim američkim državama i nekim afričkim pa pustite vidjeti što će se dogoditi. Ali, jako je komplicirano to što je bilo u Švedskoj. Nije da oni nisu imali mjere, oni su itekako imali nekih mjera. Nije da je Tegnell pogriješio u tome da je on želio napraviti drugačije u Švedskoj jer Švedska ima jedan fantastičan epidemiološki kontekst. Tamo imate 40 posto ljudi u "single-household", znači jedna osoba u kućanstvu. Oni se kulturološki drže distance, ne grupiraju se. Imaju ogromnu populaciju od milijun ljudi koji su najaktivniji, a to su mladi ljudi, oni koji se najviše šire su imigranti u Švedskoj. On je znao da ima dobitnički kontekst epidemiološki i da si može dozvoliti puno više slobode nego si mogu dozvoliti europske zemlje. Mi smo prvo vidjeli tamo u Kini reprizu onoga što smo vidjeli sa SARS-om i MERS-om. Pojavi se novi koronavirus treći put, sa karantenom su ga zatvorili u Wuhanu odmah, padao je val, sve prve linije obrane Singapura, Južne Koreje, su ga zaustavile... Mislili smo da opet imamo SARS i MERS samo što nije 30 ili 10 posto smrtnost nego samo 0,5 do 1 posto. Znači nije panika. Kada su govorili da je 6 posto smrtnost ili 5, mi smo to još sa epidemiološkim znanjem reducirali na pola do 1 posto. Mi smo standardizirali niz stvari i to je ono što smo tada vjerovali. No, onda je došao virus u Italiju i onda je odjednom tamo bilo isto 5 ili 6 posto. A nitko od nas nije vjerovao da bi virus mogao probiti prvu liniju obrane europsku. Još traju debate kako se probio, jesu li ga unijeli Kinezi preko Češke koji rade u Sjevernoj Italiji ili... Ali to mi danas još istražujemo. No on se nije smio širiti slobodno. A ono što smo tek u Italiji shvatili, jer nismo imali gdje drugdje shvatiti jer u Wuhanu nismo imali vremena kada su se odmah zatvorili, a u Iranu gdje se slobodno širio nitko nije znao što se zapravo događa, tek smo u Italiji vidjeli koliko se on nevjerojatno brzo širi - objasnio je.
Rudan kaže da si Hrvatska nije mogla priuštiti da nekontrolirano pusti virus koji je u tom trenutku već imao smrtnost od 5 posto.
- Zato smo mi morali naglo napraviti zatvaranje dok ne napravimo studije seroprevalencije i dok ne vidimo koliko je on stvarno opasan. A Tegnell to nije napravio. Imao je sreće. Jer da slučajno se nije pokazalo, tek krajem četvrtom, iz pet ili šest studija seroprevalencije, da je puno više ljudi bilo zaraženo nego što je, zapravo, došlo u bolnicu. Tek tada smo se malo mogli opustiti.
I sam je prebolio koronu, a cjepivo će zbog toga još malo pričekati, jer prioritet imaju ljudi koji nisu preboljeli koronu i nemaju antitijela. No antitijela ga ne izuzimaju od kritika i napada koji dolaze od njegovih kolega ili sljedbenika tih kolega. No on se ne osjeća pogođeno.
- Ja sam jako puno radio po Africi i po Južnoj Americi i po Jugoistočnoj Aziji i gdje god vi dolazite, i tražite neke društvene promjene kako bi se pomoglo javnom zdravstvu, vi uvijek nekoga time, ili barem ako ga ne ugrožavate, onda će se osjetiti netko ugrožen i onda će vam na neki način početi podmetati razne stvari. Ja sam imao to iskustvo, međutim kolege koje pretežno rade u laboratorijskim uvjetima, da oni nisu. Tako da su možda malo više zatečeni. Mene to nije iznenadilo - rekao je.
Rudan radi na Sveučilištu u Edinburghu, no tamo ovakve polarizacije nema.
- Polarizacija ovakva, to je jedan novi fenomen u „novom normalnom“. Ono što ja volim je čak i tom problemu pristupiti znanstveno. Ušli smo u jednu potpuno neočekivanu situaciju u kojoj su se mnogi ljudi našli izgubljeno, ne mogu vjerovati što se događa, ne znaju puno o tome i potreban im je netko da im nešto konstantno objašnjava. Tada si svatko nalazi svog vlastitog „gurua“. Neki prate što pišu znanstvenici, drže se jednoga ili više njih, međutim znanstvenici moraju govoriti ono što je znanstvena istina. Ne možemo govoriti ništa drugo, a na početku puno toga nije bilo jasno. Znanost napreduje tako da postavi niz hipoteza i onda skuplja informacije i malo po malo i neke hipoteze postaju jasnije, a neke manje i otpadaju. Tako znanost funkcionira, međutim to nije bilo kompatibilno s medijima jer mediji su htjeli odmah sve odgovore, a s druge strane treba vremena. Zanimljiva je znanost jer je sve više konsolidirana kako vrijeme odmiče. Sve smo više slični u onome što govorimo i sve se više slažemo. Međutim, zbog tih nejasnoća na početku, neki ljudi su se okrenuli alternativnim istinama - zaključio je.
Kaže da pušta stvarnosti i znanosti da demantiraju napade i 'alternativne činjenice'.
- Jako puno toga što sam ja na početku pisao je potpuno izvađeno iz konteksta i sad se koristi godinu dana kasnije. Ja sam kao svaki znanstveni savjetnik nudio scenarij. Znači ja nikad nisam ništa zagovarao, ja sam samo objašnjavao – ljudi, možda nas čeka to, možda to, možda to. Vratite se na moje kolumne i vidjet ćete da uvijek postoji četiri, pet scenarija. To i je uloga znanstvenog savjetnika i kažem u ovo možda vjerujem više, a u ovo manje. U svom tom metežu se pojavilo nekoliko grupa na društvenim mrežama koji su počeli zbunjenim i prestrašenim ljudima nuditi alternativnu stvarnost koja je umirujuća. Tamo ste mogli čuti, sjećat ćete se svi, čak je to u javnom prostoru bilo da će u Americi biti manje od 100.000 smrti, a na kraju ih je bilo skoro 600.000. Da će smrtnost biti manja od 0,1 posto i da to ne treba nikoga iznenaditi, a znamo da je pola do jedan posto, to ste čuli, da je prokuženost već nekoliko puta dosegnuta svugdje u 2020., a sada vidimo početkom 2021. da nigdje nije ni blizu. Onda ste čuli da najvjerojatnije neće biti drugog vala pa ga je bilo, pa je li treći val uopće moguć pa ga je bilo. Zamislite, ništa od toga ne razuvjerava sljedbu tih ljudi, a znanstvenicima nije uopće prikladno se natezati s bilo kim na takve neznanstvene hipoteze, međutim mi pustimo stvarnosti da to demantira. Čak i kad stvarnost demantira, tu sad nastaje taj problem. Znači to je sad jedan znanstveni fenomen koji nije samo u Hrvatskoj, to je u svim državama svijeta. Dogodi se kad ih stvarnost demantira da postoji opasnost da se ta sljedba okrene protiv njih. Sad tu oni moraju naći nekog vanjskog neprijatelja, najlakše je među onima koji su govorili istinu, optužiti, okriviti, reći da su oni bili u krivu, ili da su oni bili još više u krivu, a nisu - objasnio je.