Propust za propustom: Užasi iz naših centara za socijalnu skrb

Najnoviji i jeziv slučaj ‘zadarskog Fritzla’, muškarca (50) koji je godinama zlostavljao obitelj i najstarijoj kćerki napravio dijete, iznova je u prvi plan izbacio još jedno potpuno zakazivanje Centra za socijalnu skrb. Zadarskog.

Obitelj je bila korisnik socijalne pomoći, susjedi su u nekoliko navrata zvali policiju i prijavljivali narušavanje javnog reda i mira te obiteljsko nasilje. Stoga je nevjerojatno kako nitko od djelatnika spomenutog Centra nije reagirao niti u jednom trenutku, a posebice se nije zapitao tko je otac djeteta tada maloljetne djevojčice.

Ne reagiraju i nište ne čine

U posljednjih deset godina gotovo ne postoji Centar za socijalnu skrb u zemlji koji se nije našao na stranicama crne kronike. Nakon što bi u javnost izašla ubojstva, nezakonita otimanja djece od roditelja, sekusulana i psihička zlostavljanja djece, uvijek bi se prst uperio u nadležni Centar za socijalnu skrb. I gotovo uvijek bi se pronašli dokazi i čijenice o nijihovim propustima ili nečinjenju. Obilazile su ih inspekcije Ministarstva zdravlja i Ministarstva socijalne politike i mladih, uglavnom utvrđivale nepravilnosti, podizale prijave, no unatoč tome propusti Centara za socijalnu skrbi dalje se nižu.

Uglavnom se radi o nereagiranju, nedostatku socijalnih anamneza obitelji i nedostatnom utvrđivanju činjenica. To se najbolje odražava na slučaju riječkog Centra za socijalnu skrb kod kojeg je inspekcija Ministarstva socijalne politike i mladih utvrdila niz propusta zbog smrti dvogodišnje djevojčice koju je majka u studenom 2013. godine otrovala antidepresivima. Ta riječka obitelj godinama je bila pod nadzorom Centra za socijalnu skrb, no djelatnici zaduženi za taj slučaj nisu poduzeli ništa iako ih je otac preminule djevojčice na vrijeme obavijestio da treba pomoć zbog uvjeta u kojima živi i psihičkog stanja majke. Inspekcija je utvrdila kako su u radu riječkog Centra napravljeni propusti, kako se ne vidi timski rad, nedostaju socijalne anamneze, a utvrđivanje činjenica je nedostatno.

Oduzeli im sedmero djece

Svoju dramu sa đurđevačkim Centrom za socijalnu skrb prošli su i Snježana (33) i Martin Oršuš. U pravnu bitku upustili su se prije šest mjeseci, kada im je đurđevački Centar oduzeo sedmero djece i dao ih u udomiteljske obitelji. Najmlađi je još bio majci na prsima.

- Uspjeli smo na koprivničkom sudu dobiti spor kojim nam se vraća pravo na povratak najmlađeg djeteta koje ima godinu dana. Preselili smo se u kuću koju smo od Žanete Višy Kevešević, predsjednice udruge Drugi val dobili na korištenje. Uspjeli smo dokazati kako udomiteljska obitelj nije ispunjavala zakonom propisane uvjete za udomiteljstvo - rekli su nam Oršuši. U konkretnom slučaju udomiteljica iz Virja kojoj je centar dodijelio najmlađe dijete nije udovoljavala niti jednom od kriterija, a to je visina vlastitog prihoda. Pokušavajući osporiti povratak djeteta, iz Centra su na sudu izrazili sumnju da Oršoši žive u kući koju su dobili na korištenje, iako žena koja im ju je dala plaća porez na najam, a Snježana i Martin su legalno prijavljeni na toj adresi.Iz centra su navodili kako je kuća uredna i održavana pa se stječe dojam da tamo nitko ne stanuje, iako smo ih mi zatekli na toj adresi.

'Djelatnike treba rasteretiti'

- Za svakog od udomitelja kod kojih je smješteno naše sedmero djece tražili smo da li ispunjavaju taj uvjet o prihodu, ali su nam iz Centra to odbili pozivajući se na tajnost podataka - kažu Oršuši. Bivša ministrica socijale Milanka Opačić smatra da se nešto mora mijenjati.

- Djelatnike Centra za socijalnu skrb treba rasteretiti. Pisanje rješenja nije njihov posao, već im je posao da rade obiteljske stvari i rješavaju obiteljsku problematiku - govori nam bivša ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić. Ističe kako je na projektu jedinstvenog centra za naknade radila isključivo zato da rastereti djelatnike Centara za socijalnu skrb.

- Uveli smo im aplikacije kojima dse rješenja izbacuju automatski te na taj način smanjili im opseg posla. Oni ne znaju što se događa u obiteljima sve dok ne odu preko kućnog praga. A situacija je sada takva da neće otići u obitelj ako nemaju prijavu. Umjesto da na terenu obilaze obitelji, oni gube 80 posto vremena pričaju sa strankama printajući tisuću i jednu potvrdu- govori nam bivša ministrica socijale. Naglašava da bi trebalo ojačati i vozni park socijalnih djelatnika, jer u ruralnim područjima poput Like i Dalmatinske zagore nemoguće je obilaziti obitelji bez vozila.

- Nadzori Centara nad obiteljima trajali su 10 do 15 godina i djelatnik je uzimao po 500 kuna za nadzor obitelji. I dijete su držali u problematičnoj obitelji svo to vrijeme što nema smisla. Zato smo u Obiteljski zakon uveli da obitelj mora imati nadzor dva puta po šest mjeseci i napravljen obiteljski plan. Ako u godini dana ne uspiju pomoći da obitelj bude kvalitetnija, onda moraju odlučiti hoće li dijete u udomiteljsku obitelj, posvojenje ili instituciju - rekla je Opačić.