Nekoliko dana prije no što je objavljena vijest da je Annie Ernaux dobila Nobela za književnost, pjesnikinja Monika Herceg je za Expressov prilog Bestbook napisala tekst o njenoj knjizi Događaj. Prenosimo ga u cijelosti
Priča koju svi trebaju pročitati: Nobelovka o iskustvu abortusa u zahodu studentskog doma...
Pojava knjige “Događaj” Annie Ernaux sigurno je bio književni, ali i društveni događaj kad je objavljena u Francuskoj, kao što je to u ovom trenutku u Hrvatskoj. Dugo sam razmišljala o tome kako početi tekst o nevelikoj knjizi za koju vjerujem da bismo je svi trebali pročitati; trebali bi je čitati obrazovani i neobrazovani, studentice i studenti, doktori i doktorice (možda baš posebice oni s obzirom na nerijetke prizive savjesti), apsolutno svi. Ernaux je uzela događaj iz vlastitog života, iskustvo abortusa u Francuskoj, i to u vrijeme u kojem je on još bio ilegalan i kažnjiv (kako za one koji pomognu da se on izvede, tako i za one žene koje ga počine). Možda ćemo na trenutak ovdje zastati i, udahnuvši duboko, reći kako je dobro da ne živimo u takvim vremenima, ali onda je nužno sjetiti se da se ta vremena možda i vraćaju, a da toga nismo ni svjesni. Sjetimo se samo kako su u Poljskoj postrožili zakon o pobačaju i činjenice da tome nisu pomogle tisuće i tisuće žena na ulicama, toga koliko žena zbog takvih zakona nerijetko besmisleno umire (jer ih ubije umirući fetus koji doktori odbiju usmrtiti kako bi spasili barem jedan život, jedini stvaran u tom trenutku). Pitanje vremena izuzetno je važno za ovu knjigu, danas, kad se SAD okrenuo prema rušenju zakona, što će imati nevjerojatne posljedice za žene i ženske slobode, a čega, čini mi se, čak ni mi nismo uopće svjesni. Prije nego što krenem dalje o knjizi “Događaj”, rado ću svratiti pozornost na još jedan moćan tekst, “Abortus na selu” Nade Sremac (Nismo mi krive. Kako živi narod, Gospodarska sloga, Zagreb 1940.), koji je dijelom objavljen u Zarezu i još se može pronaći online, a govori o praksama abortusa na selima prije nego što je on bio dostupan. Količina užasa i brutalnosti s kojom nas taj tekst suočava zaista nije daleko od ove knjige. Ernaux, pripovjedačica čije nas rečenice tako vješto drže u tekstu, uspijeva u nas usaditi nadrealnu anksioznost i osjećaj izostanka izbora dok opisuje koliko jako želi pobaciti, a ne može naći rješenje. Jednako tako, opis čina abortusa u malom stanu, koji izvodi gospođa koja inače čisti u bolnicama, u nama podiže svu silinu ne samo neugode nego suštinskog straha koji nam zaista pokazuje koliko je svijet u kojem abortus nije pravo zastrašujući i opasan za život za žene.