I možda živimo u stoljeću apsolutnog napretka i tehnologije, ali moramo priznati da okrutnost ljudskog uma, kad su ratovi u pitanju, nije evoluirala
Prljavi igraju prljavo, udaraju po najslabijima. Nažalost...
Da je ruski napad na Ukrajinu oličenje bešćutnosti jasno je već dugo. No, nažalost, unatoč tome što su u priču involvirane najutjecajnije države i ljudi na svijetu, ovaj je rat od početka izvan one dimenzije u kojoj, da to tako kažemo, vojska tuče po vojsci. Samo se prodaju laži o ruskim napadima na vojne ciljeve, no stvarnost pokazuje da od prvog dana nemilice stradavaju civili - žene, djeca, starci... Razaraju se tisuće ukrajinskih domova, naselja, bolnice, škole, vrtići. Cijeli gradovi. U vremenima globalne povezanosti i visokotehnoloških komunikacija istina se ne može sakriti, pa svakodnevno gledamo uplakana i očajna lica ukrajinskih civila koji preklinju da se ludilo okonča.