Preminuli su, a nisu našli svoje nestale i najmilije članove obitelji. Život posvetili traganju

Živim u Zagrebu, ali moje je srce u mom gradu na Dunavu. Fali mi moj Vukovar, fali mi suprug, fali mi Dunav i fali mi život, kroz suze nam je 2018. godine priznala Jozefina Lada, pričajući nam potresnu priču o višedesetljetnom traganju za ocem Mihajlom Višnjakom i suprugom Herbertom.

Brižno je, kao najdragocjenije dragulje čuvala suprugovu i očevu košulju koju je uspjela iznijeti iz Vukovara nakon pada grada. Jozefina Lada, žena borac, preminula je 15. studenog 2022. u staračkom domu u Zagrebu od teške bolesti.

Obitelj je ispoštovala njezinu želju i pokopala je u Vukovaru koji je toliko voljela.

- Evo, ove dvije košulje jedine su stvari koje su mi ostale od nestalog oca i supruga. U ovoj kariranoj, koju je šivala moja majka prije 40 godina, moja je kći izašla iz Vukovara. A ovu bijelu, očevu, stavila sam u torbu da ga, ako se nešto desi, obučem da izgleda kao čovjek jer je otišao u staroj košulji - pripovijedala nam je tada Jozefina. Priznala nam je da je desetljećima pokušavala sve da ih pronađe.

- Toliko sam željela znati gdje je moj suprug da sam ga sanjala iz večeri u večer. Naša kuća u Vukovaru srušena je do temelja. Kada sam prvi puta nakon rata otišla tamo, u podrumu sam pronašla aluminijsku žlicu i ovu šalicu. Odlomila sam i temelje kuće i ponijela ih sa sobom u Zagreb. Te temelje radili su moj muž i otac – kazivala nam je Jozefina dok je prstima nježno prebirala po metalnoj žlici i komadima betona u koje su utkane ruke njezinog supruga i oca.

Ilija Lovrić bio nam je jedan od prvih sugovornika u serijalu Nestali. Život je posvetio traganju za nestalim sinom Ivicom koji je imao samo 17 godina kada mu se izgubio svaki trag. Nema događaja vezanog uz nestale u Domovinskom ratu na koji Ilija nije dolazio. Nije mu nikada bio problem iz Slavonije potegnuti u bilo koji kutak Hrvatske i dati svoj doprinos i pečat pronalasku nestalih. Čak i kada je obolio, trudio se biti nazočan svugdje gdje je mogao. Sve do tog ružnog travanjskog dana kada je zauvijek sklopio oči. Pokopan je 29. travnja 2022. u Antunovcu. Pokopan je bez da je ostvario svoju najveću želju- da napokon pronađe svoga sina.

- Svaki dan nam je težak, ne znam koji je dan gori. Svakog ponedjeljka idem prvo vidjeti ima li u sandučiću neka ceduljica, je li se netko javio s nekom informacijom. Ja ne mogu pričati kolika je to bol. Ne bih to nikome poželio. Ni najgorem neprijatelju. Da budem iskren, da mi je naći bar dvije kosti da ih pokopam pa da se smirim – izrekao je na promociji knjige Nestali 2 u Osijeku 2019. godine hrabri otac Ilija Lovrić. A za života je uvijek u razgovorima isticao 5. listopada 1991., kada mu je sin došao kući s automatskom puškom. Tata Ilija gledao ga je iznenađeno, širom otvorenih očiju.

- Pa što je to Ivice? Što će to tebi? Pa ti ne znaš ni što je to ni kako se koristi - povikao je tata sinu. Ivica se nije dao smesti. Objasnio je da je to automatska puška i da će mu rukovanje s njom pokazati Darko Kišurek.

- Rekao sam mu da ne može u vojsku, da je premlad i da pojma nema ni o ratovanju ni o puškama. Tada nisam znao da već u džepu ima iskaznicu Hrvatske vojske i da mjesecima u tajnosti stražari po Antunovcu s lovačkom puškom. Tada nisam ni slutio da ga vidim zadnji put. Radio sam na željeznici i taj dan sam morao putovati za Viroviticu. Odvezao me i vratio se u selo. Idući dan prije podne počeo je napad na selo iz Tenje. Naši su bili na farmi Orlovnjak i baš tu je zadnji put viđen. Kad je počelo granatiranje navodno je otrčao na farmu upozoriti druge. Tu mu se zapravo gubi svaki trag - prisjetio se Lovrić tog dana.

Vratio se u selo, a svi njegovi, osim sina, bili su u podrumu. Od tog je dana činio sve da dozna gdje je.

- Sva sam ta mjesta obišao s istražiteljima, ali ništa nismo našli. Živio sam u nadi da će se Ivica vratiti. On nije imao ni uniformu. Imao je moju željezničku uniformu, plavo odijelo, hlače tregerice i bluzu od željeznice. Ali je imao iskaznicu Garde. Možda ga je to stajalo života - rekao je razočarano Ilija.

Sina Ivicu za života nije pronašla ni Jaga Kruhoberec iz sela Cerić nedaleko od Vinkovaca. Izgubila ga je u listopadu 1991. godine. Iako se sa suprugom Valentom nadala da će pronaći sina nego što oboje umru, to nije dočekala. Suprug joj je preminuo prije 18 godina silno nesretan što nije našao sina jedinca, a Jaga je oči zauvijek sklopila 2021.

U svojoj ispovijesti za serijal Nestali prisjetila se sinova nestanka, ali i neizmjerne sreće koju joj je donijelo njegovo rođenje.

- Kad sam ga rodila, to je bilo veliko veselje. Suprug je bio presretan što je konačno dobio sina kojeg je, nakon tri kćeri, tako želio. Bio je tako dobro dijete, dobar čovjek. Svi su ga u selu voljeli. Fali mi sve ove godine. Uvijek mi je u mislima. Najgore mi je kad se okupe sva djeca, sjednu oko stola, a njega nema. Od njega samo slika na zidu. Gledam je i plačem. Nekad zamišljam da pričam s njim. Pa ga korim: 'Gdje si, nema te, sad moram tu sama biti'. Nema dana da mu nešto ne kažem. Stotinu sam puta rekla: 'Da mi barem dođeš, odmah bih umrla samo da te još jedanput vidim', tužno nam je govorila Jaga.