Rekao je 'Ich bin ein Berliner' i Nijemci su ga ludo zavoljeli...

Američki predsjednik J.F. Kennedy prije pedeset i tri godina posjetio je zapadni Berlin. Točno pet mjeseci prije atentata u Dallasu, točnije 26. lipnja 1963. Stanovnici Berlina tad su još bili u šoku zbog izgradnje Berlinskog zida jer njegovu izgradnju nitko od saveznika nije spriječio. No šarmantni američki predsjednik je došao u podjeljeni grad i njihova srca osvojio sa samo četiri riječi "Ich bin ein Berliner" (Ja sam Berlinac). 

Kazao je između ostalog u svom govoru: "Svi slobodni ljudi, gdje god živjeli, građani su ovoga grada, zapadnog Berlina; i zato, kao slobodan čovjek, ponosan sam što mogu reći: Ich bin ein Berliner".

Ta rečenica je za više od 450 tisuća euforičnih stanovnika grada predstavljala kao obećanje slobode i solidarnosti. Ta fraza, koju je Kennedy namjerno izgovorio na njemačkom, postala je legendarna i bezbroj puta je citirana.

Zapadni Berlin bio je izoliran u DDR-u (istočnoj Njemačkoj) i bio itekako svjestan da mu opstanak ovisi o SAD-u. Amerikanci su ih već spasili tijekom sovjetske blokade 1948-1949. godine kad su uspostavili zračni most preko kojeg je stizala humanitarna pomoć.

Oduševljenje građana na ulicama

No tadašnji lider SSSR-a Nikita Hruščov je te 1958. godine zahtjevao demilitarizaciju grada i 1961. naredio je izgradnju 160 kilometara dugog Berlinskog zida koji je punih 28 godina predstavljao ne samo fizičku granicu između Istočnog i Zapadnog Berlina nego je bio i simbol dva svijeta.

Oduševljeni građani tako su s neskrivenom radošću pozdravili Kennedyjev dolazak. Pod kišom konfeta provezao se gradom u društvu s njemačkim kancelarom Konradom Adenauerom i berlinskom gradonačelnikom Willyjem Brandtom.

- Ljudi su bili na svim gradskim ulicama, učenici nisu morali u škole, mnogi radnici dobili su slobodan dan - kazao je o danu posjete američkog predsjednika Zapadnom Berlinu profesor povijesti Andreas Etges koji je svjedočio događaju te ga ocijenio ga "važan signal za tadašnje njemačko-američke odnose".

Kad je Kennedy vidio sretna lica građana Berlina i njihovo oduševljenje negovom posjetom te mnoštvo na ulicama na prostranom trgu pred Brandeburškim vratima shvatio je da govor koji je planirao i koji je pozorno pripremljen u Washingtonu nije adekvatan i da bi trebalo ubijeti izmjene odnosno malo ga nadopuniti. Jako ga se dojmio taj podjeljeni grad, a dva puta se zaustavio u blizini Zida i to kod slavnih Brandeburških vrata i na najpoznatijoj kontrolnoj točki Charlie ( Checkpoint Charlie) koja je razdvajala američku zonu grada od sovjetske.

Kennedy svjestan povijesnog trenutka

- Penjali smo se stepenicama u gradsku vijećnicu kada me predsjednik Kennedy zamolio da mu na njemačkom napišem "I am a Berliner". Riječi sam mu napisao fonetski kako bi ih mogao točno izgovoriti -  prisjetio se svojedobno Kennedyjev prevoditelj Robert Lochner.
- Zid je najodvratniji i najznačajniji dokaz neuspjeha komunističkog sustava, pljuska ne samo povijesti, već i cijelom čovječanstvu -  rekao je tada Kennedy i koliko god je pokupio simpatije stanovništva Berlina  to je na neki način bio
"korak unatrag u hladnom ratu"  kazao je Andreas Etges istaknuvši da je "kraj kubanske krize označio početak smirivanja stanja, a Kennedy je tada neočekivano napao komunistički sustav". 

Njegov savjetnik McGeorge Bundy nije bio ni najmanje oduševljen govorom

- Gospodine predsjedniče, mislim da ste pretjerali - kazao mu je pa je Kennedy nakon toga nešto ublažio svoj drugi govor koji je održao na Berlinskom sveučilištu - ispričao je prevoditelj Lochner

Kennedy se u Berlinu zadržao tek nekih osam sati. Nakon toga je otputovao u Irsku.

- Više nikada nećemo doživjeti dan kao što je bio danas -  rekao je u avionu na letu za Irsku.

Nakon što je ubijen u studenome 1963. godine stanovnici Berlina upalili su u znak sjećanja na omiljenoga američkog predsjednika tisuće svijeća  a nakon Kennedyjevog ubojstva trg na kojem je održan govor preimenovan je u John-F.-Kennedy-Platz, te se i danas se tako zove.

Berliner je krafna

Jezični puristi kritizirali su Kennedyja da je gramatički netočno upotrijebio član “ein” u rečenici, pa da “Ich bin ein Berliner” zapravo znači “Ja sam krafna” (Berliner je u nekim dijelovima Njemačke naziv za krafnu, kao što je Frankfurter naziv za kobasicu).

Ipak, većina se analitičara danas slaže da su stanovnici Berlina ispravno shvatili Kennedyjeve riječi. One tada nisu izazvale smijeh već ponos.