Roditeljstvo je danas znanost: Klinci su pametniji, ali i sebični

Biti roditelj, najteži je posao na svijetu. I to nije samo floskula koju mnogi ističu i ponavljaju nego životna činjenica koja se tiče društva u cjelini. Iz različitih obitelji proizlaze naši budući da kolege, susjedi, možda bračni partneri naši kćeri ili sinova. I upravo stoga nas se tiče kakvi su i koje vrline u sebi nose. Prije tridesetak godina pred roditeljima je, kao i danas, stajao izazov odgoja, ali u drukčijim okolnostima. 

- Tada su se cijenile neke druge vrijednosti. Bilo je važno da djeca budu poslušna. Kada su roditelji dolazili po djecu u vrtić, najprije su pitali: “Jesi li slušao tetu?” Roditelji su htjeli da njihova djeca budu pristojna, skromna, radišna i odgovorna. Također, bilo je važno da se djeca uklope u kolektiv. To je s jedne strane odraz tadašnjeg društva i političkog uređenja, prisjetila se odgojiteljica Dubravka Canjko (51) iz zagrebačkog vrtića Duga. 

Kao odgojiteljica radi već 30 godina, brinula se za najmanje deset generacija djece i dobro se sjeća svojih početaka. Danas, nastavila je ona, od djece se očekuje da budu snalažljiva, probitačna, asertivna (da se mogu izboriti za sebe i svoja prava). Roditelji se nadaju kako će njihovi mališani biti individualci, a važno je “biti drukčiji”. S promjenom ciljeva u odgoju, promijenile su se i odgojne metode. Dok se nekad toleriralo da mama neposlušna mališana upozori udarcem po guzi, danas je tako nešto nezamislivo, a odgojitelji u vrtiću ističu kako imaju zakonsku obvezu prijaviti roditelja za obiteljsko nasilje ako uoče takvo ponašanje. Odgojne metode roditelja rijetko se tko usudio javno osuđivati ili vrednovati. 

- Smatralo se naime a i danas mnogi (ako ne i većina!) smatraju kako se djecu odgaja nagonski, kako za to nisu potrebne nikakve posebne kompetencije ni dodatna znanja. Jer njihov je argument: I dosad smo opstali. Istina je, jesmo. No zahvaljujući znanju živimo dulje i bolje: i mi i naša djeca, kaže prof. dr. sc. Dubravka Miljković s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. Bilo je i tada priručnika o odgoju, ali ne toliko kao danas. Roditelji mogu pronaći odgovore na svoja pitanja kroz niz radionica, tečajeva, priručnika, pa čak i internetskih foruma.

Osobe bez edukacije savjetima štete svima

- Nedopustivo je da se ljudi bez ikakvih stručnih kvalifikacija, a usto i moralnih, upuštaju u savjetovanja te vrlo često svojim sugestijama i stavovima ne samo da ne pomažu, nego posebno kod nesigurnih roditelja ili nesigurnih adolescenata djeluju izravno negativno i ugrožavajuće te su odgovorni za velik broj odstupanja, pa i suicida. Trebalo bi pronaći metode da se isto spriječi. Svjedok sam mnogih tzv. psihoterapija koje provode često bolesne osobe ili osobe bez edukacije te izravno štete djeci i roditeljima, objašnjava dječja psihijatrica prof. dr. sc. Dubravka Kocijan Hercigonja. U psihološkom centru Razvoj kažu kako je prirodno da roditelji imaju dvojbe u odgoju, no zbog velike količine literature ponekad se roditeljstvo uistinu čini kao znanost zbog koje se zaboravlja kako uživati u odnosu s djetetom i graditi ga.

- Šteta je ne iskoristiti mogućnost dostupnosti znanja raznih stručnjaka, no opet treba biti pažljiv. Mislimo da je važno educirati se, na primjer, o razvojnim karakteristikama određene dobi djeteta kako bismo naša očekivanja učinili realnima. No, svaki savjet koji nam se sugerira valjalo bi provjeriti u odnosu prema tome koliko se nama, s obzirom na našu osobnost, čini primjenjiv. Ako jest, prirodno ćemo ga primijeniti. Ako nije, svaki pokušaj da ga slijedimo odvest će nas u još veću frustraciju. A to nikako nije dobro - objasnila je prof. psihologije Natalija Stanković iz centra Razvoj.

