Rektorica koju je proslavila reklama za Super Bowl: Sad svi žele studirati u Norveškoj

Reklamu General Motorsa za ovogodišnji Super Bowl, “No way, Norway” zapamtili su mnogi, ali ne samo zbog toga što je u nju uloženo mnogo novca i kreativnosti. Ljude je zabavio i privukao odgovor - iz Norveške.

Samo dva dana nakon Super Bowla na YouTubeu se pojavio video Sveučilišta u Agderu, okrugu na jugu Norveške. Glavna zvijezda videa je rektorica Sunniva Whittaker, a tu su i mnogi studenti koji glume da odustaju od, primjerice, korištenja obnovljivih izvora energije, te tjeraju studente da lažu kako plaćaju školarinu. Sunniva Whittaker za 24sata objašnjava kako su došli na tu ideju te kako je to studirati na sveučilištu osnovanom 2007., te koje danas pohađa 13.000 studenata.

- Kad se šalite na račun male zemlje, trebali biste očekivati nekakvu vrstu odgovora. Za nas je to bio sjajan izgovor da učinimo naše sveučilište vidljivim, jer kad se vežete na takav video, sigurno ćete zaokupiti neku pažnju. Ali uopće nismo očekivali ovoliku pažnju - kaže ona.

Pokretanje videa...

07:27

Rektorica Sveučilišta u Norveškoj | Video: 24sata/Video

Koje ste glavne ideje htjeli istaknuti u promociji sveučilišta?
- Ljudi su smatrali da je video zabavan i postali su svjesni da postojimo. No, naravno, htjeli smo poslati i ozbiljniju poruku. Jedna od glavnih je da je Norveška prilično napredna, ne samo kad je riječ o nabavi električnih vozila nego i što se tiče istraživanja električnih baterija i njihove reciklaže. Također, vizija našeg sveučilišta je međusobna kreacija i suradnja te povezivanje znanja budućnosti. U ovom videu, primjerice, lik Willa Ferrela više je kompetitivan, a naša poruka je da svi trebaju ova znanja, zato moramo surađivati. Također, studenti u Norveškoj oslobođeni su školarine, čak i oni međunarodni, a vrlo nam je važno privući upravo njih. 

Jesu li vam odgovorili iz GM-a i što su kazali vaši studenti?
U Norveškoj je bilo mnogo pozitivnih reakcija, ali najzanimljivije su bile reakcije izvana, i to posebno iz SAD-a. Ja sam, naravno, bila samo glumica, ideja je potekla od našeg šefa odjela za komunikacije Øivinda Eskedala, a puno je pomogao i moj savjetnik za komunikacije Arne Martin Larsen. Bio je izvrsno vremenski pogođen, jer baš u SAD-u traje rasprava o studentskim zajmovima i golemim troškovima školovanja djeteta te o tome kako se ljudi muče s otplatom tog novca. Neki u SAD-u počeli su razmišljati da možda postoji i drugi način za financiranje obrazovanja.

Vaše sveučilište je dosta "mlado". Oformljeno je 2007. Koji su vam najveći izazovi u kreiranju sveučilišta, i koji su trendovi među vašim studentima kad su u pitanju zanimanja za koja studiraju? 
Da, sveučilište je staro 14 godina, dakle, prakticki je tinejdžer. Ali sastavljeno je od nekoliko fakulteta, tako da imamo pozadinu u kojoj smo se više fokusirali na nastavu i ne toliko na istraživanja. Tako smo posljednjih 14 godina najviše se bavili jačanjem znanstvenog okružja.

Moram istaknuti kako živimo u neizvjesnim vremenima i za mnoge studente je postalo vrlo važno osigurati posao u javnom sektoru. Imamo vrlo mnogo studenata koji žele postati nastavnici, medicinsko osoblje, ekonomisti, odvjetnici, širok spektar zanimanja. Malo se mučimo kad je u pitanju tehnologija, pa pokušavamo učvrstiti svoju poziciju kao sveučilište koje daje dobru podlogu za obrazovanje inženjera, IT stručnjaka itd.

Jesu li plaće, primjerice za nastavnike, toliko dobre?
Da, plaća je prilično dobra, iako ćete, naravno, u nekim dijelovima privatnog sektora zarađivati mnogo više, ranije u naftnoj industriji, sad u financijama itd. No ako radite kao nastavnik u srednjoj školi, možete zaraditi više nego neki koji rade na fakultetima. Tako da ne žrtvujete mnogo toga za svoj poziv.

Školarina se ne plaća ni na vašem sveučilištu. Kakvi su, primjerice, godišnji troškovi za studente?

Velika većina visokoobrazovnih institucija u Norveškoj je javna. Studenti plaćaju malu naknadu od oko 60 dolara po semestru koja pokriva zdravestveno osiguranje i brojne društvene aktivnosti. Ovaj novac namijenjen je stvaranju kvalitetne atmosfere za učenje za studente. Ostalo su troškovi života. Neki studenti žive s roditeljima i imaju relativno male troškove, a mnogi su više zainteresirani da se isele od roditelja. Oni mogu uzeti studentski kredit od cca 2000 eura na godinu, koji potroše na hranu, knjige, stanovanje. 

