Preminula mlada Ena Šarac: Mirno spavaj, hrabra lavice

Pletemo pletenice. Moja je malo zbrčkana i neukrotiva jer su me prije operacije prali u domestosu, a pogledajte majčinu frizuru. Nema gumicu pa je kosu zavezala maskom. Baš smo odgovorni građani, nosi masku i na glavi. I onda me pitaju na koga sam šašava. Samo se pitam odakle joj sijede.." napisala je u šali Ena Šarac (26) iz Osijeka proteklog utorka, nakon 13 sati duge operacije glave u Kliničkom bolničkom centru Sestara milosrdnica.

Na žalost, postoperativni oporavak nije protekao kako je trebalo i Ena je preminula.

Infekcija bakterijom

U Zagreb je poslana hitno jer joj je prije desetak dana, iz šava na glavi kojega je imala od posljednje operacije počela curiti tekućina. Bris je pokazao da je dobila bolničku bakteriju MRSA te je hitno trebala novu operaciju. Tijekom operacije liječnici su joj uklonili kranioplastiku koju je imala ugrađenu umjesto pola lubanje, presadili su joj u glavu mišiće koji su uzeli iz noge i leđa te presadili i jednu žilu iz noge koju su potom spojili iz glave na vratnu žilu. Radilo se o iznimno kompliciranoj operaciji u kojoj je ključno bilo da njeno tijelo, nakon zahvata, ne odbaci presađene dijelove i da se uspostavi krvotok preko nove žile. Operacija je trajala duže nego su liječnici predviđali, a hrabra Ena se s njima našalila čim se probudila iz anestezije. Znali su da je njena nevjerojatna volja za životom još jednom pobijedila. Naime, Ena je kao djevojčica u 2. razredu osnovne škole saznala da boluje od tumora na mozgu. Od tada ju hrvatska javnost poznaje kao hrabru lavicu, djevojčicu koja se nikada ne predaje čak ni unatoč brojnim dijagnozama i zdravstvenim krizama u kojima je tijekom narednih godina bila. Ena je do sada preživjela pet sepse, pet kirurških otvaranja glave, tumor na kralježnici, operaciju noge, godinu i pol je bila prikovana za invalidska kolica, dobila je dijabetes, akutnu mijeloičnu leukemiju i, kroz godine, više raznih problema sa bubrezima, mokrenjem i ostalim nuspojavama lijekova i terapija kojima je bila izložena. U više navrata ostavljala je svoje liječnike bez teksta, jer bi se, unatoč lošim prognozama, ona uvijek iznova izborila za zdravlje i život. Čak i kada je 2017. godine otkriven neoperabilni tumor na kralježnici i s njime dijagnoza akutne mijeloične leukemije, tijekom koje se njena majka samoinicijativno odlučila prekinuti zračenja smatrajući ih neučinkovitima, dogodilo se da se Enin organizam sam od sebe počeo boriti protiv leukemije. Nije trebala ni donora ni transplantaciju. Njen uvijek vrckavi duh nikada nije klonuo i uvijek bi imala dodatnu snagu da tješi i pomaže svima oko sebe.

- Doktori kažu da su mi kosti mekane, da su kao kod starice od 90 godina, a hormoni su mi tek sad počeli raditi kako treba pa sam zapravo tek sada u pubertetu iako mi je 24 godine. Sve je to dosta konfuzno kod mene, ide kako hoće, ili naopačke. Kad su mi izvadili hipofizu rekli su mi da ću ostati niska, da ću biti najviše 120 cm, a ja sam sada 178 cm. Imam nogu broj 45, ruke kao muškarac. Doktori nemaju pojma od čega rastem kad po svim pravilima ne bih trebala rasti. Razmišljali su da mi daju hormon protiv rasta. Kad god se nešto pojavi novo i trebam ići na liječenje, doktori kažu 'jao, nemoj kod nas, mi ne znamo s tobom, kod tebe je sve naopačke' -  kazala nam je Ena kada smo zadnji puta sa njom razgovarali u njenom domu u Osijeku.

