Pripadnici MUP-a krenuli su prema hotelu Jezero. Kolonu su iz zasjede napali srpski pobunjenici. Sukob je trajao nekoliko sati, a onda pri samom kraju akcije, Josipa je pogodio metak
SJEĆANJE NA JOSIPA JOVIĆA
'Rekao je da netko treba braniti domovinu. Bio sam ponosan'
On je za mene bio i ostao moj veliki, stariji brat, spremno kaže Tomislav Jović na spomen imena Josipa Jovića, prvog poginulog hrvatskog redarstvenika.
On je prije točno 30 godina, 31. ožujka 1991., u osvit Uskrsa, položio svoj mladi život na oltar domovine u redarstvenoj akciji “Plitvice”.
- A bile su mu tek 22 godine - prisjeća se Tomislav toga Krvavog Uskrsa ratne 1991.
POGLEDAJTE VIDEO Sjećanje na Josipa Jovića
Pokretanje videa...
01:38
- Bio sam još dijete, petnaestogodišnjak, Josip je otišao s riječima kako netko treba braniti domovinu i s puškom u ruci. Put Zagreba. Tad sam bio ponosan na svog brata, baš kao i danas. Vijesti su svakodnevno javljale o napadima JNA i paravojnih srpskih formacija na domovinu. Zašto je s tolikom zebnjom, tek mi je poslije godinama postalo jasno, pokojna majka Marija osluškivala svaku vijest. Kao da je slutila da se Josip neće vratiti, a nije ga mogla odgovoriti. Bilo je to nešto u njemu jače i od majčinih molitvi da ne ide. A ja tada dijete, nisam puno toga razumio. Samo sam bio ponosan na svog brata Josipa, koji je s puškom u ruci otišao braniti ono najsvetije, domovinu - govori nam Tomislav.
Josipa je metak pogodio izvan pancirke
Josip je rođen u Aržanu. Otac Filip i majka Marija uz Josipa imaju još četvero djece - Tomislava, Mirnu, Franku i Anitu. Osnovnu školu, koja danas nosi njegovo ime, završio je u Aržanu, gdje je stalno živio do odlaska. U kolovozu 1990. priključio se jedinici za specijalne namjene MUP-a Rakitje. Bio je na terenu u Pakracu i Petrinji, a potom su išli na Plitvice. Bio je to odgovor hrvatske policije na zauzimanje tog nacionalnog parka i blokiranje državne ceste D1, koja je spajala sjever i jug zemlje.
Pripadnici MUP-a krenuli su glavnom prometnicom prema hotelu Jezero. Tad su kolonu vozila hrvatske policije iz zasjede napali srpski pobunjenici. Sukob je trajao nekoliko sati, a otpor neprijatelja, dubok snijeg i gusta magla otežavali su proboj naših postrojbi. I onda pri samom kraju akcije, kako su to ispričali njegovi suborci, Josipa je pogodio metak.
Srpske paravojne formacije i domaći pobunjenici zapucali su iz pošte, devet policajaca je ranjeno, a Josipa, koji je nosio pancirku, metak je pogodio u nezaštićeni dio tijela. Unatoč intervenciji preminuo je prije dolaska u bolnicu.
- Svaki smo dan slušali vijesti. Bilo je tako i tog Uskrsa kad su na vijestima javili tužnu vijest o borbama na Plitvicama u kojima su ranjeni hrvatski redarstvenici, a jedan, rekli su inicijale J. J., iz Imotskog, je poginuo. Znali smo odmah da je to Josip. Nismo dugo čekali jer su nam odmah javili i došli k nama kući s tužnom vijesti. Tuga, jad i bol zavladali su u našoj kući. Tisuće ljudi došle su oprostiti se od Josipa - prisjeća se Tomislav.
Otac je umro sedam godina poslije Josipove pogibije. Majka Marija živjela je s boli. U njenom oku uvijek je iskrila suza. Nije mogla zatomiti bol za svojim Josipom. Znala je u razgovoru, poglavito u vrijeme tužne obljetnice, posebno teško proživljavati tu tragediju. Bila je to hrabra žena u crnini s krunicom u ruci. Umrla je u 75. godini, prije pet godina.
- Nije srce moglo više izdržati, oslabjelo od tuge i bola. Ma sve nas je majka voljela, i mene i sestre, našu djecu, posebno mog sina, koji nosi ime Josip kao i moj pokojni brat. Moj sin je sad u Hrvatskoj vojsci. Želio je krenuti stričevim stopama - kaže Tomislav. Jučer su ministar Medved, Josipov brat Tomislav, župan Blaženko Boban i Božo Čubić, načelnik općine Cista Provo, položili kamen temeljac za Memorijalni centar “Josip Jović”. Gradit će ga tri godine.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