 Za moderne mame jedno od mjesta na kojima će potražiti savjet je i forum udruge RODA. Riječ je o udruzi koja okuplja roditelje u želji za promicanjem i ostvarivanjem roditeljskih i dječjih prava. Imaju više od 200 članova, a na forumima se registriralo više od 16.000 ljudi.

Telefončić zovu zbog dojenja i pelena

Kažu kako ne jamče za istinitost i podrijetlo sadržaja objavljenih na forumu, osim na dijelu koji se tiče dojenja jer ondje na pitanja roditelja odgovaraju savjetnice za dojenje, te u dijelu koji se tiče sigurnosti autosjedalica jer ondje pišu stručni volonteri. Stručna linija za pomoć roditeljima je i Telefončić, telefonsko savjetovalište za roditelje.

 - Dosad smo odgovorili na više od 6000 poziva, te na više od 300 upita e-poštom.Na pitanja o zdravlju odgovaraju medicinske sestre (patronažne sestre, pedijatrijske sestre, primalje), a na pitanja o razvoju i odgoju psihologinje i ostala pomažuća zanimanja. Najčešća pitanja vezana uz zdravlje djeteta tiču se dojenja, prehrane, njege djeteta, te, ovisno o godišnjem dobu, o alergijama, respiratornim smetnjama, crijevnim virozama i slično.

Marketing odgajanje pretvara u biznis

Upiti vezani uz razvoj i odgoj djeteta tiču se uglavnom potrebe za smjernicama u nekim odgojno zahtjevnim situacijama, npr. kako odviknuti dijete od pelena, dude varalice, zajedničkog spavanja, pripremiti ga na odlazak u jaslice, dolazak novog člana obitelji i slično - rekla je voditeljica Telefončića Lina Đulvat. Uz pregršt savjetodavnih, pojavio se i cijeli niz marketinški dobro osmišljenih projekata. Starije generacije imale su na raspolaganju kolijevku i kolica. Današnji roditelj ima cijelu paletu proizvoda, a marketinški stručnjaci ih uvjeravaju da će upravo zbog toga njihovo dijete biti zdravije, sretnije i bolje od ostalih mališana.

 - Danas se roditelju plasiraju informacije da je za odrastanje djeteta potrebno jako mnogo opreme. Kolijevka, krevetić, nekoliko kolica, bočice, dude, te razne “poticajne” igračke. Na Rodinu forumu se uglavnom okupljaju članovi koji tako ne misle, dapače, tendencija je da se sve te marketinške stvari zanemare i da se djeci da ono što im je najvažnije - roditeljsko vrijeme i pažnja. Bez kolica ili krevetića se itekako može, dok bez pažnje - ne može, odlučna je Jasena Knez Radolović iz Udruge Roda. Mnogi naši sugovornici ističu kako je modernim roditeljima daleko teže nego onima koji su odgajali njih. 

- Nekad se išlo raditi u šest ujutro, već su u dva dolazili po djecu i imali su na raspolaganju cijeli dan za druženje i odgajanje. Išli su na izlete, družili su se u prirodi - prisjeća se Canjko, uspoređujući situaciju s današnjicom. Danas roditelji rade mnogo više i po djecu uglavnom dolaze poslije 17 sati. Dok dođu kući, mališanima daju večeru, na brzinu nešto urede po kući ili skuhaju ručak za sutra, gotovo im ne ostaje vremena za druženje s djecom. 

- Roditelji više vremena usmjeravaju na stjecanje materijalnih dobara koja im osiguravaju status i kroz takav pristup uskraćuju dijete u emocionalnom dijelu.Danas je društveno nametnut način življenja kroz brojne aktivnosti koje roditelja pretvaraju u vozače, a vremena za razvijanje odnosa je sve manje - kaže prof. Hercigonja.

