Kad je već ograničena šetnja, a propisane udaljenosti u plivanju nema, hrabri muškarac odlučio je četvrti dan proljeća provesti u jezeru. Prvi domaći turist na Jarunu. Tko kaže da nema turizma?
Proljeće je, a u njemu nemir: Ne smeta mu ni potres ni virus
Snijeg, poledica, vjetar... Pripazite se, jer ovo nikako nisu uvjeti za vožnju, upozoravali su cijelo s jutro s radija. Možda za vožnju i nisu, ali za kupanac, očito, jesu.
Stara narodna poslovica kaže da nije strašno kada si nešto probao učiniti i nisi uspio. Strašno je kad nisi probao. A mogao si.
U vrijeme samoizolacije, kad je propisana udaljenost dva metra, hrabri kupač imao je za sebe cijelo jezero. Točnije oko 70 hektara vodene površine. Nije mu zasmetao ni sitan detalj što na pozicijama nema spasilačke službe, a još manje što u jezeru nema ni labudova. Nitko se baš, od životinja i ljudi, nije odvažio 25. ožujka spustiti se do jezera i testirati muškost. Dobro, ne baš nitko.
Četvrti dan proljeća, iako možda ne djeluje tako, iskoristio je za proljetno kupanje. I kao što se hrđa hvata željeza, tako se on uhvatio Jaruna. Uostalom, kupanje ne spada u aktivnosti koje je stožer zabranio, a labudovi, ako kojim slučajem naiđu, koliko znamo, ne prenose virus.
Također, ekstremno poštuje mjere izolacije jer u akvatoriju Jaruna nema žive duše, ako ne računamo pokoju ribicu. Iako, možda je malo pretjerao s higijenom. Liječnici savjetuju da se peru ruke, a muškara, hrabriji od Herakla i Mel Gibsona u Braveheartu, oprao je sve...