Kako se financira vaše sveučilište?

Prvenstveno nas financira Ministarstvo obrazovanja. Radi se o dvije razine financiranja, jedna je fiksna, a druga ovisi o rezultatima - koliko studenata prolazi i završava različite studijske programe, te mali dio koji ovisi o rezultatima znanstvenih istraživanja, objavama u stručnim i znanstvenim časopisima. No sve se više očekuje da sveučilišta osiguravaju i financije izvana za znantvene projekte, tako da je veliki pritisak na ljude da se prijavljuju na nacionalne i europske fondove. Oko 85% našeg budžeta dolazi od Ministarstva obrazovanja, a 15% iz vanjskih fondova.

U Norveškoj su svi bili zadovoljni novcem od države

Kako se vaši zaposlenici snalaze u tome?

Što se tiče vanjskog financiranja, trenutno angažiramo dosta mladih i "gladnih" znanstvenika, koji se ne boje sudjelovanja u ovim kompetitivnim arenama. Dovodimo i dosta stranih mladih znanstvenika koji su puno više naviknuti na ove kompetitivne situacije. U Norveškoj su ljudi bili sasvim zadovoljni s novcem koji su dobivali iz države i nisu vidjeli zašto bi se prijavljivali. Razina uspješnosti je bila oko 15% - traži se mnogo posla za aplsikaciju, a ne znate hoce li uspjeti. No pokušavamo promijeniti taj mentalitet i potaknuti naše zaposlenike da se što više prijavljuju. I pomažemo im u tome. Imamo odjel znanstvene administracije, gdje smo zaposlili ljude koji su zaista dobri u pisanju aplikacija, pronalaženju dobrih partnera i vođenju cijelog procesa. 

Što su projekti koji privlače najviše pažnje i u kojem se smjeru želite razvijati?

Nedavno smo usvojili novu strategiju i definirali smo šest interdiscilinarnih istraživačkih područja. Vidimo da su i EU i Norveška komisija za istraživanja jako fokusirani na misije. Dakle, ne radi se samo o izradi dobrog istraživanja, vec o rješavanju hitnih društvenih problema. I da biste to postigli, morate surađivati međudisciplinarno. Primjerice, imamo Centar za umjetnu inteligenciju u kojem radi filozofkinja. Ona je doktorandica koju sponzorira banka i bavi se etičkim problemima umjetne inteligencije.

Vratila bih se na video, vidimo da vam studenti dolaze, postavljaju vam pitanja, je li to normalna situacija? Naš rektor ne razgovara sa studentima, on ih tuži. Koji je najbolji pristup studentima, što im danas treba od svojih profesora, predavača?

Kao što sam rekla, budućnost je neizvjesna i moramo školovati mlade koji imaju sposobnost prilagoditi se, naučiti nove stvari tijekom života. Zbog toga se mnogo fokusiramo na generičke vještine, tzv. vještine za 21. stoljeće i pokušavamo ih integrirati u svoje studijske programe. Tako da su naši studenti dobri u kritičkom razmišljanju, kreativnosti, komunikaciji... U našoj strategiji jedna od važnijih rečenica je da studenti moraju biti dio zajednice znanja i da trebaju osjećati kako su dio nečeg većeg. Imamo mentorske programe za studente i fokusiramo se na edukaciju usmjerenu na studente, njegovanje raznolikosti, pri čemu oni sami moraju shvatiti da su na mjestu vozača i da oni sami moraju iskoristiti mogućnosti koje im osiguravamo.

Spomenuli ste raznolikost, što norveško društvo u smislu obrazovanja nudi imigrantima i mladim članovima manjina koji su sad već i rođeni u Norveškoj i dio su zajednice. Imate li više prijava otkako je izašao odgovor GM-u?

Radimo na projektu kako studente članove manjina pridobiti da upisuju fakultete. Mi mislimo da se različitost u našem društvu mora reflektirati i u nekim zanimanjima, kao što su medicinske sestre, nastavnici itd. kao društveni uzori. Dakle, imamo dobar kontakt s institucijama studentske demokracije. Volim biti bliska sa studentima, mislim da je to važno. Moramo uvijek imati na umu da smo mi ovdje zbog studenata, to je naš "raison d'etre". Kad kažete da se rektor ne želi nalaziti sa studentima, to nije baš dobra strategija.

Pripadnici manjina i migranti u našoj su regiji češće lošije obrazovani, pa nam je jako stalo do toga da mlade privučemu u visoko obrazovanje. Naravno, tu je i pitanje siromaštva. Siromaštvo se drugačije mjeri u Norveškoj. Ovdje se postavlja pitanje imaju li djeca pristup izvanškolskim aktivnostima, nitko ne umire od gladi. Ali jest pitanje imaju li ljudi mogućnosti iskoristiti sve što im se pruža u našem društvu. I sve je veća zabrinutost oko činjenice da je među onima koje smatramo siromašnima velik postotak izbjeglica i migranata. Mi ih na sveučilištu potičemo da u obrazovanju nađu put iz siromaštva.