Male plaće, nedostatak perspektive, siromaštvo... to su otprilike sinonimi za republiku Burjatiju. Mladi zato odlaze u vojsku, ali mnogi od njih se više nikad ne vrate...
Rusko 'topovsko meso': Šefovi u najgore misije šalju manjine iz Sibira, za njih nikog nije briga...
U srcu Sibira, tik uz Mongoliju, nalazi se republika Burjatija. Jedan od 22 ruska teritorija koji imaju ovaj status zbog velikog broja drugih etničkih skupina. Bogata je ova republika prirodnim resursima, uz nju je smješteno i Bajkalsko jezero koje je mamac za turiste, ali svejedno spada među jednu od najsiromašnijih ruskih regija. Primjerice, standard života tamo je kao u Angoli...
Oko 30 posto stanovništva republike čine pripadnici mongolskog naroda Burjati, nekih 20-ak posto prakticira Budizam, puno je onih koji su i dalje skloni šamanizmu... Uglavnom, jedna sasvim drugačija Rusija od one u St. Petersburgu ili Moskvi.
Drugačija po svemu. A u zadnje vrijeme se ističe jedna glavna razlika. Burjatija je, uz Dagestan, ruska regija s najvećim brojem poginulih od početka invazije po postotku stanovnika. Prema izvještaju MediaZone napravljenom na uzorku od oko 2000 ubijenih ruskih vojnika, među njima gotovo pa uopće nije bilo stanovnika dva najveća ruska grada (Moskve i St. Petersburga), dok Burjatija i Dagestan trpe ogromne gubitke.
- Plaća je tu mala, perspektiva nikakva. Mladi odlaze u vojsku kako bi ostvarili karijere i zaradili nešto. Za njih je to zlatna ulaznica - objašnjava za Guardian Pavel Luzin, stručnjak za ruska vojna pitanja.
Novinari britanskog Guardiana nazočili su i sprovodu jednog stradalog Burjata. Ceremonija je održana po tradicionalnim budističkim pravilima.
- Ne mogu vam opisati našu tugu. Ovo krvoproliće baš nikome ne treba. Naši dečki umiru bez veze. Ginemo u ratu koji nije naš - govori članica obitelji ubijenog ruskog vojnika Bulata Odoeva i dodaje kako se njezina obitelj ne slaže s ruskom invazijom.
- Nažalost moram to reći, ali prosječnog Rusa puno je manje briga ako strada neki Burjat, ili pripadnik druge etničke manjine, nego primjerice plavooki dečko iz St. Petersburga. To se odražava i kad nadređeni planiraju vojne akcije. Burjate i druge šalju na misije na koje nikad neće poslati dečke iz grada - objašnjava Luzin. Postoje dokazi kako su trupe iz ove regije sudjelovale i u masakru u Buči i Irpinu.
Vječeslav Markaev, vođa ove regije, jedan je od rijetkih koji su od samog starta invazije zagovarali prekid vatre. Putina je optužio da Rusiju planira bespotrebno odvesti u totalni rat protiv bratskog naroda. Dio mladih se buni, pojavila se i skupina aktivista, ali kod većine stanovništva, i dalje nema reakcije.
- Mislili smo da će se probuditi burjatski ponos jednom kad su počela dolaziti tijela poginulih, ali to se nije dogodilo. Državna propaganda na televiziji odradila je svoje, a puno ljudi živi u strahu - govori za Guardian Karina Pronina, novinarka lokalnog medija 'Ludi Baikala'.
Prema podacima s početka svibnja, Burjati čine ukupno 2,8 svih poginulih u akcijama, iako je njihov udio u ukupnom ruskom stanovništvu manji od 0,3 posto...
- Rusija čini genocid nad vlastitim stanovništvom. Na prvu crtu šalju ljude do kojih im nije stalo i koji im ne trebaju. Ginu za ruske interese, a Rusija ih ne želi. Koriste ih kao 'topovsko meso' - stajalište je velikog broja inozemnih stručnjaka...