Rat za smilje: Otkupljivači se svađaju, intervenira i policija

Dobar dan. Što radite ovdje, upitao sam trojicu muškaraca čiji sam Golf jedinicu u srijedu zatekao na zapuštenom, smećem zatrpanom terenu kraj svog voćnjaka u Tisnom kraj Šibenika. Muk. Odmah su krenuli trpati vreće u automobil i zauzimati obrambenu pozu, ali im je laknulo kad su shvatili da se provjerava samo to jesu li oni ti koji ostavljaju hrpe smeća u prirodi.

- Evo beremo smilje. Mi smo iz Knina. Zapravo smo iz Bosne, ali živimo u Kninu. Tamo svi beru smilje, malo ga ima, pa smo se spustili do mora - kaže najhrabriji, uz isprike da nisu znali da je zemljište privatno.

Kilogram ulja 15.000 kuna

- Nekad treba hodati i tražiti pa vreću od 25 kilograma punim cijeli dan, a nekad se vreća napuni za pola sata. To je onda dobra dnevnica. Računajte samo, 25 puta 15, a nekad i 20 kuna je više od 400 kuna, a kad je dobar dan, napuni se nekoliko vreća - kaže sakupljač. A gdje će prodati? Može gdje hoće jer je potražnja velika. 

Destilerije, legalne i ilegalne, posvuda su, jer se ubrano bilje mora preraditi u roku 24 sata. Za kilogram eteričnog ulja od smilja potrebno je destilirati između 750 do tisuću kilograma biljke, što se beračima plaća do 15.000 kuna. A plasman ulja po još višoj cijeni nije problem.

Dozvole za branje vlasnicima destilerija izdaje Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, s kojom se od Hrvatskih šuma može tražiti koncesija za branje na određenom području. Vlasnici destilerija beračima svakodnevno izdaju dozvole s potvrdom Ministarstva i Hrvatskih šuma, te upisanim mjestom na kojem smiju brati. Milivoj Macura i njegova tvrtka Smilje j.d.o.o. iz Macura kraj Kistanja imaju koncesiju za branje na terenima Hrvatskih šuma u okolici Drniša, Senja, Karlobaga, Pule, Crikvenice..., a Sreten Jukić i Helichrysum Croatia s destilerijom u Kaštelu Žegarskom kraj Obrovca imaju pravo brati na području Knina, Zadra, Obrovca...

Da bi dostavili smilje u destilerije, berači jedne i druge tvrtke s vrećama moraju prijeći preko područja konkurencija, zbog čega su česti sukobi, prijetnje i međusobne optužbe. Ratuje se i otkupnim cijenama, a berači nerijetko smilje prodaju onom tko ponudi kunu više za kilogram, a ne onom tko im je izdao dozvolu. 

Intervenira i policija. Kako doznajemo u Policijskoj upravi šibensko-kninskoj, jednu intervenciju zbog sukoba smiljara imali su 20. lipnja kraj destilerije u Macurama. Naime, radnici konkurentske destilerije iz obližnjeg Kaštela Žegarskog opkolili su destileriju Milivoja Macure i provjeravali tko tamo prodaje smilje. Došlo je do prepirke, ali bez posljedica.

- Pritisci i prijetnje su svakodnevni i strašni. Konkurencija prijetnjama i organiziranjem otkupa na našem području pokušava nešto postići. A smilja, hvala Bogu, ima za sve. 

Smilja ima za sve

Samo se treba ljudski ponašati i čuvati prirodu - kaže nam Macura. On je u svom selu, u Macurama kod Kistanja, nedavno otvorio destileriju s kapacitetom od 25 tona na dan.

 Nekad se bavio otkupom sirove kože i bio jedan od najvećih otkupljivača u bivšoj Jugoslaviji, a kad se nakon rata vratio, vidio je budućnost u aromatičnom bilju. Prvo ga je sam skupljao, pa uzgajao, pa počeo njime trgovati, a na kraju je uložio u destileriju. S kooperantima je dosad posadio 600.000 sadnica, a za jesensku sadnju spremno ih je još 300.000.

- Cijena sadnice je 1,5 kuna, 0,75 lipa plaćam ja, a 0,75 kooperant, ali on ima obvezu urod prodavati samo meni.