I tada je tek došla iz bolnice u kojoj je nekoliko dana bila u komi, kada su se liječnici namučili kako bi otkrili problem.

 - Probudila sam se u krevetu u bolnici i ništa ne znam. Čujem doktore kako nabrajaju dijagnoze; tumor ovaj, tumor onaj, zatajenje bubrega, leukemija, ovo, ono.. Mislim, čitaju dijagnoze svih pacijenata na odjelu. A ono, sve moje! Ma dajte, molim vas - smijući se govorila je Ena koja je u svom životu jedva uspjela skupiti godinu dana da ne završi u bolnici zbog nečega.

Posljednji puta je u bolnici završila početkom travnja gdje je došla posve dehidrirana jer njen je organizam imao problem s regulacijom tekućina u tijelu. Dok su liječnici čekali nalaz punkcije koštane srži kako bi utvrdili što joj se događa u organizmu, Ena je došla kući i mami i tati napravila ručak i ispekla tri gužvare. Obožavala je kuhati, praviti kolače i mijesiti tijesto.

Ena je jedino dijete majke Biserke i tate Đure koji su sve ove godine posvetili isključivo kćerinom liječenju. Toliko su puta bili dovedeni pred zid, pred liječnike koji su im govorili 'bojimo se da bi to moglo biti to', i toliko puta ih je njihova Ena uvjerila da je nje duh jači od svega. Tata Đuro teško se nosio sa svime no, mama Biserka uvijek je bila kao neumorni ratnik sa štitom uz svoju Enu.

- Kada god bih išla na operaciju tražila sam mamu da mi obeća da ću se probuditi. I ona je uvijek obećala. I ja sam se uvijek probudila -  napisala je Ena u knjizi koju je prije dvije godine počela pisati o sebi.

Ena je na temelju svojih dijagnoza imala 100 postotnu invalidnost i primala je invalidninu. Dane je provodila uglavnom kod kuće, sa mamom, dok je tata radio. Nije imala puno stvarnih prijatelja koji bi ju posjećivali ili s kojima bi ponekad otišla na kavu jer je još kao dijete bila odvojena od vršnjaka, zbog niza liječenja kojima je bila izvrgnuta. Ali ostvarila je brojna prijateljstva preko drušvenih mreža, simpatije velikog broja ljudi koji su joj se svakodnevno obraćali za pomoć i savjete ili joj jednostavno slali poruke podrške. Ponekad su joj se javljala i bolesna djeca koja su prolazila isto što i ona. Njih je hrabrila, davala im savjete, satima s njima razgovarala na telefon kako bi ih utješila a više puta je pokretala i humanitarne akcije za njih, odričući se i svog novog laptopa, novih patika, svega što je voljela, kako bi pokrenula lanac dobrote. Ena je širila zarazni optimizam koji su svi oko nje osjetili. A onda je Enina mama Biserka na kćerinom facebook profilu u četvrtak napisala

'Pomolite se za Enicu, kao nikada do sada, molim vas. Ljubavi izdrži, molim te', i svim Eninim prijateljima i poznanicima sledila se krv u žilama. Iz dramatičnog maminog vapaja slutio se novo teško stanje ove mlade djevojke. Završila je na intenzivnom odjelu navodno zbog sepse i dehidracije.

Naime, Enin organizam izmučen dugogodišnjim brojnim i teškim bolestima pokleknuo je pa je došlo do takozvanog multiorganskog zatajenja. Drugim riječima, Eni su otkazivali organi jedan za drugim. Liječnici su se svim snagama borili da joj sačuvaju život no, situacija je, rekli su, od početka bila vrlo neizvjesna.

U petak nam je mama Biserka rekla "Srce moje malo još kuca ali.. " i sama strahujući od najgoreg.

Tisuće molitvi primala je Ena danima od svojih prijatelja koji su se nadali čudu no, umrla je u subotu.