Prvo poplava, a sad i korona... Baka ne može do unuka: 'Odem samo do balkona da ih vidim'

Teško mi je. Kuća poplavljena, a ja ležim u krevetu pod temperaturom, pozitivni smo i ja i moj brat na koronu. Ovo je užas...

Priča nam to Robert Pervan, jedan od pet pozitivnih stanovnika Kokorića. Ne mogu van, iz izolacije promatraju nezapamćenu poplavu i izlijevanje podzemne rijeke Betine.

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:

Pokretanje videa...

01:09

Videovijesti 13 12 | Video: 24sata/pixsell

- Selo nam je poplavljeno, u kuće nam je prodrla Betina - kaže.

U obiteljskoj kući na katu u jednom stanu je brat sa suprugom i dvoje djece, a u drugom stanu je Robert sa suprugom i djecom. Kuća Pervanovih odmah je na ulazu u Kokoriće. Odolijevala je Betini sve do četvrtka, kad je voda prodrla u podrume i garažu.

- Ništa ne mogu. Uz sav ovaj moj jad i visoku temperaturu koja me obara, još mi je veća muka jer ne mogu pomoći. Užasno se osjećam - govori nam Robert, kojeg dodatno brinu roditelji koji su nekih stotinjak metara dalje u drugoj kući.

- Znate šta, dobio sam maloprije fotografiju. Srce mi je puklo kad sam vidio tu sliku. Moja stara mater gazi kroz vodu, onako pogleda zamišljenog. Teško joj pada što ne može k nama i svojim unucima - kaže Robert.

'Svi su oni naša dica'

Robertova priča ponukala nas je da nazovemo i njegovu mamu Novenku Pervan, kojoj smo unatoč dosta teškoj situaciji što od poplave, što od korone, željeli čestitati današnji blagdan Materica. To je inače narodni običaj, ali i kršćanski blagdan koji se slavi uvijek na treću nedjelju Došašća. Običaj je da se za taj dan majke "cine", darivaju mušku čeljad u kući, posebno djecu i unučad. 

- Dobro jutro gazdarice, čestitam vam Materice -  na te riječi muk sa druge strane, a onda oduševljenje Novenke Pervan.

KOKORIĆI SE BORE S VODOM Emotivni Pranić nahvalio sve službe: 'Neumorni. Ništa im nije teško. Došli su iz svih krajeva'

 - Ajme od kad nisam čula da je netko takvo što rekao. To je naš stari običaj. Nisam ni u ovim teškim trenutcima, a vjerujem ni druge Kokoričanke zaboravila što današnja nedjelja Došašća nosi. Već jutros sam onim vrijednim momcima iz HGSS skuhala kavu, odnijela bićerin rakije, suhe smokve i u gajbi oraha - govori nam Novenka.

Svi su oni ovih dana, kako kažu, njihova djeca.

 - Kažu oni meni da mi svaka čast što sam donijela poklone, a ja njima kažem da njima svaka čast što su sve ove dane sa nama i velika im hvala za sve što rade svi od HGSS do CK i grada za nas u ove teške dane. Oni se bore za nas u ovim teškim uvjetima -  govori nam Novenka kojoj će ovi dani teško, baš kao i ostalim stanovnicima poplavljenog sela Kokorići ikada pasti u zaborav.

 - Voda se povlači, ali vidite protiv vatre i vode čovjek je nemoćan. Ajde opet vatra nekako, pokušat ćeš gasiti, ali voda. Nemoćan si - priča nam. 

Odsječena od sinova i unučadi

Novenkina je kuća u kojoj žive ona i suprug Milivoj malo naviše u odnosu na kuću dvojice sinova. Ipak voda je poplavila podrum, konobu, morala je spašavati vino iz podruma. Vino su, kaže dvojica HGSS-ovca sve ručno pretočila u bačve u jednog susjeda i spremili u konobu, u staroj kući. Spašavala je Novenka i kokoši, koze jer je i kokošinjac kao i staja poplavila voda.

 - Voda se evo povlači polako, ali to ne znači da ponovno za mjesec dana ne može sve poplaviti. Ovakvih poplava nije godinama bilo. Ja sam ovdje četrdeset i šest godina. Bilo je godina da bi Betina poplavila, ali ovakvo što ja ne pamtim. Znali smo mi hoditi preko brda na posao. Ljudi su nas tamo preko onoga mosta prenosili jer bi poplavilo. Iza toga bi pali snigovi i sve bi se to zaledilo i smrzlo. Sve smo mi to prošli, ali da je ovako nešto došlo sve gori do moje kuće, a mi smo naviše, to se ne pamti. Nikad nisam bižala iz moje konobe i iz moga tora do ove godine. Ovo se ne pamti. Ovo je prokleta godina u svemu. Ne daj Bože samo bi još tribalo potres da dođe, a kako je naopako krenilo može svašta biti - nadodaje Novenka, koja se kako nam reče sprema barem onako iz daleka sinove vidjeti.

Tu joj je i četvero unučadi. Teško i njoj i suprugu Milivoju što se ne mogu družiti s djecom jer danas je i Sveta Lucija.

 - Cinit ću se svojoj dici i unučadi, onako kako ja znam. Neće mater ni danas njih zaboraviti. Odnit će mater priko vode "cinu", govori nam Novenka dok joj doduše glas pomalo podrhtava.

 - Teško mi je jer ne mogu ovih dana do njih niti oni do nas. Odem priko vode svako malo, dovoljno mi da ih vidim sa balkona. Srce mi je onda mirno. Odnesen im nešto, ostavim i vratim se. Ne mogu do njih, to mi je najteže, ali dat će Bog i ovo će brzo proći. S vodom nikad ne znaš di će, ona samo navire, ali evo granilo je jutros sunce, a voda se povlači. Do kada sam Bog zna. Ja samo kažem, ne daj bože teže bolesti, da svi ostanemo pri pameti. Evo isto nas Bog čuva. Nitko od nas nije otišao u ambulantu, osin ovih što su u izolaciji -  poručuje Novenka.

GRADONAČELNIK VRGORCA 'Rješenje od poplava je tunel kojim bi voda otjecala ka moru'

 - Mi smo vridni ljudi sve ćemo mi to uraditi i napraviti. Samo nek nam se više ne povrati ovo što se u zadnjih deset dana događalo u Kokorićima. Zato treba uraditi nešto dugoročno da ova voda iz Betine može otjecati, a ne ostajati u Kokorićima. Jer može proći deset godina da ne poplavi, a može za mjesec dana opet doći do poplave. Nitko od nas nije više siguran. Bez tunela kroz koji bi voda otjecala nema života. Otić će nam mladost, a u Kokorićima ima mladih obitelji i njih treba zadržati. Ne bi voljela ni ja ni nitko iz Kokorića da moramo svoje kuće napuštati - govori.

U njenom zavežljaju će se i ove nedjelje Došašća, na Materice, naći suhih kokoričkih smokava, oraha, pokoja čokoladica i tko zna što će još materina ruka spremiti za djecu obradovati. Ovo je posebna nedjelja jer zrake sunca polako obasjavaju i Kokoriće, kiše su prestale, Betina se primirila. Još samo da i pusta obećanja koja su ovih dana pri svojim dolascima zborili dužnosnici pri obilasku poplavljenih Kokorića što prije postanu oku vidljiva, a Kokoričanima i ne samo njima već i cijelom vrgoračkom kraju polju Bunina i Jezero ostvariva, tko sretniji od ovih ljudi.