Bio je to sami početak. Prvi otvoreni oružani sukob hrvatskih regularnih snaga sa pobunjenim Srbima koji su razoružali 16 policajaca hrvatske nacionalnosti i zauzeli policijsku postaju u Pakracu
TADA JE POČEO RAT
'Predajte oružje i idite, jer sada se Pakrac pripaja SAO Krajini'
Hrvatska policija se na današnji dan 1991. sukobila se sa pobunjenim Srbima. Ovaj dan se obilježava kao početak Domovinskog rata.
Naime, prije točno 28 godina, 1. ožujka zgradu policijske postaje i općine Pakrac okružili su policajci srpske nacionalnosti i naoružani civili. Sa zgrade su skinuli hrvatsku zastavu i postavili srpsku, a na zgradu Skupštine Općine su postavili i četničku zastavu. Pobunjeni Srbi donijeli su, naime, odluku da se taj grad i okolna mjesta pripoje tzv. SAO Krajini. Akciju su koordinirali čelnici mjesnog SDS-a na čelu sa Veljkom Džakulom.
Načelnik policijske postaje u Pakracu tada je bio Jovo Vezmar. On je tog dana u 10 sati ujutro pozvao sve policajce na sastanak koji, međutim, nije odmah počeo. Čekalo se dva, dva i pol sata i vladala je strašna psihoza.
- Nas tridesetak se odazvalo sastanku, a svi mi smo otprilike znali što nam ima za priopćiti. On je započeo svoj monolog: "Drugovi policajci, baš dolazim sa sjednice vijeća gdje je donesena odluka da se Pakrac pripaja SAO Krajini te da više nisu prihvatljiva obilježja Republike Hrvatske i stoga vas molim da oni koje prozovem predaju oružje i odu svojim kućama kako bi se spriječilo krvoproliće, a kad se situacija smiri, bit ćete vraćeni na posao - prisjetio se tog dana Stipan Grgić, jedan od heroja obrane Policijske postaje za požeško-slavonski 034 portal.
Srpski rezervisti pod punim naoružanjem
On je svojedobno u razgovoru povodom obljetnice ispričao kako su bili dramatični ti dani za sve hrvatske policajce i Hrvate koji su tada živjeli u Pakracu. Puni neizvjesnosti i strepnje
- Kad nam je Vezmar to priopćio nastao je muk. Tada je počeo čitati imena pakračkih policajaca koji moraju predati oružje i uputiti se svojim kućama. Za mene je to bila nebuloza pa sam se onako buntovan podigao i rekao kako ja svoje oružje ne dam nikome. Ja to oružje neću upotrijebiti, osim ako mi život ne bude ovisio o tome, ne daj Bože život moje supruge. Strašno ljut i frustriran, izašao sam u hodnik gdje sam vidio prizor koji je samo rasplamsao gnjev u meni. Hodnik je bio svojevrsna čekaonica srpskih rezervista pod punim naoružanjem, a sve to vrijeme naši su policajci razoružavani. Osupnut nepravdom pristajem predati svoje oružje, ali uz prijetnju da se već sutra vraćam po njega. Vjerujem kako nas četnički rezervisti nisu imali namjeru ubiti sad i ovdje, ali bilo je to samo pitanje vremena. Pri izlasku iz stanice, iznenađen brojem rezervista, vraćam se u postaju kako bih zatražio od načelnika pratnju do svog doma. Prolazeći kroz grad, zgranut sam bio brojem pripadnika srpskih rezervista - prisjetio se svojedobno Grgić.
Uskoro se u srpsku pobunu uključila i JNA. Dugogodišnji najbliži Miloševićev suradnik i tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ Borisav Jović je, bez dogovora s ostalim članovima Predsjedništva, odobrio slanje jedinica JNA u Pakrac. Upućeni su pripadnici JNA iz Bjelovara, Virovitice i Zagreba, a iz vojarne JNA u Bjelovaru je prema Lipiku krenula kolona od 10 tenkova.
Već sljedećeg dana uslijedila je i hrvatska reakcija. Postrojba specijalne policije je krenula iz Bjelovara i uklonila barikade na cesti prema Daruvaru. Pobunjeni srpski policajci su se na vijest o dolasku specijalne policije povukli brda. U brda Papuka i Psunja zajedno sa dijelom srpskog stanovništva iz Pakraca i okolice.
U Pakrac stižu dva autobusa hrvatskih policajaca
Kad je hrvatska policija stigla u gradsko središte, po njima su zapucali pobunjeni srpski policajci sa položaja na brdu Kalvariji. Specijalci im odgovaraju i okršaj završava pobjedom hrvatskih specijalaca.
Zarobili su 32 pobunjena policajca i oslobodili policijsku postaju i uklonili srpske te vratili hrvatske zastave. Policijska postaja dobiva i novog zapovjednika Stjepana Kupsjaka.
No srpski pobunjenici ne odustaju i iste noći spremaju novi napad na policijsku postaju. Hrvatske snage to doznaju te se u Pakrac šalju dva autobusa hrvatskih policajaca. Čim su izašli iz autobusa zasula ih je snažna puščana paljba sa položaja na okolnim brdima te iz strojnice sa tornja pravoslavne crkve. Napad na grad i okršaj hrvatske policije sa pobunjenicima potrajao je cijelu noć.
Predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman uputio je 2. ožujka pismo Predsjedništvu SFRJ, u kojem je upozorio da hrvatske vlasti imaju dokaze kako su u pripremi pakračkih događaja, koji su završili razoružanjem hrvatskih policajaca, sudjelovali visoki oficiri JNA. I zaista, JNA je imala pripremljen plan napada na hrvatske policije u Pakracu.
Pobunjenici se razbježali u šume
JNA tada u Pakracu prvi put primjenjuje taktiku „tampon-zone“, koju će se nekoliko mjeseci poslije često upotrebljavati u Hrvatskoj. Postavili bi svoje snage između dvije strane, službeno „razdvajajući sukobljene strane“. Na taj način su zapravo onemogućavali daljnja djelovanja hrvatske policije.
Srpski pobunjenici su se jutro nakon okršaja razbježali u šume ili u sela kojima je pristup bio zapriječen barikadama koje su postavili pobunjenici.
U pomoć im je pohitala oklopna postrojba JNA, no stigla je u grad prekasno i nije mogla spriječiti reakciju hrvatskog redarstva. Ipak, prolazak kroz grad je imao drugu svrhu a to je demonstrirati silu prolazeći kroz grad, zastrašiti Hrvate i ohrabriti velikosrbe.
Nakon smirivanja situacije, snage JNA povučene su s pakračkoga područja 18. ožujka.
'Razoružani, bili smo pod direktnom prijetnjom oružjem'
Među razoružanim policajcima bio je i Pakračanin Stjepan Pupak, koji je u to vrijeme imao 25 godina. Svojedobno se za 034portal.hr prisjetio detalja. Uoči samih nemilih događaja, kazao je, naslućivalo da se nešto „kuha“.
- Na sastanku koji se sazvao tadašnji zapovjednik stanice Jovo Vezmar nam je rečeno da moramo vratiti oružje. S obzirom da sam zaduženi puškomitraljez držao kod kuće, otišao sam po njega i po povratku ga predao, ali sam iskoristio priliku i ukrao im dva pištolja „tetejca“. Nakon razoružavanja slijedilo je razilaženje, i to jedan po jedan. Nisam vidio da je u stanici bilo premlaćivanja, ali smo po izlasku svi bili pod direktnom i otvorenom prijetnjom oružjem. Meni je Dobrovčanin Ljubiša Mirolović doslovno pod nos stavio cijev snajpera - prisjetio se Stjepan.
Nakon što je napustio stanicu, odmah se zaputio u bolnicu u Lipiku gdje je radio dr. Ivan Šreter, kako bi ga upoznao s ovim događajem.
– Čim sam mu ispričao što se dogodilo, dr. Šreter je zvao u Bjelovar, a zatim i u Zagreb i 95 posto sam siguran da je tada pričao sa Stjepanom Mesićem. Budući da je većina razoružanih policajaca također došla do bolnice i stajala ispred nje, pobunjeni Srbi su dobili dojavu i ubrzo su u bolnicu stigli Mile Gvozdenović, Stevo Miličević i Vlado Pavlica. Počeli su pred vratima vikati da izađem inače će pucati.
- Repetirao sam onaj ukradeni tetejac i bio sam spreman pucati, ali je tada Šreter stao ispred mene i rekao: U bolnici nećeš pucati, ističe Stjepan.
Pretukli ga i skoro ubili
Nakon što je odlučio otvoriti vrata i izići, odmah su ga krenuli batinati
– Gvozdenović me je dva puta u glavu udario kundakom svoje puške, a Miličević me po glavi udario drškom onog ukradenog tetejca. S obzirom da je pištolj bio repetiran, nakon što me je udario, pištolj je i opali i pravo je čudo što me metak nije pogodio nego je završio u štoku od vrata. Nakon „obrade“ su me zatvorili u auto u kojem je „dežurao“ Ranko Vukleš koji je, na sreću, bio uplašeniji nego ja. Iskoristio sam njegov strah i pobjegao iz auta, ispričao je Stjepan.
Pobjegao je u kuću u kojoj je živio u tadašnjoj Omladinskoj ulici, na brzinu se presvukao i vratio do Šretera. Zajedno s njim se vratio u Pakrac, u doktorovoj kući je formiran punkt, a drugo jutro se zajedno s bjelovarskim specijalcima vratio do policijske stanice.
– U stanici je bilo tek nekoliko ljudi jer je većina pobjegla budući da su imali dojavu da dolaze specijalci iz Lučkog i Bjelovara. Oni koji su bili u stanici su odmah privedeni, a uskoro su pobunjenici s okolnih brda počeli pucati po stanici i gradu. Specijalci iz Lučkog su krenuli u akciju nakon koje su se Srbi razbježali, a navečer, nakon što su se specijalci povukli, Srbi su ponovo zapucali. Već drugog dana u Pakrac su stigle političke i vojne delegacije, krenuli su pregovori, specijalci su se povukli, a nakon nekoliko dana su i pobunjeni Srbi predali oružje - ispričao je Pupak.
U Pakracu se svake godine 1.ožujka obilježava kao početak Domovinskog rata.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
