Slučaj Hajrudina Mršića posve je nepoznat i star je više od deset godina, no frapantno je sličan valu trovanja gaziranim pićima. Sve se poklapa. Strana mineralna voda s okusom, bočica sa širokim grlom, stravične ozljede grla i jednjaka...
'Popio je mineralnu s okusom i povratio. Taknuo sam, usta mi opeklo ko kiselina akumulatora'
Tko je u cijeloj priči "nulti pacijent", prva osoba u Hrvatskoj koja je popila otrovani napitak? Je li to Stanko iz Pule, koji je u svibnju ove godine sa suprugom posjetio restoran u Rijeci pa naručio mineralnu vodu Römerquelle s okusom, za koju se ispostavilo da ima okus otrova i spržila mu je kompletan jednjak? Nakon toga u rujnu slijedio je slučaj dječaka u Krapini - njemu je u soku od jabuke bila lužina i također mu oštetila jednjak. Slijedili su drugi, treći slučaj, pa Coca-Cola iz automata na PMF-u u Zagrebu. No prvi "pacijent" mogao bi ići daleko u prošlost i zapravo biti Hajrudin Mršić iz Zagreba. Prije više od deset godina otrovao se pićem. Zanimljivo, također u Rijeci...
Čarli su ga zvali i bio je, kažu, sitan, ali iznimno jak, čvrsti čovjek. Radio je godinama u jednom kafiću u centru Zagreba, no preminuo je 2020. godine u vrijeme korona virusa. Godinama prije smrti vodio je parnicu na zagrebačkom sudu protiv jednog riječkoga kafića. Slučaj je bio frapantno sličan, primjerice, Stankovu iz svibnja. Nije dao svoju priču u medije, pravdu je tražio na sudu.
Kobni odlazak na piće
- To je bilo 2012. godine. Hajrudin Mršić je naša rodbina i često je dolazio k nama u posjet. Bilo je kasno navečer, moglo je biti između 22 i 23 sata. Rekao je: 'Ajmo na piće!'. I izašli smo. On vam je inače godinama vodio kafić u centru Zagreba, bio je onako kafanski, 'noćni čovjek'. Volio je navečer izaći - počinje priču Rasim Zejnić iz Rijeke, svjedok događaja.
Njih dvojica, domaćin Rasim i gost Hajrudin, otišli su najprije u pekarnicu na Viškovu na burek, potom prešli cestu i sjeli u kafić.
- On je naručio mineralnu vodu s okusom, ja kavu. Ne znam koja je bila mineralna, al' znam da je bila s okusom, da je imala neko strano ime i da je bila široka bočica na vrhu. Ne kao mineralna voda kod nas. Puno šira. Čarli je, rekoh, vodio kafić pa je pitao: 'Kod nas u Zagrebu ima neka nova mineralna s okusom, imate li možda?'. Konobarica je rekla da imaju i donijela piće, ne sjećam se je li bočicu otvorila pred nama ili je bila otvorena - počinje priču Rasim, nakašlje se, pa nastavi:
- Natočio je u čašu do pola. I čim je Hajrudin popio gutljaj dva, odjednom se zakašljao. 'Pa što je ovo?! Daj probaj!', izustio je i počeo se previjati, povraćati, a ja sam samo prislonio bočicu na usta. Ma kakva vatra! Tu vam bol ne mogu opisati, a Hajrudin... Kao da je popio kiselinu iz akumulatora! Strašno je bilo. Samo od toga što sam prislonio bočicu ustima danima mi je bilo crveno oko usta, kao da je sve spalilo. Kremom sam mazao usta i jedva je prošlo crvenilo. On je popio sigurno dobar gutljaj-dva. Odvukli smo ga do WC-a, dušu je ispustio čovjek. Davala mu je gazdarica kafića mlijeko, pa vodu, ali sve bi odmah izbacio. Onda sam ga ubacio u auto i odvezao na Hitnu. Danima je ležao tamo, posljedice su bile strašne. Jednjak mu je bio jako oštećen i grlo. To je bilo strašno. Kad se oporavio, svejedno je imao velikih problema s gutanjem. Stalno je kašljucao, grlo mu je bilo vječno nadraženo...
Tužio je gazdaricu kafića
On je tužio gazdaricu tog kafića na Viškovu, no trebalo je odmah izuzeti bočicu i napraviti analizu, a ona je odmah, kad se to dogodilo, prije nego što je došla policija, sklonila to piće i bacila negdje. Imala je navodno samo jednu gajbu, tako je tvrdila. Na sudu sam bio svjedok i ona je tvrdila da mu je pozlilo od bureka. Zamislite bezobrazluka!
Čarlijev brat dobro se sjeća bratove agonije.
- Jedva je preživio. Nije mogao govoriti, ležao je u bolnici od 15 do 18 dana, ne znam više točno koliko, ne sjećam se. Nisam mu mogao ići u posjet, no znam da ga je posjećivao rođak kod kojega je bio u Rijeci - ispričao nam je Zaim, brat Hajrudina Mršića, koji živi u Zagrebu.
Brat mu je prepričao što se točno dogodilo u kafiću na Viškovu.
- Prvo je osjetio nekakvo peckanje i vrlo brzo dobio temperaturu. Odmah je počeo povraćati. Znam samo da je bila riječ o staklenoj boci od pola litre. Odmah su išli vidjeti krvnu sliku i raditi ostale pretrage. Imao je ozljedu unutarnjeg dijela jednjaka i glasnica. Jako smo se zabrinuli pa smo bili sretni kad smo čuli da će ga nakon dva tjedna otpustiti iz bolnice - prisjećao se Zaim tih neizvjesnih trenutaka.
Čarli je, kaže, imao suprugu i izvanbračnog sina Danijela, koji živi u Njemačkoj te nisu u kontaktu. Godinama je vodio kafić na Preradovićevu trgu u Zagrebu, u prostoru koji je u vlasništvu Pravoslavne crkve.
Kad je otrovan u Rijeci, imao je 55 godina i sljedećih deset godina mučio se sa zdravstvenim problemima zbog najvjerojatnije kiseline ili lužine ubačene u mineralnu. Kako je gazdarica kafića bočicu bacila prije dolaska policije, koja došla tek sutradan, nikad nije utvrđeno što je točno bilo ubačeno u bocu mineralne niti je otkriven počinitelj. No lako je moguće da je Hajrudin bio prva žrtva bolesnog uma koji truje ljude ubacujući kiselinu ili lužinu u mineralnu vodu. Je li počinitelj isti, pokazat će istraga.