Vinku Prizmiću koji je 50 godina volonterski spašavao živote sudjelovavši u više do 2000 akcija spašavanja, izmaknula je nagrada za životno djelo. On kaže da mu je čast što je uopće nominiran
Prizmić bez nagrade za životno djelo: 'I nominacija mi je čast'
Zlatko Dalić dobitnik je osobne godišnje nagrade Grada Splita, dok je Vinku Prizmiću koji je 50 godina volonterski spašavao živote sudjelovavši u više do 2000 akcija spašavanja, nagrada izmaknula u kategoriji za životno djelo. Nominirao ga je sam gradonačelnik Andro Krstulović Opara, došavši i osobno obrazložiti zbog čega Prizmić treba dobiti nagradu, no Komisija za dodjelu javnih priznanja nije dijelila njegov stav.
No, iako je Dalić uspjesima nogometne reprezentacije donio veliko veselje Hrvatskoj, pa tako i Splitu, većina Splićana složna je kako je Prizmić svojim cjeloživotnim radom također zaslužio to priznanje. Prizmić (65) je naime, prošle godine otišao u mirovinu, a posljednjih 20 godina bio i na čelu HGSS-a. Za vrijeme njegova rada napravljeni su veliki pomaci u organizaciji akcija spašavanja, povećan je broj spasitelja i stanica, a o spašenim životima ne može se ni govoriti. HGSS je nedavno dobio državno odličje Velike Britanije jer su u ljeto 2018. godine spasili njihovog državljanina nakon pet dana potrage na Mljetu. No, stotine spašenih života nisu dovoljne da takvu nagradu Prizmić dobije u vlastitom gradu.
- Počašćen sam što sam bio nominiran i smatram da su dobitnici zasluženo dobili nagrade – kazao nam je kratko Vinko Prizmić ne želeći govoriti o vlastitim zaslugama. Nagrade u kategoriji za životno djelo dobili su antifašist i redatelj Ante Jelaska, te posthumno bivši gradonačelnik Zvonimir Puljić i arhitekt Vjekoslav Ivanišević, obojica istaknuti HDZ-ovci.
Prizmić pak, skroman kakav jest, tek navodi kako je on svoj životni vijek uložio za za dobrobit ljudi i svoje zajednice. No, ono što od njega nećete čuti jest koliko je ukrao vremena od vlastite obitelji kako bi spasio nekome život nerijetko riskirajući i vlastito zdravlje. Ako smo ga u nekim ranijim razgovorima upitali trebaju li članovi Gorske službe spašavanja bit plaćeni on bi kategorično to odbijao jer ljudski život za njih je neponovljiv i najveća dragocjenost, a spašavati živote je nešto najveće što možeš dati društvu u kojem živiš.
Gorski spašavatelji ne spašavaju živote jer žude za pljeskom već zato što ih ispunjava činiti dobra djela i ovakve nagrade bi to trebalo valorizirati kako bi se istaknule vrijednosti koje želimo njegovati u društvu. Jer spasiti makar i jedan ljudski života je ipak najvrjedniji rezultat.