- Po trenutačno važećoj tržišnoj cijeni. Hvala Bogu, ima zemlje, a ima i potražnje. Ove godine otkupili smo već 50 tona uzgojenog smilja od naših kooperanata i 200 tona od berača. Sva planirana proizvodnja je već rasprodana. Evo, ovoga tjedna me već kontaktiralo pet zainteresiranih kupaca iz cijelog svijeta. Upravo me uzorke traže iz Kanade. Kupce zanima samo kvaliteta i zato nas stalno traže. Nema ovoga nigdje u svijetu, samo kod nas. Smilje traži vapnenac, a u Kini, Indiji, Americi... ga nemaju. 

Tamo gdje imaju taj kamen, nemaju druge uvjete, nemaju sunce i autohtono sjeme koje daje takav destilat. Budućnost je u smilju. Koliko god posadimo, koliko god uberemo, sve će biti prodano po dobroj cijeni - kaže Macura pozivajući Dalmatince da se vrate u napuštena sela i iskoriste blagodati vapnenačkog krša za sadnju smilja.

Suhi vapnenac, u kojem ne raste gotovo ništa osim bora i drače, u Dalmaciji dosad nisu voljeli, a za mnoge je danas blagoslov i doslovce ih spašava od kopanja po kontejnerima u potrazi za bocama.

- Bog nam je dao prirodu, škrtu zemlju i vapnenac. Idemo od nje živjeti. Da sav ovaj kamenjar posadimo smiljem, nećemo zadovoljiti svjetsku potražnju i cijena neće padati. Nikad nas neće biti previše u ovom poslu - poziva Macura na podizanje nasada smilja. Dok se čeka da nasadi smilja dostignu zrelost, brat će se i dalje ono divlje, samoniklo. 

Na otocima nema branja

S ciljem očuvanja i oporavka staništa u ovoj godini, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode uvodi stroga pravila za branje. Naime, zbog neprimjerenog načina sakupljanja smilja prošle godine su devastirana čitava staništa pa je ministarstvo izmijenilo uvjete sakupljanja za ovu godinu. Na Krku, Rabu, Cresu, Lošinju i Pagu u potpunosti je zabranjeno branje smilja u komercijalne svrhe, a na drugim područjima dopušteno je samo ljetno razdoblje branja. 

Pritom je bitno istaknuti da nije problem komercijalno sakupljanje kao takvo, ističu u ministarstvu, nego je problem u neodgovornom ponašanju pojedinaca koji se ne pridržavaju uvjeta branja. Dok se na Krku, Rabu, Cresu, Lošinju i Pagu uopće ne smije brati, na cijelom teritoriju Hrvatske, također, ukinut je jesenski period sakupljanja smilja. 

Može se sakupljati na području Dubrovačko-neretvanske županije te otocima Šibensko-kninske, Zadarske i Splitsko-dalmatinske županije, izuzev otoka Paga, u razdoblju od 1. lipnja do 1. kolovoza. Na ostalim područjima, izuzev navedenih otoka na kojima je sakupljanje u potpunosti zabranjeno, smilje se može brati od 15. lipnja do 15. kolovoza.

Ne dirajte korijen

Dopušteno je sakupljanje smilja samo ako je na lokalitetu sakupljanja barem od 30 do 50 posto grmova u punom cvatu. Može se brati samo nadzemni dio biljke, i to ručnim alatima, poput srpa, noža i škara, a bez upotrebe motornih i mehaničkih pomagala. Dopušteno je ubrati najviše dvije trećine pojedinoga grma koji je u punom cvatu. Nije zabilježeno da itko provjerava što se radi na terenu.

Zadnjih godina u svijetu je veliki hit smilje (Helichrysum arenarium), samonikla mediteranska biljka iz porodice glavočika koja raste na za druge biljke inače bezvodnom i sunčanom kršu.

Tisuće berača diljem Dalmacije kose je i čupaju na zemljištu Hrvatskih šuma, koje za berbu izdaju koncesije, ali kosi se i na privatnim terenima, zapuštenim poljoprivrednim površinama, maslinicima i pašnjacima, gotovo u pravilu - tuđim. I zbog toga često dolazi do sukoba. Osim malobrojnih poznavatelja, donedavno na ovu biljku u Dalmaciji nisu obraćali pažnju. 

U pravilu su je u maslinicima kosili i uništavali zajedno s ostalim samoniklim biljem i korovom. Danas to umjesto njih rade brojne ekipe berača, uglavnom iz unutrašnjosti. Automobilima ulaze svuda, srpovima i škarama kidaju smilje te ga trpaju u vreće.