Riječanka Isabella ima sindrom Down, ali živi punim plućima

Samo nebo je granica, samouvjereno kaže sportašica, biljeterka, plesačica, voditeljica i model Isabella Hujić (23). Ona je ujedno i predstavnica Hrvatske na pretprošlom summitu osoba s poteškoćama u Rimu te prošlogodišnjem Svjetskom danu osoba sa sindromom Down, odnosno susretu s europarlamentarcima u Bruxellesu.

Iza simpatične i vedre Riječanke već je trideset medalja osvojenih u plivanju te zlato u natjecanju osoba s posebnim potrebama u hodanju na krpljama, osvojeno 2014. u Delnicama. Kad ne volontira kao biljeterka u riječkom HNK, ova mlada odvažna dama vrijeme provodi u prirodi, zimi na skijama, a ljeti plešući omiljenu zumbu ili svirajući sintesajzer. Svestrana mlada djevojka prošle godine okušala se i u modelingu na modnoj manifestaciji svečanih frizura i šminke, udruge “Zdola neba kastafskega” u Kastvu.

I vjerojatno bi se radilo o još jednoj klasičnoj reviji s lijepim djevojkama, trendi frizurama i najnovijim stilovima šminkanja da je nije obilježilo nešto sasvim novo i na našim prostorima još neviđeno. Naime, bilo je to prvi put da osoba s Downovim sindromom “catwalk” korača hrvatskom modnom pistom.

No svestrana Isabella bila je i više nego spremna odraditi četiri sata pripreme i nastupa, i to je, kaže, nikad nije sputavalo u ostvarivanju njezinih snova.

- Cure su bile divne i super sam se osjećala. Volim provoditi vrijeme i raditi s ljudima pa uživam i u volonterskom radu u kazalištu. Raduju me i uloge voditeljice na godišnjem inkluzivnom festivalu osoba s posebnim potrebama, koji sam vodila četiri puta. Sve moje aktivnosti su mi drage, uživam i u izradi nakita, ali slobodno vrijeme ipak najviše volim provoditi s bratom - kaže.

A kako brat Alen trenutačno studira u Italiji, starija sestra ga često posjećuje i s njim odlazi u omiljeni šoping po nove trendi tenisice, torbice, sunčane okvire u žarkim bojama i sve ostalo što mlade djevojke njezinih godina vole. Njezini roditelji kažu kako su svoju mezimicu uvijek odgajali da bude što samostalnija i “svoja”. Za njezinu anomaliju doznali su nakon porođaja, no nakon prvotnog šoka brzo su shvatili kakav blagoslov im je život podario.

- Trudnoća s Isabellom je bila uredna i tek smo nakon porođaja doznali da imamo dijete s posebnim potrebama. Naravno da smo u prvi tren bili zbunjeni i iznenađeni, no to je trajalo petnaestak minuta. Od onda - kako mi učimo nju, tako ona uči i nas. Naša ljubav prema njoj je nemjerljiva, kao što je njezina prema nama neprocjenjiva. Ne postoje riječi kojima se može opisati bogatstvo koje nam je Isabella podarila. Za nas ona je posebna, ali obična djevojka koja živi jedan normalan život u svojim domenama i koja se kao takva uključuje u sve sfere života koje je ispunjavaju i čine sretnom. Naime, genska anomalija Down sindroma, na koji se ne može utjecati niti se može spriječiti, ne smije biti povod za predrasude - složni su supružnici Hujić.

Priča o Isabelli, svojevrsnom riječkom simbolu inkluzije, počinje u talijanskom gradu Lugo nedaleko od Ravene, u koji se mama Sandra (50), direktorica riječke tvrtke i članica Udruge za sindrom Down - Rijeka 21, sa suprugom Izudinom (52), inženjerom strojarstva, doselila prije 27 godina. Kako je talijansko društvo mnogo zrelije i razvijenije kad je riječ o uključivanju osoba s posebnim potrebama u svakodnevni život, Isabella je odmalena sudjelovala u svim sportskim aktivnostima koje je sama izabrala - zajedno s djecom bez poteškoća. U Italiji je, uz pomoć asistenta, završila i prva dva razreda državne osnovne škole.

- Vjerujem da su prve godine s djetetom najvažnije, a kako Isabella ima posebne potrebe, u Italiji nisam radila. Odgojila sam je na isti način kao i Alena, bez popuštanja. Za supruga i mene Alen i Isabella potpuno su ravnopravni - jednako su pospremali za sobom, odnosili smeće, prostirali ili raspremali stol. Svaki Alenov uspjeh za Isabellu je i njezin i obrnuto. Jako su povezani, brat se uvijek prema njoj odnosio zaštitnički, pa joj i danas popusti više nego što treba - govori nasmijana mama Sandra.