Posljednji trenuci Tuđmana: 'On je znao da je kraj. Nije mogao govoriti, ali tekle su mu suze'

Želim Hrvatsku koja će biti u službi svih građana Hrvatske, zemlju slobode i demokracije, ali znajući da sloboda i demokracija ne smiju biti neodgovornost i anarhija. U njoj građani moraju biti svjesni prava i odgovornosti, govorio je prvi predsjednik Franjo Tuđman nekoliko mjeseci prije smrti.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:32

Franjo Tuđman, godišnjica smrti | Video: KanalRi

U KB Dubrava stigao je 1. studenoga 1999. godine s jakim bolovima zbog prsnuća debelog crijeva. Da boluje od karcinoma želuca doznalo se nakon njegova povratka iz Amerike gdje su mu u bolnici “Walter Reed” postavili dijagnozu. Punih 40 dana i noći, do njegova posljednjeg časa, 10. prosinca 1999. u 23.15 sati, uz uzglavlje su mu bili tadašnja glavna sestra KB-a Dubrava Manda Bagić, časna sestra Beatrica Kvakar, sestra Melita Mesar i ravnatelj prof. Velimir Božikov. Nekoliko dana nakon operacije Tuđman se izvrsno oporavljao, čak je većinu vremena provodio sa suradnicima koji su državu vodili iz sobe. No onda ga je shrvala sepsa.

Tekle su mu suze

- Znao je da je to njegov kraj te se želio oprostiti od Đurđe Šušak i Andrije Hebranga. Prekršila sam protokol, nazvala Đurđu i dala mu je na telefon. Znala sam da osiguranje neće pustiti ni Hebranga. Kad je već bio na respiratoru, poručila sam da ga je Hebrang pozdravio. Zbog cijevi u ustima nije mogao govoriti, no tekle su mu suze - ispričala nam je u jednom razgovoru Manda Bagić. Prisjetila se i trenutka kad mu je srce prestalo kucati.

- Nekoliko sati prije smrti otišla sam fra Zoranu Senjaku koji mi je dao krunicu. Kao da je malo dijete, Beti i ja smo ga uredile, obukle i spremile na vječni počinak. Već su zatvarali lijes, kad sam se sjetila hrvatske zastave koja je spremno čekala na njegovu ormariću. Rukom sam zaustavila poklopac i hrvatski stijeg sam mu stavila na grudi zajedno s krunicom - ispričala je Manda ističući da je silno ponosna što je uz prvog hrvatskog predsjednika provela njegove posljednje dane.

Od tog 10. prosinca, kad je preminuo prvi hrvatski predsjednik, prošle su 23 godine. O njegovu političkom djelovanju postoje različite ocjene. I dok mu kritičari zamjeraju autoritarnost i manjak sluha za političke neistomišljenike te ga najžešće optužuju za pokušaj podjele Bosne i Hercegovine, njegovi zagovornici tvrde da je prema Bosni i Hercegovini vodio politiku zaštite interesa hrvatskog naroda.

Izborio suverenu i demokratsku Hrvatsku

Ono što mu se ne može osporiti jest da je utemeljitelj Hrvatske demokratske zajednice, kojoj je bio na čelu sve do kraja života, te da je izborio suverenu i demokratsku Hrvatsku.

- Moja mladost i djetinjstvo nisu bilo veseli. Ostao sam bez majke u sedmoj godini. Otac je bio neprestano u političkim borbama protiv šestosiječanjske diktature, protiv te protuhrvatske Jugoslavije. Otac mi je rekao: ‘Sine, budeš li kao i druga gospoda koja su napredni i slobodoumni kad su mladi, a kad završe škole postaju narodne gulikože, ne dolazi mi pred oči’. Ako mi je nešto žao, onda mi je žao što je moj otac doživio tragičnu sudbinu, što nije doživio hrvatsku samostalnost zajedno s mnogim drugim ljudima - izjavio je Tuđman nekoliko mjeseci prije smrti.

Govorio je tada i o Hrvatskoj kakva bi trebala biti i kakvu bi on silno želio.

Želimo Hrvatsku blagostanja, sreće njenih ljudi, koja će po svom razvitku i materijalnom i duhovnom planu biti u prvim redovima slobodnih naroda svijeta, govorio je Tuđman.

U svojim je poslanicama jačanje veza s EU, SAD-om i UN-om isticao imperativom, uvjeravao u podizanje životnog standarda svih građana.

- Kao hrvatski državni poglavar, a u okviru svojih ustavnih ovlasti, učinit ću sve da u nacionalnoj slozi gradimo svoju domovinu tako da Hrvatska bude zemlja demokratskih ljudskih sloboda, gospodarskog i kulturnog procvata, blagostanja i sreće svih njezinih građana. Da Hrvatska bude snažan čimbenik mira, suradnje među narodima i stabilnosti novog međunarodnog poretka u ovom dijelu svijeta - govorio je Tuđman u kolovozu 1997.

Iako mu se ne mogu osporiti velike zasluge za stvaranje samostalne Hrvatske te briljantnu vojnu pobjedu, Tuđmanov najveći krimen po mnogima je divlja pretvorba. Zahvaljujući raširenoj korupciji, ostaci socijalističkih divova i hrvatsko gospodarstvo uništavalo se putem favoriziranja relativno malog broja podobnih koji su za malo novca priskrbili velika, nacionalna bogatstva. Ostat će upamćena Tuđmanova vizionarska rečenica o 200 hrvatskih bogatih obitelji, što se do danas nije promijenilo. Tijekom Tuđmanove ere, hrvatsko društvo i gospodarstvo prošli su kroz velike promjene. S obzirom na pritiske “izvana” te otpor “iznutra”, sloboda izražavanja pokušavala se smanjiti preuzimanjem kontrole nad javnim medijima te politički motiviranim sudskim procesima protiv novinara i listova koji su izražavali neslaganje s tadašnjom vlašću i njezinom politikom. No u doba Tuđmanove vlasti niti jedan “oporbeni novinar” koji bi izražavao stavove kontra službene hrvatske politike nije ni fizički stradao niti je bio osuđen na novčanu ili zatvorsku kaznu.

No Tuđmanova “bosanska politika” bila je i ostala jedno od najkontroverznijih područja njegova političkog djelovanja. I danas se mogu čuti optužbe da je s Miloševićem na sastancima u Karađorđevu i Tikvešu “dijelio Bosnu.”

- Ne treba računati s BiH kao s nečim bogom danim... Jedan dio, znači, Srbiji, jedan dio Hrvatskoj, a može ostati i muslimanska državica u sredini, ona povijesna zemljica Bosna - objavio je Feral Tribune 9. travnja 2004. godine.

Crni, zeleni i žuti vragovi

Uz legendarnu izjavu o “guskama koje idu za velikim idejama i integracijama jer su im premali okviri naše države i našeg naroda”, u vrhu vječnih tuđmanizama naći će se i crni, žuti i zeleni vragovi.

- Nećemo dopustiti onima koji se vežu i s crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske neovisnosti. Ne samo s crnim, nego i sa zelenim i žutim vragovima. Nećemo dopustiti onima koji se povezuju sa svim protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju, nego im se nude. Ne samo da im se nude, nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale - rekao je Tuđman u govoru 1996. godine.