Rene Bitorajac o pubertetu, braku, karijeri i očinstvu

Uz uloge u Oscarom nagrađenom filmu “Ničija zemlja” te u filmovima “Kajmak i marmelada”, “Kako je počeo rat na mom otoku”, “Metastaze”i 
“Ljudožder vegetarijanac”, šira publika glumca Renéa Bitorajca (41) pamti i kao dr. Kunića, Kumerlea ili Zurku, navijača iz najgledanijih, televizijskih projekata. Predstavnik je glumačke generacije koja će bez sumnje, u godinama koje dolaze, dominirati na filmskim platnima i kazališnim daskama.

Express: Čega se najradije sjetite iz djetinjstva?

- Mnogo lijepih stvari. Ali naše djetinjstvo u Zagrebu nekad bilo je bitno drukčije od djetinjstva u Zagrebu danas. Za početak je sada pet puta više automobila na ulici. Nekada su svi haustori bili otključani, znali smo svako dvorište i trebalo je nekoliko sati da nađemo slobodno igralište za nogomet. Danas su svi haustori zaključani, školska igrališta praznija, a dvorišta zapuštena. U našem je dvorištu nekada bilo mnogo djece i igrali smo se od jutra do sutra. Danas je to isto dvorište opasno po život jer je drveće trulo pa padaju grane, klupice su u mahovini, a sve zato jer tzv. predsjednica stanara ne želi da se to sredi da djeca ne bi galamila. Društvo je sve otuđenije, pokvarenije i zatvorenije. Ipak, trudim se svojoj djeci priuštiti mnogo boravka u prirodi i druženja s drugom djecom, iako su, bojim se, i iPadi, PS-ovi i ostalo neizbježan dio današnjeg odrastanja.

Express: Od malih nogu ste se penjali i na kazališne daske. Je li kazalište prva ljubav i što vam ono nudi u odnosu prema ostalim medijima na kojima radite?

- Kazalište je baza glumca. Na kraju krajeva, na toj Akademiji spremaš se i učiš uglavnom o kazalištu. I dok je publika na televiziji u nekim serijama naviknula gledati naturščika, i to lošeg, u kazalištu to nikada neće proći. Kazalište je živo i nepredvidljivo. Potrebna je posebna vrsta koncentracije. Publika svaki put drukčije reagira, nemate pravo na ponavljanje, a i partner vas uvijek može iznenaditi. U kazalištu kao glumac stvarno možete uživati i na kraju krajeva osjetiti publiku koja vam svojim reakcijama daje do znanja sviđa li im se predstava ili ne.

Express: Je li točno da ste kao tinejdžer imali i heavy metal fazu?

- Pubertet je faza koju bih uvijek rado preskočio. To bezglavo traženje sebe i pametovanje s punim uvjerenjem, grozno je, zamorno i naporno čak i za okolinu. Heavy metal faza nije ništa posebno, ali društvo u kojem se onako povodljiv možeš naći, nije bezazleno. Svi piju pivo u podne, pa ćeš valjda i ti. Svi imaju naušnicu pa ćeš valjda i ti. Ježim se od toga što me čeka s mojim klincima. Bit će zanimljivo!

>>> Više čitajte u Expressu