Priča mostarskog skakača: 'Bio sam dijete iz doma, a oni su me skupili s ulice i uzeli kao brata'

Nekad za priču moraš kopati. Pregovarati, nagovarati i zagovarati. Okretati, prevrtati i zavrtati. A nekad ti priča sama skoči u krilo. Priča o Amiru nije takva. Nije skočila, kao što ni Amir nije skočio. 

Naletio sam na tog tvrdoglavog magarca u Mostaru, na glasovitom Starom mostu, i ugnjavio ga za priču. Ma barem za sliku. Nije htio, osim ako mu ne platim. Koliko? 35 eura za skok, 500 eura za priču. Klatio se gore visoko, na ogradi iznad smaragdne Neretve, i ignorirao moje molbe. 

PRIČA IZ MOSTARA Susret sa skakačem sa Starog mosta: 'Ako hoćeš da skočim, ne za***avaj nego plati 35 eura'

Dijete iz doma

- Halo bolan, BBC je radio priču o nama. Jel znaš ti što je BBC? Ajde ne zaje*avaj, ili daj 35 eura za skok ili ništa - odrecitirao je, okrenuo žgoljava leđa i ostavio me na suhom. Svejedno, sklepao sam tekst o cjenkanju s prgavim mulcem koji je, zahvaljujući svemoćnom internetu, nakon nekoliko sati došao i do njega. Čuli smo se i sljedećeg dana utanačili kavu na mjestu zločina, na glasovitom Starom mostu. Zguran u kutu stola, odjeven u kratke hlače, japanke i majicu s naramenicama, Amir Hanić je zapalio prvu cigaretu i počeo pričati. 

- Imam 23 godine i, evo, radim na mostu. Živim od toga - mrmlja sramežljivo. Amir službeno još uvijek nije ikar, odnosno skakač sa Starog mosta. Pripravnik je, baca se s drugih, okolnih skakaonica i mostova, visokih po 17 ili 18 metara, a za privilegiju odljepljivanja sa Starog mosta još čeka na amen od starije ekipe. Dok ne dobije njihov blagoslov, pomaže im u pregovorima s turistima, prikupljanju novca i sličnim juniorskim zadaćama. 

- Klub skakača mi je pomogao. Bio sam dijete iz doma, razumiješ. Iz mostarskog dječjeg doma. Kad sam izašao, nisam imao nikoga. Skakači su me sklonili s ulice i dali mi kruh u usta. Počeli su mi pomagati na razne načine, a evo, sad i ja pomažem njima. Kako mi je bilo u domu? Nikako, kako će biti? Loše iskustvo, vjeruj mi. Kad sam imao jednu godinu, roditelji su me tamo ostavili, a izašao sam s 18. Imali smo hranu i krov nad glavom, ali to je sve. Nije to dobar život - priča Amir i gleda u prste kojima gužva cigaretu.

San svakog Mostarca

Kako mu je uopće palo na pamet zarađivati za život strmoglavljivanjem u ledenu rijeku?. 

- To je svakom Mostarcu san. Ti skokovi sa Starog mosta, razumiješ? Kad sam bio manji i kupao se u Neretvi, znao sam stajati dolje, ispod mosta i gledati te momke. Bili su mi fascinantni. I onda još one priče da pravi Mostarac po tradiciji mora skočiti sa Starog mosta... Otišao sam da ih upoznam, a oni su me prihvatili kao svoje dijete. Sedmero ili osmero ih je aktualnih, ali tu ih ima dosta koji skaču na onim tradicionalnim skokovima. A ja, ja sam evo u pripremi. Treniram s manjih skakaonica, s tih sedamnaestak metara, i čekam - prepričava mladić. 

Za stol do našega sjeda drugi tip. Žilav je, mršav i preplanuo od sunca. Javlja se Amiru, ovaj mu odvraća kimanjem. 

- To je šampion - tiho priopćava Amir, s neskrivenim poštovanjem u glasu. Šampion ima refektirajuće naočale i bezizražajan izraz lica. Očito je da sluša o čemu pričamo.

Dobro Amire, a koliko inače košta skok sa Starog mosta, pitam da prekinem na trenutak neugodnu tišinu.

