Propada nam 40 tona plazme, uvezena bi koštala 110 mil. kn

Dok se priči o Imunološkom zavodu ne nazire kraj, nekoliko desetaka tisuća litara krvne plazme čeka na preradu. Plazmi još nije istekao rok trajanja, ali upitno je koliko će od 40 tona ostati upotrebljivo nakon što se konačno riješi stanje sa Zavodom. 

Samostalni sindikat energetike, kemije i nemetala upozorava da bi ova situacija mogla skupo koštati državu. 

Ako ćemo tu količinu plazme morati uvesti iz Slovenije, platit ćemo to 110 milijuna kuna. U najgorem slučaju, ako plazma propadne, trebat će platiti bezopasno uništavanje plazme koje se radi u inozemstvu. 

Predsjednik sindikata Ivan Tomac optužuje kako je nekima cilj da sve propadne kako bi pojedinci zaradili na kasnijem uvozu.

Voditeljica Odjela za preradu plazme u Imunološkom zavodu dr. sc. Mirjana Šimić kaže kako Imunološki zavod sad skladišti krvnu plazmu od svih transfuzijskih centara Hrvatske te kako je rješenje u privremenoj proizvodnoj dozvoli i izgradnji novih pogona.

Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak objasnio je kako se traži model na koji način će u Zavod ući strateški partner koji bi investirao, a da istodobno HZZO zadrži 25 posto udjela te tako zaštiti proizvodnju u Hrvatskoj. 

Predsjednik Novog sindikata dr. Srećko Sladoljev smatra kako srljamo prema modelu najgoreg zdravstva na svijetu, onog američkog. Uskoro će zdravstvo služiti samo onima koji će to moći platiti. Kaže kako ne želi govoriti o cijeni plazme, a nitko ne govori o ljudskoj vrijednosti. 

- Ljudi su je darovali za marendu - kaže i dodaje kako bi sve bilo drugačije da smo u sustavu zadržali Plivu.

- Tada bi godišnji proračun za lijekove bio upola manji. Radi se o milijardama koje smo mogli usmjeriti u poboljšanje sustava. Profitno zdravstvo temelji se na zaradi na bolesti koja se slijeva u privatne džepove i račune farmaceutskih kompanija - objasnio je za Slobodnu Dalmaciju.

Krvna plazma dobiva izdvajanjem eritrocita, trombocita i leukocita iz nezgrušane krvi darovatelja. Jedan dio darovane svježe plazme koristi se izravno za liječenje bolesnika, a ostatak za proizvodnju imunobioloških lijekova, među kojima su najpoznatiji albumini i imunoglobulini, koji se daju teškom bolesnicima sa zatajenjem jetre i bubrega, kao i oboljelima od leukemije i HIV-a. Sada, bez Imunološkog zavoda, sve bolnice u državi koriste lijekove iz uvoza, a prikupljene doze, koje nisu iskorištene za transfuzijsko liječenje, leže u komorama Imunološkog.