Pregazio ju i pobjegao: 'Ja sam curica koju su čudom spasili...'

Nakon što sam se probudila iz kome, zapjevala sam pjesmicu, a liječnici su se sakrili oko mog kreveta kako ih ne bih vidjela i eventualno zbog sramežljivosti prestala pjevati - rekla je Božica Njegovec (57) iz sela Škriljevec u okolici Varaždina. Bilo je to prije 53 godine. Prezivala se Malašić. Sjeća se svakog detalja. Kako i ne bi kad se, priznaje, teške nesreće koju je čudom preživjela 1966. godine, sjeti gotovo svaki dan.

- Kum iz Varaždina imao je auto. Za mene koja sam tada imala pet godina i sestricu Slavicu koja je imala 11, to je bilo ravno čudu. Ta tko je tad imao auto? Samo rijetki. Došao je k nama i dogovorile smo se s njim da će nas malo provozati gradom. Sjećam se kako smo bile oduševljene. A onda je vožnji došao kraj. Kum nas je ostavio ispred kuće, ali s druge strane ceste. Trebalo ju je samo pretrčati. A to nije trebao biti nikakav problem s obzirom na svega nekoliko automobila koji su se u cijelom danu mogli vidjeti pred našom kućom u Slemenici kraj Čakovca. Kumova kći koja je bila puno starija od sestre i mene, rekla je da nema nikoga i da trčimo. Ja sam krenula prva, a onda se niotkuda, odjednom stvorio motociklist. Podletjela sam mu pod kotače. Odbacio me nekoliko metara dalje, u grabu i pobjegao - prisjetila se Božica.

Bila je bez svijesti. Na ulicu su istrčali njezini mama i tata te stara baka koja je s njima živjela. Došla je Hitna i Božicu su prevezli u bolnicu u Čakovcu.

- Desna noga bila mi je potpuno zdrobljena, držala se tek za komad kožice. Lubanja mi je bila smrskana. Govorili su da sam najteži pacijent kojeg su ikad imali - rekla je Božica i dodala kako su liječnici njenim roditeljima rekli da će 99 posto umrijeti te da postoji tek jedan posto šanse da preživi.

- Rekli su i da ću, ako preživim, izgubiti ili vid ili sluh, da ću imati razne poremećaje i da više neću biti isto dijete - kaže žena.

Usput razmiče kosu i pokazuje svoje ožiljke na glavi. Ima ih bezbroj. Na vratu, s prednje strane, još uvijek ima rez. Na tom je mjestu bila intubirana, odnosno kroz to je mjesto prolazila cijev aparata za disanje na kojeg je bila spojena.

Nakon teške, višesatne operacije, Božica je spašena, ali je deset dana bila u komi. Onda se probudila, a izraze lica svih koji su tada bili u bolnici, kaže, nikad neće zaboraviti.

- Čak su i kuhari s kuhačama uletjeli u sobu. Bili su u šoku. Kasnije su me stalno dolazili pitati što želim jesti. Htjeli su mi kuhati sve što poželim - smije se Božica.

Dodaje kako se živo sjeća noćnog ormarića kraj svog kreveta na kojeg su joj stavili zdjelicu s keksima. Čim je skupila dovoljno snage, sama je uzimala jedan po jedan. Dobro se sjeća i imena glavnog liječnika koji je tada radio u bolnici i koji ju je operirao.

- Bio je to doktor Kolmanić. Upravo je njega oduševilo moje pjevanje, samo nekoliko dana nakon buđenja iz kome. Pozvao je i druge liječnike da čuju. Pjevala sam: "Majko božja Bistrička, moli se za nas, mi smo tvoji putnici, blagoslovi nas" - govori Božica koja je ostala ukupno mjesec dana u bolnici.

Osim teške glavobolje, nije imala nikakvih drugih oštećenja. Međutim, problem su bile noge. Nije mogla hodati, a obje su noge bile okrenute prema unutra. Nakon mjesec dana, na kontroli joj je dr. Kolmanić rekao da će joj operirati noge kako bi opet mogla hodati. Božica tvrdi da nije htjela. Kod kuće je s majkom svaki dan vježbala i nakon nekog vremena prohodala, a noge su se ispravile. Čim je njen tata nabavio 'Fićeka' cijela je obitelj svakog ljeta odlazila u Mariju Bistricu zahvaliti za to čudesno ozdravljenje. Cijeli je život bila zdrava, a posljedice nesreće osjeća pri promjeni vremena.

- Neizdrživo me peku noge, bole me kosti i poremeti mi se tlak. Teško je, ali izdržim nekako - rekla je ova hrabra žena.

Dodala je da je policija kasnije pronašla motociklistu koji ju je pregazio i pobjegao te da on nije htio čuti za nju niti joj se javiti. U Mariboru se školovala za kuharicu i 15 godina je tamo radila. Tamo je upoznala i supruga Marijana (57) s kojim se nastanila u Škriljevcu i dobili su dva sina: Danijela (34) i Gorana (35).

Imaju domaće životinje i bave se poljoprivredom jer su u penziji, a imaju i dvoje unučadi koje obožavaju. Sretni su jer imaju divne prijatelje u svom selu, s kojima se često druže i međusobno si pomažu. Božica još uvijek ima crno bijelu fotografiju na kojoj je ona s pet godina, zamotane glave, u bolnici.

U rucima joj je veliki plišani medo. Kupila joj ga je, kaže, majka, za utjehu dok je bila u bolnici. Upravo je ta slika nedavno objavljena na Facebooku, na stranici Čakovčanke i Čakovčani koja objavljuje sve vezano uz stari Čakovec. Žena koja je sliku objavila zapitala se kako danas živi djevojčica koja je završila i u čakovečkim novinama 66. nakon što je čudom preživjela tešku nesreću. Odlučili smo je pronaći i dobili sve odgovore.