- Ovisi o vremenu. Ako je hladnije, skuplje je. Ako je toplije, jeftinije. Našim ljudima dajemo minimalnu cijenu, strancima višu. Ovisi koliko prikupe. U sezoni to pokušavamo što prije izvesti, da ljudi ne čekaju - pojašnjava Amir. U tom trenutku, šampion se promeškolji i progovori.

- Zavisi ti sve od ljudi. Netko odmah plati čitav skok, netko te tjera da skočiš za dvadeset, netko za trideset, netko bi da džaba skačemo. Zavisi od njih - naglašava šampion, kaže da se zove Igor. 

A meni ste jučer htjeli naplatiti 35 eura! Zbog čega tolika cifra? Korona?

- Ma ne, voda je porasla. Hladnija je temperatura, skače se i u odijelima. Nije više idealno vrijeme, a zašto ostavljati bubrege zbog ničega? Utječe ti to na zdravlje. Skokovi za skakače nisu opasni, navikli su, skaču svaki dan. Hvala Bogu, što se tiče naših ljudi, nikad se nije nešto loše dogodilo. Zato su oni tu, kad god netko krene skočiti, zaustavimo ga, pitamo je li zna što radi i treba li mu što objasniti. Pa ga i čekamo dolje, za svaki slučaj. Razumiješ? - razlaže Amir, a šampion iza njega kima glavom.

Primjećujem kako je prije nekoliko godina onaj turist skočio i gadno se ozlijedio.

- Ma bio je pijan, budala. Takvi inače skoče rano ujutro ili kasno navečer, kad nas nema na mostu - ljute se mostarski skakači. 

A kolko uopće vremena provode na ovom kamenom luku?

- Tu dođemo u 10 ujutro, stojimo do 6 popodne, ovisi koliko ima svijeta. Mi smo ti tu gotovo cijelo vrijeme. Ne skačemo samo u jednom kratkom periodu između studenog i Nove godine. Tada je pusto, a voda je prehladna. Nije problem tada visina, nego dubina. Voda naraste, ne možeš isplivati. Toliko je na sredini brza i odnosi te. Nosi i melje. I pod vodom te nosi okolo, a isplivaš sto metara dalje. Utrne ti tijelo, smrzneš se. Trebao bi tada čitav dan drežditi na mostu, za ništa. Za to vrijeme treniramo, trčimo, bicikliramo, spremamo se za sezonu - govore Amir i Igor uglas. 

Kao ptice

Dobro, a kako procijenite tko je dostojan skakačke karijere? Postoji li nekakvo testiranje?

- Ne biramo mi to. Sam čovjek to mora odlučiti. Vidi se to odmah na njemu, kako leti, kako upada, koliko trenira. Moraš skupiti što više skokova s obližnjih pećina da bi se uopće mogao približiti ovome mostu. A i razlike su u skokovima. Kad se bacaš na glavu, opasnije je deset puta od običnog skoka na noge. Imamo ti posebne stilove ovdje. Znaju svi za mostarsku lastu, znaju kako se odražava na noge. Moraš znati što radiš. Isto kao kad se sokol obrušava, mora biti cijeli skupljen u sebe. Tako i mi, i onda propadaš kao strijela. Ispraviš se metar prije udara u vodu. Razumiješ? Ovdje kažemo, s deset metara skačeš. Ali s dvadeset letiš. Kao ptica - objašnjavaju skakači svoju opasnu tehniku.

Stari most visok je 22 metra, a kad na natjecanjima postave dodatnu skakaonicu, onda ti momci zure u kotrljajuću rijeku s 29 metara visine. I bacaju se. Kao ptice. 

- Moraš imati miran stil. Miran let. Takva nam je tradicija. Takav nam je život - pričaju hladnokrvni momci dok se mostarsko sunce uporno penje preko prastarih zidova. Vruće je, uvijek je ovdje vruće.

Čekaj Amire, nisam te pitao. A kako dijelite novac od skokova?

-  Kao braća - kaže Amir Hanić, dijete iz doma koje su mostarski letači uzeli pod svoje krilo.