Putin voli državnike poput Zorana Milanovića. Hoće li ga jednako voljeti i hrvatski birači?
Foto: DNEVNIK.hr
Zoran Milanović odbio je dati suglasnost za sudjelovanje hrvatskih časnika u misiji NATO saveza za pomoć Ukrajini, poručujući kako time štiti zemlju od rata. To je politika koju Rusija podržava. A možda i birači.
Vladimir Putin najviše voli europske državnike koji "štite svoju zemlju od rata". One koji "žele spriječiti širenje rata prema svojim granicama". Koji "štite svoju zemlju od mogućeg uvlačenja u ratni sukob". I vode se "nacionalnim interesima".
Zoran Milanović mogao bi biti jedan od takvih državnika.
Baš kao i mnogi drugi predsjednici, premijeri i pobjednici na izborima u europskim državama koji se kolebaju oko pomoći Ukrajini ili je direktno odbijaju, tvrdeći kako time štite nacionalni interes.
A Zoran Milanović vjeruje da takve političare najviše vole i hrvatski birači u pripremama za predsjedničke izbore.
Njegovo priopćenje u kojem je objasnio zašto je odbio dati suglasnost za slanje hrvatskih vojnika u NATO-ovu misiju sigurnosne pomoći i obuke Ukrajini, čime se ponovno usprotivio Andreju Plenkoviću, bila je usmjereno prema hrvatskim biračima i prožeto porukama o zaštiti interesa Hrvatske, njezinu mogućem "uvlačenju u ratni sukob" i "potencijalnom ugrožavanju hrvatskih građana".
Aludirao je čak i na neke povijesne primjere, poput Vijetnama, ističući kako su "mnogi veliki ratovi započeli i nepromišljenim logističkim ili savjetničkim misijama koje su se kasnije pretvarale u vojne intervencije, a potom i u velike ratne sukobe".
Kao da agresija Rusije nije započela otvorenim kršenjem suvereniteta Ukrajine, a kasnije i otvorenim prijetnjama zapadnim državama, Europskoj uniji i NATO savezu.
Putin, dakle, voli države koje se ne žele miješati. Koje žele čuvati svoj suverenitet. Koje čuvaju svoje građane od rata. Koje razbijaju suradnju i solidarnost unutar Europske unije i NATO saveza.
I koje, poput Milanovićeva prijatelja Viktora Orbana, odbijaju pomoć Ukrajini, otvaraju granice EU-a ruskim državljanima i poručuju da se Mađarska neće opirati eventualnoj ruskoj agresiji na tu zemlju.
Zoran Milanović dugo je šutio o Rusiji i Ukrajini. Još otkako je shvatio da mu je nakon histeričnog protivljenja ulasku Finske i Švedske u NATO savez, nakon optuživanja Ukrajine da je sama kriva za agresiju, nakon nagovaranja lijeve oporbe da u Hrvatskom saboru odbije vojnu pomoć Ukrajini, počeo padati rejting.
No istodobno, Milanović u rukama drži ključan adut: u svom protivljenju pomoći Ukrajini i slanja petorice vojnih časnika u Njemačku, direktno se suprotstavlja premijeru Andreju Plenkoviću, što mu opet osigurava podršku antihadezeovske oporbe.
No birači bi opet mogli biti u nedoumici - i Milanovićevi i HDZ-ovi.
Milanovićeva biračka baza, dosad pozicionirana na ljevici, mučila se s njegovim odnosom prema Rusiji i suradnji s Putinovim pionirima u okruženju i prkošenju NATO savezu i Europskoj uniji, jer su prirodno bili na strani Ukrajine, kao i na strani euroatlantskih institucija.
Muči ih Plenković
S druge strane, HDZ-ova tvrda biračka baza muči se sa činjenicom da Plenković podržava Ukrajinu, NATO i EU, jer su emocionalno bliži Rusiji i Putinovim antizapadnim, protudemokratskim, iliberalnim vrijednostima.
Njihovo srce prirodno kuca za državnike poput Milanovića.
U isto vrijeme Milanović osvaja naklonost svojih birača činjenicom da ga se predstavlja kao jedinu branu HDZ-ovoj hegemoniji i Plenkovićevoj samovolji. Tko je za Ukrajinu, automatski je i za Plenkovića. Nipošto i za Milanovića.
I zato bi Rusija i Ukrajina, kao uostalom i Izrael i Palestina, trebale biti ključne teme predsjedničke kampanje.
Ne umirovljenici za koje se predsjednici Republike nikako, ni uz najbolju volju, ne mogu brinuti, već teme u kojima šef države još uvijek ima ključne ustavne ovlasti. I u kojima bi Milanović navodno trebao biti potkovan.
Putinovi jataci
Aktualne Milanovićeve poruke o suverenitetu i zaštiti nacionalnih interesa rezoniraju u ušima desničarskih birača, kao i stranaka koje crpe inspiraciju, a možda i konkretnu potporu, od Rusije i Putina. Putinovi jataci odnose pobjede u europskim državama, čime ruski diktator ostvaruje ključne političke ciljeve, razbijajući time jedinstvo Europske unije i solidarnost NATO saveza.
Još ako uspije preko rasističke, šovinističke i nacističke kampanje, najgore i najprljavije u američkoj povijesti, iznova instalirati svog saveznika Donalda Trumpa u Bijelu kuću, Putin će počistiti put prema kršenju ukrajinskog otpora.
Nakon čega nitko više neće biti siguran. Čak ni Milanovićeva Hrvatska.
