Prezirao Staljina i smatrao ga osrednjim: Nije još dugo živio...

Lav Trocki bio je najugledniji vođa komunističke revolucije u svijetu, njezin ideolog i provoditelj. Bio je jedna od najpoznatijih osoba Oktobarske revolucije. Sve do 1927. godine bio je velika ličnost u SSSR-u, jedan od utemeljitelja zloglasne Crvene Armije. Bio drugi čovjek boljševičke stranke iza Lenjina. Nakon što se Lenjin razbolio i 1924. umro, ugledni komunist je počeo gubiti moć.
No taj briljantni teoretičar i govornik imao je jednu slabost. Bio je nepristupačan, a iako su ga njegovi najbliži suradnici obožavali, zapravo je uvijek bio jedna vrsta osamljenika.

Staljin je u prvim godinama nakon revolucije bio na nižim položajima u stranci, a i Lenjin ga nije pretjerano cijenio. No on je nakon njegove smrti iskoristio situaciju i preuzeo inicijativu. Trocki ga je s prezirom zvao "najizrazitijom osrednjošću naše stranke". No ta "osrednjost" kod Staljina nije bila mana. Uspio je neprimjetno pridobiti većinu običnih boljševika.  Na današnji dan 1927. uspio je tako doći na čelo SSSR-a, izbaciti svog velikog protivnika Trockog iz Partije i zauzeti mjesto Lenjinovog nasljednika. Nakon izbacivanja iz partije jedno vrijeme je proveo u kućnom pritvoru u Sibiru a potom je prognan iz Sovjetskog Saveza.

U Meksiku ljubovao s Fridom Khalo

Pobjegao je u Meksiko, jer su mu europske zemlje odbijale dati azil, ali od tamo je nastavio kritizirati Staljinov način vladanja Rusijom. No istovremeno je uživao i u ljubavi sa slavnom meksičkom slikaricom Fridom Khalo.
No Staljin nije bio miran. Premda je Trocki bio udaljen tisućama kilometara želio ga se riješiti zauvijek. 

Atentat na Trockog izvršen u kući u kojoj je živio, u predgrađu meksičkog glavnog grada Mexico Cityja. 
Zadatak je dobio 27- godišnji sovjetsko meksički agent Ramón Mercader  koji je naprije započeo ljubavnu vezu s tajnicom od Trockog. Zamolio je Trockog da pročita neke njegove radove. Mercader je u kaputu imao planinarski cepin (oruđe s drškom i oštrim vrhom kojim se zabada u led ili stijenu). Kad je Trocki počeo čitati, Mercader je izvadio cepin i snažno udario Trockog po stražnjem dijelu lubanje. 
Trockijevi čuvari su utrčali i zamalo ubili Mercadera, ali je on naredio da mu poštede život, uzvikujući: „Ne ubijaj ga! Ovaj čovjek treba ispričati priču.“

Trocki je umro sljedeći dan u bolnici od ozljede, a pokopan je u Meksiku. Imao je 61. godinu. Grob nekada moćnog vođe revolucije ukrašen je tek skromnim obeliskom sa srpom i čekićem. Ubojica je završio u meksičkom zatvoru na 20 godina. Staljin je ubojicu odlikovao Redom Lenjina još dok je ovaj bio u meksičkom zatvoru, a kad se vratio u SSSR proglašen je i herojem Sovjetskog Saveza. Ostatak života je proveo živeći u SSSR-u i u Kubi

Nemilosrdni intelektualac

Tocki je rođen kao Lev Bronstein u selu Janovka na jugu Ukrajine u obitelji židovskih zemljoposjednika. Revolucionarne ideje su ga već počele zanimati u ranoj mladosti. Sa samo 17 godina pridružio se tajnoj organizaciji, a za dvije godine već se našao iza rešetaka. Sa 23 godine bježi u Europu iz sibirskog izgnanstva, upisavši u lažnu putovnicu prezime "Trocki". No vraća se u Rusiju, sudjeluje u revoluciji 1905, opet završava u zatvoru pa opet bježi u Europu. Za vrijeme Prvog svjetskog  rata čak boravi i u SAD-u. On 1918. godine stvara Crvenu armiju, praktički ni iz čega. Osobno obilazi fronte cijele Rusije rastragane ratom na vlaku izgrađenom posebno za njega. Kako je bio moćan govornik brojne vojnike je nadahnuo na borbu.

Trocki u društvu američkih obožavatelja

-Trocki je bio intelektualac u pravom smislu te riječi - napisao je umjetnik Jurij Annenkov. On se kazao kako je Trocki, za razliku od mnogih drugih  boljševičkih vođa, bio pristojan, obrazovan i rado je razgovarao o umjetnosti. Ipak, bio je strašno nemilosrdan.
- Nemilosrdnost je najviša recolucionarna humanost - njegove su riječi. Jednom je on osobno naredio da se strijelja svaki deseti pripadnik pukovnije koji je pobjegao tijekom bitke.