Milan Bandić je vodio Zagreb uz kršenja zakona i procedura. Hoće li tako raditi i Tomašević?

Milan Bandić napustio je mjesto gradonačelnika Zagreba, a i ovaj svijet, pod optužnicama i optužbama za kršenje zakona i procedura.

Njegova nasljednika Tomislava Tomaševića već je prva odluka na dužnosti gradonačelnika dovela pred Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa.

Milan Bandić je kršenjima zakona punih dvadeset godina vodio Zagreb u propast iz koje ga Tomašević sada mora izvući. Je li to moguće bez kršenja zakona i procedura?

Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa pokrenulo je jučer postupak protiv Tomaševića zbog imenovanja Uprave i Nadzornog odbora Zagrebačkog holdinga, navodno zato što je prekršio Zakon o spriječavanju sukoba interesa koji nalaže da se članove upravnih tijela trgovačkih društva najprije predlaže glavnoj skupštini.

Povjerenstvo je predmet protiv Tomaševića otvorilo po službenoj dužnosti, bez prijave, vođeno uvidom u novinske članke.
Prvi potez i već packa po prstima novom gradonačelniku Zagreba.

Sukob zakona

Doduše, i oko ove prijave postoje suprotna mišljenja, jer je bivša predsjednica Povjerenstva Dalija Orešković u svom mandatu odbacivala takve prijave, vodeći se Zakonom o lokalnoj i područnoj samoupravi koji gradonačelniku omogućava da samostalno imenuje i razrješuje članove trgovačkih društava u svojoj nadležnosti.

U isto vrijeme, Tomislav Tomašević se brani kako je imenovao nove članove Uprave Holdinga bez obećanog javnog natječaja jer je morao brzo djelovati, suočen s lošim financijskim stanjem u Zagrebu.

Ipak, od simbolike se ne može pobjeći: Bandić je kršio zakon i procedure dvadeset godina, Tomašević je dobio po prstima na prvom potezu. I još važnije, ako je Bandić dvadeset godina kršenjima zakona i zaobilaženjem procedura uništavao Zagreb, može li Tomašević po zakonu i po procedurama izvući Zagreb iz post-Bandićeve propasti?

Tim više ako se uzme u obzir kritično stanje u kojem se nalazi Zagreb, ali i činjenica da je već na ovom slučaju vidljivo kako ni zakoni nisu jasni, odnosno međusobno se poništavaju.

Kopanje svog groba

Takva pitanja postavljala su se svakoj političkoj garnituri koja je preuzela vlast u katastrofalnoj situaciji. SDP-ove vlade 2000. i 2011. godine bile su pod pritiskom javnosti i građana zbog što bržeg saniranja rasula koje su ostavile prethodne, HDZ-ove, garniture, pa su brojni njihovi potezi završavali na sudovima ili se od njih naprosto odustajalo.

A onda su se gubili izbori.

Takva situacija čeka Tomaševića i Možemo u Zagrebu nakon Milana Bandića.

Davno smo naučili da je u ovoj zemlji lakše, isplativije i unosnije vladati mimo zakona, nego po zakonu. Lakše je zaobilaziti ili kršiti proceduru, nego slijediti je i time odugovlačiti s odlukama mjesecima.

Tomašević je sam priznao da je djelovao mimo natječaja i direktno imenovao čelne ljude "kada su vidjeli kakvo je stanje s proračunom Grada Zagreba".

Goli opstanak

Bandić je, ponovimo, kršenjima zakona i procedura vladao Zagrebom punih dvadeset godina. Može li se tako dugo ostati na vlasti poštivanjem zakona i procedura? Naročito kad se Zagreb bori za goli opstanak?

I jesu li Tomaševićevi birači to spremni tolerirati, kako su to činili Bandićevi birači, zajedno sa strankama koje su ga kandidirale i podržavale?

Jednu stvar treba imati na umu: Milan Bandić već je u prvoj godini mandata pokazao kakav će gradonačelnik biti, kad je pijan skrivio sudar i pobjegao s mjesta nesreće, i takav je doista i bio u narednih šest mandata. Hoće li ova Tomaševićeva prijava Povjerenstvu za sukob interesa biti iznimka ili pravilo?

Osim toga, jedna od najvažnijih komponenti opstanka na vlasti su iznevjerena obećanja.

Obećanja su ukras

Tomašević se jučer branio pred novinarima kako imenovanjem čelnih ljudi Zagrebačkog holdinga nije prekršio izborna obećanja, te da će ostala imenovanja biti obavljena putem javnog natječaja.

I opet, Bandić je iznevjerio gotovo sva svoja obećanja iz dvadeset godina mandata. Ona koja je ispunio dovela su do afera i skandala, poput Žičare. I opet je dobivao izbore. 

Hoće li se onda Tomaševića hvatati za riječ?

Jedno je, naime, davati velika obećanja u kampanji, s neometanom vizijom i odriješenim rukama. Nešto posve drugo je ispunjavati obećanja u situaciji kad se moraju krpati rupe, sanirati minusi, čistiti nered kakvog je Tomašević očito zatekao u gradskoj upravi i tvrtkama.

Obećanja su, naučio nas je to Bandić, šarena zabava za popunjavanje kampanje. Onda se u mandatu radi što se hoće. Ili, u Tomaševićevu slučaju, ono što se apsolutno mora.

Senfova mantra

Sada će se vidjeti jesu li Tomaševićevi birači osjetljiviji na iznevjerena obećanja makar i pod pritiskom, na kršenja zakona i procedura makar i u nuždi, na kompromise tako strane pokretima baziranim na entuzijazmu i emocijama.

Od prvoga dana na vlasti u Zagrebu Tomislav Tomašević suočen je s iskušenjem da slijedi samo jednu mantru: zamisli što bi na tvom mjestu učinio Bandić, pa ti onda napravi nešto posve suprotno. 

Tko zna, možda upali.