Berislav Dumenčić još je 2019. godine odlučio kako će tijelo donirati Medicinskom fakultetu u Rijeci
Riječki roker Berislav Dumenčić tijelo donirao znanosti: Hvala mu, to je dragocjena odluka'
Tužna vijest je odjeknula je Rijekom, kad je 6. srpnja, u 64, godini preminuo bubnjar legendarnih Termita Berislav Dumenčić Bero.
Nakon dugogodišnje borbe sa zloćudnim tumorom, koji mu se u konačnici metastazama proširio po kostima i cijelom tijelu te zbog kojeg je trpio užasne bolove koje su donekle ublažavali teški “pametni lijekovi”, Bero je svoje posljednje dane proveo u riječkom hospiciju Marije K. Kozulić. Upravo tamo, u sobi broj pet, s njim smo popili njegov omiljeni i posljednji whiskey on the rocks, nekoliko dana prije smrti. Iako pod djelovanje velikih doza fentanila i morfija, dočekao nas je srdačno i iznimno razborito, a jedini uvjet da nas ugosti bio je da fokus teksta koji ćemo pisati o njegovu zanimljivom, ali i turbulentnom životu, bude upravo na hospiciju, tj. ljudima koji su učinili sve da mu svojom požrtvovnošću i brigom posljednje živote dana učine donekle podnošljivim, između ostalog skraćujući mu nepodnošljivu bol koju je trpio do posljednjeg dana.
Zahvala hospiciju
- Molim vas da hospicij u tekstu bude u prvom planu. Ovo su divni ljudi i žao mi je da je ovo jedino mjesto, s tek 14 kreveta, a potrebe su puno veće, koje postoji za ovakve bolesnike, poput mene, koji ovdje dolaze dočekati smrt. U cijeloj ovoj ironičnoj priči ovo je sedmica na lotu, dobitak eurojackpota. Ovdje je njega takva da je to neopisivo, od čistačica, preko njegovateljica, medicinskih sestara pa do liječnika. To je hotel A kategorije i žalosno je što je ovo jedini hospicij, koliko znam, koji radi u Hrvatskoj. Mislim da bi svaki klinički centar trebao imati barem 20 kreveta na raspolaganju za ljude poput mene, koji u ovakve ustanove dolaze umrijeti. Užasno mi je saznanje da jedna zemlja od tri milijuna i 800 tisuća stanovnika ima jedan jedini hospicij koji je otvoren. Ova ustanova mi je pomogla da odem mirno. Hvala im do neba - rekao nam je tad Bero dok mu se u lijevoj ruci upumpavalo 200 mikrograma fentanila, a po potrebi i 80 g morfijeva sulftata.
Jer bol je, rekao je, stravična, nepodnošljiva, “kao da vam netko čupa ruku iz ramena ili rebra iz utrobe”, rekao nam je s primjesom “gađenja” dugo umirući u užasnoj boli.
Javna zahvala osoblju hospicija bio je njegov način. A bio je Bero veliki čovjek, revolucionar, punokrvni panker, koji je prezirao dvolične postavke civilizacije, vizionar najpotentnijeg vremena 70-ih i 80-ih, ali prvenstveno veliki čovjek. Dokaz tome bila je i njegova odluka 2019. godine, kada je odlučio svoje tijelo donirati Medicinskom fakultetu u Rijeci.
‘Hvala mu, velika odluka’
- Odluka o donaciji tijela Zavodu za anatomiju predstavlja dragocjeni poklon medicinskoj edukaciji jer time omogućujete studentima, ali i mladim specijalizantima raznovrsnih medicinskih područja, posebno kirurških struka, učenje i usavršavanje gradiva anatomije na najbolji mogući način. U ime svih djelatnika i studenata, zahvaljujemo svima poput gospodina Dumenčića, koji se odluče na ovu plemenitu donaciju pomoću koje pridonose napretku zdravstvene skrbi unutar naše zajednice, kao i napretku medicine za buduće generacije - ističu s odjela biotehnologije riječkog Medicinskog fakulteta, jednog od najvećih Zavoda za anatomiju, osnovanog 1955. godine.
Berino tijelo na navedenom Zavodu može biti zadržano najmanje tri mjeseca, a najviše deset godina, no u praksi je to najčešće tri godine. Nakon toga Zavod za anatomiju o svom trošku tijelo kremira te posmrtne ostatke, po želji, vraća obitelji ili skrbnicima ili ih polaže na prostor groblja Drenova, koji dijele drugi članovi Programa donacije tijela. Budući da je nevoljko pričao o svojoj obitelji, tj. bivšoj supruzi i djetetu s kojim, nažalost, dugo nije bio u kontaktu, nije poznato kad će i gdje u konačnici Bero i formalno biti ispraćen.