Unatoč pokušajima da pronađu lijek, Kattieina obitelj se suočavala s nemogućom misijom. Svaki doktor kod kojeg su otišli rekao im je da odvedu Kattie kući i da s njom uživaju posljednjih devet mjeseci
Posljednji trenuci njihove kćeri: 'Shvatili smo da nema spasa...'
Kattie King iz Kalifornije imala je samo sedam godina kada je u lipnju 2016. godine preminula od difuzne intrinzične pontine glioma (DIPG), rijetke vrste tumora mozga koji pogađa djecu u dobi između 5 i 10 godina.
Statistike pokazuju kako nikada nijedno dijete nije preživjelo DIPG, a nacionalno zdravstveno osiguranje u SAD-u ne pokriva liječenje.
Usprkos pokušajima da pronađu tretmane, Kattieina obitelj se suočavala s nemogućom misijom. Jedina opcija bila je da se dijete stavi pod što više kemoterapije koliko može podnijeti. Svaki doktor je roditeljima rekao da odvedu Kattie kući i da s njom uživaju posljednjih nekoliko mjeseci.
Njeni roditelji Jamie i David nedavno su podijelili tužni video koji je prikazuje posljednje trenutke prije nego je Kattie preminula. To su napravili kako bi podignuli svijest o ovoj rijetkoj i neizlječivoj bolesti.
#PleaseShareKatherinesStory and tell them about Katherine. #KatherineTheBrave https://my.supportlpch.org/KatherineTheBrave How do you say goodbye to your 7 year old who is dying? Well, you tell her how "lucky" she is to be pain free. How much fun she will have when she is out of her horribly cancer ridden body, it had spread everywhere. You share with her just how much better she will feel not taking those horrible poisonous medicines, that wouldn't work anyway. Then you kiss her and touch her. You cry quietly, and in between words, so that she doesn't worry. Eventually she takes three last breaths and she's gone. This here, what I'm showing you, isn't the cancer that you see on Facebook, in the media, or at fundraisers. This definitely isn't the pediatric cancer that the ACS or NCI solicit funds for to invest in adult cures. This is the #TRUTH. This was my child. And she died a few minutes after this video. She received no funding. She was given no possible cure. She was sent home at 7 years old to die. Just like this. We couldn't call anyone when she struggled to breathe. We stayed home. As expected. No one could help her anyway. They gave up in 1965. This is #DIPG. This beautiful human was left to suffer and pay the price for our fear of looking at this exact image and taking a stand by donating to the right places who do the most work for our kids. And after death, she still gave. She gave her flesh to science, more than many of us could ever do willingly. And that lab: Dr. Michelle Monje's research lab on the campus at Stanford University, that is on the edge of a cure, is fighting for funds like Katherine fought for her life. Funds which our government has just cut again by 20%. Funds desperately needed to pay minimal wages to bright young minds who want to help for pennies an hour. If you want to help us find a cure, please go here: https://my.supportlpch.org/KatherineTheBrave and actually help where it counts. $1, $7, $20... doesn't matter. It buys toilet paper, water, supplies, equipment for a lab, peer reviews and studies, which uses our dead children's tumors to keep your children, and your children's children from enduring what Katie and the other children with DIPG have endured. It's the least we could all do. The very least. Please help us... today. Her last day a year ago on our planet. Help us heal a little by giving us hope, and help save these kids. If you'd prefer to donate to other foundations which help in different ways to fight #DIPG, and whom helped us during Katherine's struggle, here are a few: https://www.facebook.com/McKennaClaireFoundation/ https://www.facebook.com/unravelpediatriccancer/https://www.facebook.com/maxloveproject/ https://www.facebook.com/defeatdipg/ https://www.facebook.com/strongerthandipg/ https://www.facebook.com/chadtoughfoundation/ See you next time, loves and kisses.
Posted by Katherine The Brave on 6. lipnja 2017
Jamie je rekla kako je to bio težak korak za napraviti i zbog kojeg se i danas nekad dobro zamisli. Ali na kraju, kaže Jamie, napravila bi to ponovno kako bi ljudi vidjeli pravi horor i beznađe ove bolesti.
David i Jamie su ispričali kako su doktori prvo mislili da Kattie ima samo vrućicu, ali joj je ubrzo počelo 'bježati oko' i imala je česte glavobolje. Posrtala je i teško je hodala, a jezik joj se počeo petljati u travnju 2016., mjesec i pol dana prije nego joj je dijagnosticiran DIPG.
Međutim, doktor je uporno tvrdio da je to često viđao kod djece i da je to samo nedostatak željeza.
- Nekoliko tjedana kasnije, Kattie je postajalo sve gore i gore. Otišli smo drugom doktoru po drugo mišljenje. Taj doktor nam je rekao da ima puno bijelih krvnih zrnaca. Odmah smo otišli u bolnicu. Tamo je doktor napravio pretrage i odmah ju je smjestio u interni odjel. Znao je. Bilo je jasno - pričaju roditelji.
Doktori su u lipnju 2015. rekli kako Kattie ima još devet mjeseci života u najboljem slučaju. Rekli su im da odvedu Kattie kući i da potraže moguće tretmane na internetu. Roditelji su bili shrvani, a jedino što su doktori mogli napraviti je staviti djevojčicu pod toliko količinu kemoterapije koliku maksimalno može istrpjeti.
Nakon nekoliko mjeseci roditelji su postali svjesni da spasa nema.
- Shvatili smo, naše dijete će umrijeti i mi ne možemo apsolutno ništa napraviti. Potom smo odlučili da želimo znati kako će se to dogoditi. Istraživali smo kako napraviti njenu smrt što bezbolnijem, ali roditelji s djecom oboljelom od DIPG-a nisu otkrivali detalje smrti svoje djece.
Kako su dani odmicali, Kattie je i sama postala svjesna što se bliži iako joj njeni roditelji nisu govorili ništa o njenoj bolesti.
- Iz vedra neba je mjesec i pol prije smrti počela govoriti o raju i počela je govoriti kako ne želi umrijeti. Počela je crtati raj i sebe u njemu - pričaju roditelji koji su trenutke prije smrti odlučili snimiti kako bi podigli svijest o ovoj teškoj bolesti.
- U videu možete vidjeti da smo ju pokušali utješiti. To je bio jedan od njeni strahova, da će otići sama. Sve moguće blagoslove smo joj govorili - kroz suze je ispričala njena majka Jamie.