Prepušten sam sebi: Simeon (16) postiže velike uspjehe, ali ga obrazovni sustav ne vidi...

Ima 16 godina i dosad je sudjelovao na jednako toliko državnih natjecanja, od kojih je na tri osvojio prvo mjesto.
Samo je ove godine bio na četiri natjecanja i drugu godinu zaredom potvrdio prvo mjesto u matematici - B varijanti, dok je i državni prvak u osnovama informatike za strukovne škole.

S dvije je godine naučio brojiti i sva slova, potpuno sam, s četiri je rješavao sudoku, a prije upisa u školu znao je pisati i čitati, zbrajati i oduzimati u beskonačnost, množiti i dijeliti. Sa sedam ga je već zanimalo korjenovanje. Upoznajte Simeona Stefanovića u dvije, nedovoljne riječi - nadarenog učenika. Rođen je u Puli, odrasta u Rijeci, u kojoj pohađa drugi razred Srednje škole za elektrotehniku i računalstvo. No osim o sjajnome mladiću i njegovim uspjesima, ovo je i priča o maćehinskom odnosu države, svijeta i grada prema briljantnoj djeci - prema budućnosti.

Jedina trojka iz - tjelesnog

Simeon, mladić kojeg bi država trebala držati kao kap vode na dlanu, iskreno nam priča o svom odnosu prema školi od prvoga dana i škole prema njemu, o tome kako doživljava naš obrazovni sustav. Ide u školu, otvoreno kaže, samo zato da bi mogao ići na natjecanja. Ne treba reći da je izvrstan učenik, koji s jednakom lakoćom savladava bilo koji predmet. “Uspio” je jednom u životu dobiti trojku - iz tjelesnog, a jednom je dobio i jedinicu jer nije na sat donio bilježnicu iz lektire, iako je lektiru pročitao. Sve ostalo su briljantni rezultati koje je teško nabrojiti u dahu. No ipak, Simeon svoj put probija sam, uz pomoć majke Mirjane i tate Saše, koji nije školovani matematičar, ali je matematika također njegova velika strast. Saša je zavarivač koji, kad vari, utone u svoje misli i rješava zadatke. Obitelj živi samo od Sašine plaće i ne sa stalnim poslom, podstanari su i Simeonu ne mogu ispuniti veliku želju - da ode živjeti u Zagreb i ići u MIOC. Ako ne mogu roditelji, neće ni država? Da, tako je.

'Najveći uspjesi učenika prolaze neopaženo'

- Obrazovanje je u Hrvatskoj zanemareno, uspjesi koje učenici postižu, od najniže školske razine pa sve do najprestižnijih međunarodnih olimpijada znanja, prolaze neopaženo, za njih znaju samo učenici, mentori i roditelji, dok se u sportu svaki događaj medijski poprati. Znanje je vrijednost koju bi ljudi trebali više cijeniti. Bez podrške roditelja, a posebno majke, bez obzira na moju nadarenost i želje za više znanja, ne bih bio tako dobar. Ona me naučila prihvaćati i poraz i pobjedu, radi na mojoj psihičkoj pripremi, pronalazi mi zadatke - zrelo govori Simeon.

Nakon samo petnaest dana od polaska u prvi razred, i iako se školi jako veselio, snužden je došao kući i mamu tražio da ga ispiše, priča nam majka Mirjana.

- Bilo mu je dosadno jer je sve to već znao, nitko ga nije ‘prepoznao’ - priča majka.
Simeon dodaje kako je u pripremanju za natjecanja od nekih nastavnika ponekad dobio pomoć, ali je češće bio prepušten sam sebi. Kako kaže, čini mu se da su se i mnogi nastavnici, a još više učenici, uspavali u nekakvoj prosječnosti.
Imam osjećaj da su se i mnogi nastavnici, a još više učenici, uspavali u nekakvoj prosječnosti. Ima i nastavnika koji su mi rekli da sam im ja motivacija i pokretač da i oni rade više. Primijetio sam i da mnogi nastavnici nemaju dovoljno kapaciteta da idu u korak s nama, nadarenim učenicima. Osjećam se tužno jer znam da mogu više, ali sam svjestan da sam na neki način zakinut, iskren je Simeon.

Međunarodna pohvala za Radonov teorem

Program je, kaže, takav kakav je, pa sve ono što ne dobiva od škole, pronalazi sam, sudjeluje u kampovima iz matematike i informatike. Na matematičkom Turniru gradova sa sjedištem u Moskvi, Simeon je u veljači objasnio Radonov teorem na način na koji dosad još nitko nije.
- Dobili smo zadatke, u sklopu kojih je bio i ovaj teorem, a ja sam ga, ne znajući da je toliko težak, zapravo riješio na puno lakši način, razumljiv mnogima - kaže Simeon, koji je zbog toga dobio međunarodne pohvale. Želio bi studirati računalno programiranje na FER-u u Zagrebu, nada se da i opet neće morati zbog okolnosti ugasiti svoje želje.

Najbolji su prepušteni roditeljima i entuzijastima

Ravnatelj MIOC-a, zagrebačke XV. gimnazije, Nikola Dmitrović, ističe kako su vrata njihove škole uvijek otvorena Simeonu te da treba vidjeti kako bi mu se osigurao smještaj i boravak u Zagrebu. Dmitrović je sigurno jako dobro upoznat s problemima nadarene djece u školskom sustavu, s obzirom na to da i sam već godinama radi s najboljim osnovcima i srednjoškolcima koji postižu najbolje rezultate iz informatike.
On i kolege u MIOC-u uspjeli su postaviti sustav koji istinski svojim učenicima osigurava znanstveni napredak i mogućnost nastavka školovanja na najambicioznijim učilištima. No, nažalost, opet je to jedan od rijetkih primjera entuzijazma, umjesto da se djeca poput Simeona prepoznaju, prate i daje im se potpora od početka školovanja.

Osvojili su ak 20 prvih mjesta

Takav rad ipak ne može proći neopaženo. Učenici MIOC-a su tako ove godine osvojili čak 20 prvih, 17 drugih i 19 trećih mjesta na državnim natjecanjima u različitim područjima.
Stoga je važno nastaviti inzistirati na što boljim uvjetima za nadarenu djecu i sustavnom prepoznavanju njihovih sposobnosti.

Oskari znanja dodjeljivat će se krajem rujna

Za razliku od prošle godine, kad su zbog korone odgođena brojna natjecanja na državnom nivou te su brojni učenici ostali zakinuti za bodove pri upisu u srednju školu, ove godine su sva natjecanja i smotre u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje održana u roku. Najbolji učenici dobit će i zaslužene Oskare znanja, na svečanosti koja će se održati krajem rujna, javljaju iz AZOO-a.