Prva mala šuma u Hrvatskoj: Zagrebački učenici posadili 101 sadnicu u dvorištu svoje škole

Učiteljice i učenici četvrtih razreda Osnovne škole Ante Kovačića u zagrebačkom naselju Špansko su poznatu izreku "tko posadi drvo, posadio je nadu" digli na jednu sasvim novu dimenziju. U dvorištu svoje škole oni nisu posadili drvo već "malu šumu", odnosno čak 101 sadnicu drveća na površini veličine oko 60-ak metara četvornih i to u svega tri dana.
Sa sadnjom su krenuli s prvim danom ožujka, u ponedjeljak, a već sljedeći dan, kad smo posjetili ove vrijedne učenike, posadili su 32 sadnice na otprilike 18 kvadrata zemlje. 

Pokretanje videa...

02:12

Učenici u Španskom posadili šumu | Video: Robert Anić/PIXSELL

Učiteljica 4. f razreda Ljiljana Kahlina osmislila je i predložila kolegama ovaj, u hrvatskim razmjerima, zasad jedinstven projekt. Ona je i glavna operativka na terenu zadužena za realizaciju. Cilj projekta "Mala šuma" je dobiti odraslo drveće u svega tri godine, odnosno šumu koja će biti samoodrživa. Zato se i sadi malo drugačije nego što smo to navikli.
- Riječ je o metodi guste sadnje jednog japanskog botaničara. U Indiji i Pakistanu, zemljama koje se bore s posljedicama klimatskih promjena, polučili su dosta uspjeha s ovakvim pošumljavanjem. Ovu metodu uspješno su primjenjivali i u Europi, u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj, a sad ćemo vidjeti kako će uspjeti u hrvatskom podneblju - kazala nam je Ljiljana Kahlina. Ključno je saditi autohtone vrste, koje uobičajeno žive i rastu zajedno na jednom području. Također, bitno je saditi zajedno različite vrste koje će doseći različitu visinu. 

Svaki učenik sadi 17 sadnica

- Sadi se drveće u četiri nivoa (razine), kako se prilikom rasta ne bi "borili" za visinu. Prva razina je do pet metara, druga deset metara, treća dvadeset te četvrta preko 30 metara. Ukupnu površinu za sadnju podijelili smo kako bi svaki od šest četvrtih razreda, ukupno je to 140 učenika, posadio oko 17 sadnica. Gledali smo da u svakoj od tih 'kocki' imamo barem jedno veliko drvo, poput hrasta,  jasena, breze, tise...Ukupno ćemo posaditi 25 različitih vrsta i to sve autohtone s našeg područja - pojašnjava Ljiljana te dodaje da su svaki dan radila po dva razreda kako se učenici ne bi previše "miješali" i kako bi se poštovale epidemiološke mjere.
Prilikom izbora sadnica odlučili su se za šumske voćke, koje su podloga za cijepljenje, poput divlje trešnje, jabuke, šipka, gloga. Kako bi pospješili razvoj korijenja te ubrzali povezivanje i "umrežavanje" drveća ispod površine uz svaku sadnicu dodali su jednu tabletu mikorize. Riječ je o gljivama koje ulaze u simbiozu s korijenom biljke. Na taj način biljke se putem korijenja povezuju, međusobno si pomažu te puno brže rastu. Nakon sadnje sve su prekrili malčem kako bi zemlju zaštitili od isparavanja i zagrijavanja te od hladnoće.

'Zasadi drvo - ne budi panj'

Prije nego su krenuli u sadnju učiteljice su se savjetovale s inženjerima iz Zrinjevca kao i zaposlenicima Šumarskog fakulteta. 
- U realizaciju smo planirali krenuti još prošle godine, no sve je odgođeno zbog korone. Što se tiče financiranja, mnogo nam je pomogla udruga Zasadi drvo-ne budi panj, koji su nas spojili sa sponzorima iz Europske banke za obnovu i razvoj. Oni su donirali sredstva za sadnice, a pomogli su nam i roditelji, koji su donirali 25 kuna po učeniku dok je Zrinjevac posudio alat za kopanje - kaže nam Ljiljana, koja u O. Š. Ante Kovačića s učenicima radi već 37 godina.

Umjesto na izletu, uživaju na školskom dvorištu

Oko male šume bit će posla i nakon završetka sadnje. Sljedeće tri godine sadnice će trebati redovito zalijevati, kao i čupati korov koji će izbijati između njih. 

- Nadamo se kako će naša šuma privlačiti i razne životinje, poput kukaca oprašivača, ptica... Ova naša mala šuma trebala bi raditi ogromnu korist za okoliš. Ona je zaštita od buke s ceste, zaštita od zagađenja, a da ne govorimo o koristi za mentalno zdravlje. Učenici su prvog dana sadili tri sata i nakon toga su bili presretni, neki su čak nastavili čeprkati po pješčaniku - govori Ljiljana uz širok osmijeh. 
Napominje da zbog korone nisu bili u mogućnosti učenike voditi na izlete ni školu u prirodi pa su svi objeručke prihvatili priliku da barem jedan dan na nekoliko sati imaju učionicu na otvorenom.