Upravo mu je izašla monumentalna zbirka na gotovo 900 stranica. Tim povodom razgovaramo Milom Stojićem, s jednim od najmoćnijih, najnagrađivanijih i najboljih BiH/hrvatskih pjesnika
Ponovo se otkopavaju ratne sjekire, prebrojavaju se krvna zrnca, a u pozadini se pljačka...
Mili Stojiću (1955.), Hercegovcu, kozmopolitu, kolumnistu, esejistu i uredniku, te jednom od najmoćnijih, najnagrađivanijih i najboljih bosanskohercegovačkih i hrvatskih pjesnika, uskoro izlazi iz tiska u izdanju zagrebačkog VBZ-a antologijska zbirku njegove poezije “Muze i Erinije”, koja će biti promovirana 14. rujna na Vrisku - festivalu autora i sajmu knjiga na Rijeci. U tome monumentalnom djelu na gotovo 900 stranica bit će tiskan reprezentativan izbor iz njegovog pjesničkog opusa, koji je taj “pjesnik recentne povijesne tragedije Bosne” te autor “koji svijetu pokušava govoriti istinu” stvarao više od četiri desetljeća, konkretno, od 1977., kad je objavio prvu zbirku, do 2020. godine. Njegov se opus može podijeliti na dvije cjeline, a razdjelnica je rat. U prvoj govori o zavičaju, ljubavi i životu, a u drugoj, od zbirke “Libreto za sviralu i strojnicu”, progovara o ratnoj i poratnoj zbilji te njegov izraz postaje sve angažiraniji i društveno relevantniji. U idućih sedam zbirki, primjerice u “Prognanim elegijama”, “Među zavađenim narodima” i “Himni poraženih”, svjedoči o destrukciji nestalog svijeta u Sarajevu, bilježeći poput kroničara, na granici rezignacije, protesta i ironije, ratne strahote, smrt, zločin i egzil. Stojić je diplomirao južnoslavenske književnosti i jezike na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je urednik Naših dana, Lica, Odjeka, Oslobođenja, Tjednika, Dana, zatim je deset godina kao lektor predavao južnoslavenske književnosti na Bečkom sveučilištu, a više od deset godina pisao redovnu kolumnu u splitskom Feral Tribuneu i u sarajevskim Danima. Objavio je 14 knjiga poezije te osam knjiga proze i esejistike. U Sarajevu su mu objavljena Izabrana djela u šest svezaka. Knjige su mu prevedene na engleski, njemački, mađarski, talijanski, bugarski, poljski, slovenski i makedonski jezik. Dobitnik je desetaka književnih nagrada, među njima Brankove (1978.), Goranove (2007.) te Ratkovićeve (2012.). Član je Društva pisaca BiH, Hrvatskog društva pisaca te PEN-kluba. Redovni je član Internacionalne akademije nauka i umjetnosti u BiH. Živi u Sarajevu.