Miloš i Milka Branković treći put su ostali bez kuće. Izgorjele su uspomene, odjeća, lijekovi, pilići, sve što su imali. I sad moraju opet početi ispočetka
TREĆI PUT KREĆU ISPOČETKA
Miloš i Milka pored Gline treći put ostali bez kuće: 'Izgorjelo je kao šibica, sve što smo imali...'
Taj dan sam pekao rakiju. To radim već 50 godina. I kao i svaki put do sad, ugasio sam žar i oko kazana polio vodu u krug za svaki slučaj. U blizini sam pripremio za sutra tanko triješće i grane, da sam ujutro brži. Oko pet ujutro osam se probudi da idem na wc i kad sam otvorio vrata od kuhinje, zapuhnuo me vrući zrak, opisuje početak pakla, koji se dogodio u četvrtak, Miloš Branković (79) iz Bijelih Voda pokraj Gline. Gleda u jedan stup na kojem je kaslić. Tu su nekad bila njihova ulazna vrata. Visoki muškarac skriva suzne oči šiltericom. Hoda u čizmama po ostatcima svog života.
POGLEDAJTE VIDEOVIJESTI:
Pokretanje videa...
![[TOP 3 VIJESTI DANA] Preko noći su ostali bez svega: 'Sanjam plamen, probudi me smrad dima makar više ne gori'](https://img.24sata.hr/qplGHBOU3zweSPA3734jL431QkY=/880x587/smart/media/images/2024-41/pxl-121024-122142398_337rwIy.jpg)
00:50
Kad je osjetio vrući zrak, pojurio je u sobu i probudio svoju suprugu Milku (77).
- Počeo je vikati da se dignem i izvedem auto iz garaže. Sjedila sam u autu i pokušavala nazvati vatrogasce, a od šoka su mi usta bila toliko suha da sam jedva rekla što se događa i gdje da dođu. Dečki su se trudili gasiti, bili su tu od jutra do kasno uvečer. Ali nema tu pomoći, to je bila drvena kuća s lamperijom unutra, kao šibica je izgorjela - govori Milka i pokazuje na zgarište. Milka je sitna žena kratke sijede kose.
Te noći je puhalo jugo, a izgleda da je u pepelu ostao neki mali žar. Vjetar ga je odnio na triješće koje se zapalilo. Pa su se zapalila drva za ogrjev uz kuću, niski krov i potom cijela kuća. Gorio je čak i stari orah u dvorištu. Izgorio je i kokošinjac s 21 pilićem.
- Svi su ispečeni. Pure i guske su dolje tako da njima nije ništa - govori Milka.
Prebire po ostacima svog posuđa. Tu je i njena bijela šalica za čaj, barem ono što je od nje ostalo. Izgorjela je i njihova spavaća soba, a od pomoćnog kreveta je ostao samo metalni okvir. Škrinja se počela topiti, perilica za veš je uništena, strop kupaone je pa u kadu. u ljetnoj kuhinji na podu, iz šute i crjepova vire lonci. Gdje je bio dnevni boravak, na šuti, sad leže začađene škarice za šivanje. Izgorjeli su trimeri, pile, kosilica. Izgorjela je sva odjeća i obuća, pa čak i njihove naočale.
- Evo, tu je kutija od naočala, polurastopljena - govori Ivana, kćer Miloševe nećakinje. Došli su im pomoći iz Zagreba.
- Na Facebooku pratim udrugu Ljudi za ljude i vidjela sam objavu. Gledam slike i shvatim da je to ujak moje mame. Skupili smo što smo imali i došli - govori.
Oni i susjedi pokušavaju pomoći Milošu i Milki. Njihov sin Zoran je isti dan došao iz Beograda.
- Natovario sam auto stvarima koje smo imali doma, kupio sam im odjeću i obuću i dojurio. Na granici su mi stvarali malo problema, mislili su da švercam valjda pa sam im pokazivao slike roditelja i izgorene kuće - govori.
Milka i Miloš svaki imaju oko 200 eura mirovine mjesečno. Ona je do rata radila u Nami, a on u vojsci.
- Kad je krenuo rat, minirali su nam kuću u Retkovcu. Selili smo u Banja Luku i nakon 13 godina došli ovdje, u zavičaj. I sad ni te kuće nema. I to na Svjetski dan beskućnika i moj rođendan, nama izgori sve. Ma bolje da ne razmišljam - govori Milka. To je jedva izgovorila, teško joj je prisjećati se gubitaka.
Tu i tamo pogleda u Miloša i njihovog sina Zorana (52). On je odmah sutradan stigao iz Beograda.
- Djeci je nepojmljivo da više neće biti tu preko ljeta - govori.
U požaru su izgorjeli i Miloševi dokumenti i lijekovi za srce bez kojih ne može. U 80. godini mora početi sve ispočetka.
- Osjećam se potpuno prazno. Nema me iznutra. Imali smo sve što nam je trebalo, ništa previše, ali sve da možemo sami živjeti ovdje. Kad se sve događalo, potpuno sam se preznojio dva puta, srce je reagiralo na stres. Dobio sam nove lijekove, a uskoro ću morati operirati i bruh. A to ne mogu u ovim uvjetima jer nemamo kupaonicu - govori.
Za sad borave u staroj vikendici rođaka u kojoj nitko nije bio 30 godina. Nemaju tekuće vode ni kupaonu pa su Branka Bakšić Mitić i Ljudi za ljude organizirali da im se doveze kamp kućica. Ali prvo se zgarište mora očistiti bagerom. Do njih smo se probijali makadamskom cestom koja se pretvara u zemljanu. Tu još nema asfalta, jer kako kažu, nema volje županijske vlasti.
- Bilo je u planu, ali se promijenila vlast i sad nema volje - govori Miloš.
Godinama se borio da se cesta asfaltira, ali uzalud. Sad će im to otežati situaciju. Cesta je toliko loša da je vatrogasno vozilo zapelo u blatu pa su ga izvlačili.
- Brine me kako će tu proći bager da što prije dobiju normalne uvjete za život - govori Milošev susjed i dodaje: - Znate, on je nakon potresa tu svima pomagao. Sam je sebi popravio krov i dimnjak i krenuo pomagati drugima. Sad je vrijeme da se njima pomogne.
Obećali su pomoći iz Srpskog nacionalnog vijeća, a udruga Ljudi za ljude se odmah aktivirala. Sad je samo bitno da ne ostanu zaboravljeni, kao što su to svih ovih godina bili.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