Većina roditelja svjesna je takve situacije i teško se s njom mire.

- Mnogi roditelji zbog toga osjećaju veliku grižnju savjesti. Ona nije opravdana, jer moraju raditi i ništa tu ne mogu promijeniti, no kako bi se i oni i djeca osjećali bolje, taj nedostatak druženja i odgoja kompenziraju darovima. Kupuju im stvari. S druge strane, već umorni i izmoždeni od posla, često se ne mogu nositi i s izazovima odgoja, pa kako bi ušutkali vrištećeg mališana jednostavno postaju previše popustljivi. Djeca mogu kod jednog dijela roditelja dobiti sve što požele - kazala je ravnateljica DV Duga Nataša Slamić.

Više je raznih vrsta popustljivih odgoja

Dubravka Miljković ističe kako su roditelji često popustljivi i zbog straha kako će ih okolina etiketirati kao loše roditelje ako im se dijete baca po dućanu i vrišti da hoće kupiti autić, pa kupuju kako bi izbjegli scene. 

- Općenito, popustljiv se odgoj iskazuje na tri načina. Jedan je pretjerano davanje; dijete ima previše svega: previše odjeće, previše igračaka, previše aktivnosti, previše zabave. Drugo je prezaštićenost, odnosno roditelji sve čine umjesto djeteta: najprije ga odijevaju, obuvaju i hrane i onda kad bi to već moglo raditi i samo, a onda mu pišu zadaće, čitaju lektiru, opravdavaju neopravdane izostanke iz škole, upleću mu se u sve odnose s drugima i rješavaju probleme čineći ga tako trajno ovisnim o sebi. I treće je poredak u obitelji: dijete dominira. Sve se vrti oko njega i njemu podređuje, objašnjava Miljković. Problem takva načina odgoja je što djeca druge ljude doživljavaju kao scenografiju za ispunjavanje želja koje treba sada i odmah, stremi skupljanju materijalnih dobara, a na kraju ostaje samo nezadovoljstvo i nezahvalnost.

- Djeca danas očekuju da dobiju bez davanja, ali istodobno uz napredak tehnologije, znanosti i sl. razvijaju znatno prije i kvalitetnije svoje sposobnosti i interese. Neka djeca prije sazrijevaju, brže svladavaju zadatke, ali, nažalost, sve su nesigurnija u emocionalnom smislu jer vrlo često intelektualni razvoj ide na račun emocionalnog. Potrebno je poticati intelektualni razvoj, ali i raditi na emocionalnim odnosima i razvoju - tvrdi Kocijan Hercigonja. 

Dubravka Miljković kaže kako su se roditelji načelno u nastojanju da zaštite dječja prava izgubili u odgoju.

- Više im ne znamo postaviti granice bez straha da će nas optužiti za zlostavljanje. A djeca to, dakako, dobro iskorištavaju. Incidenata i tučnjava je bilo uvijek. Danas, međutim, o njima brže i lakše doznajemo pa imamo pomalo iskrivljenu sliku realnosti - zaključila je. 

Iako stručnjaci tvrde kako je i malo kvalitetno provedenog vremena s djecom bolje nego ništa, činjenica je da mališani većinu vremena provode izvan obitelji te da ih uglavnom odgajaju vrtići, škole, vršnjaci. Djeca današnjice su, sudeći prema novinskim naslovima, brutalnija, sebičnija i iskvarenija, a istodobno su pametnija, bolje informirana i daleko boljih mogućnosti. Sustav vrijednosti koji je njegovao pozitivne kvalitete promijenio se, i često čujemo roditelje koji tvrde da su pogrešno odgajali svoju djecu jer su im trebali usaditi neke manje konvencionalne kvalitete. Kakve će biti buduće generacije, mališani koji danas stasaju u buduće kolege, susjede i partnere naše djece, zapravo nitko ne može sigurno tvrditi.