Ponovno slavimo rezultate u turizmu, a ministrica turizma kaže da to nije dobro. I što sad?

Ministri turizma tradicionalno surfaju na valu uspješne turističke sezone. Na brojanju dolazaka i prolazaka, noćenja i plaćanja, prihoda i zarade...

Na tome grade političku karijeru i ministarski status u Vladi, kao što na velebnim brojkama, atraktivnim lokacijama i nasmiješenim gostima bildaju svoju medijsku slavu i popularnost u javnosti. Ministri turizma uvijek su nositelji dobrih vijesti, manekeni turizma kao jedine grane koja se u ovoj zemlji može smatrati uspješnom.

A onda je ministrica Nikolina Brnjac pokvarila zabavu.

Taman kad se i sama pohvalila sezonom koja se gotovo približila rekordnoj 2019. godini, objavivši na N1 televiziji kako smo "kumulativno preko 90 posto u dolascima i 96 posto u noćenjima", zalila je sve to kantom hladne vode: "Ovaj smjer nije dobar".

Ni dobro nije dobro

I tako, u totalnoj suši dobrih vijesti jedina ministrica koja je dosad plovila na dobrim vijestima, poručuje kako ono što se prodaje pod uspješnu sezonu, zapravo nije dobro za Hrvatsku.

Zvuči paradoksalno.

"Ono što cijelo vrijeme govorimo je da ne trebamo biti taoci brojanja, trebamo se okrenuti kvaliteti", objasnila je Brnjac, razvijajući priču o tome kako "ne želimo masovni turizam, već održivi, cjelogodišnji turizam". "Vidimo da ovakav smjer nije dobar, moramo čuvati kulturne i prirodne resure, naše more, moramo razvijati cijelogodišnji turizam i lokalni čelnici imaju veliku ulogu u svemu tome".

Znači, ono što je uspješno, zapravo je štetno.

Zar smo dočekali takvo nešto čuti od ministrice turizma?

Prodaju čak i neuspjehe

Ova izjava Nikoline Brnjac zazvučala je neobično u okolnostima kad njezini kolege zataškavaju neuspjehe u svojim resorima, a slučajne uspjehe prodaju pod velike trijumfe. Nema sumnje da će premijer Andrej Plenković ovogodišnju turističku sezonu pridodati trijumfalnoj strani njegova mandata, pored Pelješkog mosta, eura, Schengena i one famozne "pobjede nad koronom", i to već za prvu iduću predizbornu kampanju.

Možemo lako zamisliti kako bi to izgledalo na izbornim skupovima HDZ-a. Plenković objavljuje da smo imali sjajnu turističku sezonu, na što Nikolina Brnjac iz publike dovikuje: "Što nije dobro!".

Ministrica turizma prodaje priču o održivom turizmu, što nije samo postala mantra drugih turističkih zemalja, već se povlači kao fusnota po svim strategijama hrvatskog turizma. Želimo manje gostiju, više novaca, cijele godine. Želimo kvalitetu, a ne kvantitetu, želimo spašavanje okoliša, a ne njegovu komercijalizaciju. Hoćemo ljepote, a ne betonizaciju. More svima, a naročito njima.

I to sve zvuči moderno i hipsterski.

Turizam kao socijalni ventil

Sve dok se to ne stavi u kontekst Hrvatske koja je godinama, pa i desetljećima, ovisna o turizmu, a turizam praktički postao taocem hrvatskog ekonomskog životarenja i propadanja.

Ministrica Brnjac priznaje da je turizam "bitan radi proračunskih sredstava i stabilnosti proračuna". Stručnjaci odavno upozoravaju da prihodi od turizma zauzimaju preveliku stavku u državnom proračunu, pa se krizne turističke sezone poistovjećuju s ekonomskim kataklizmama. 

Osim toga, turizam je u ovoj državi praktički pretvoren u socijalnu kategoriju, naročito u Dalmaciji. Dok u kontinentalnom dijelu ljudi nezaposlenost i besparicu rješavaju iseljavanjem, na obali preživljavaju od iznajmljivanja soba i apartmana, čime HDZ osigurava socijalnu stabilnost i stišava potencijalno nezadovoljstvo.

Turizam je postao ispušnim ventilom socijalne krize.

Ovisni o turizmu

Ove godine, pak, hrvatski turizam bilježi veći prihod na manjem broju dolazaka, što nije rezultat podizanja razine ponude, nego inflatornog dizanja cijena, pa i pohlepnog nadoknađivanja propuštenih prihoda iz dviju pandemijskih sezona.

Hrvatska, dakle, ne želi masovni turizam, ali je o njemu postala ovisna. 

A sve priče o kvaliteti, održivom turizmu, ekskluzivnim gostima, zaštiti okoliša, postaju tek puke floskule, lijepe želje i marketinške parole za privlačenje novca iz europskih fondova.

Tim više što veliki dio turističke strategije ovisi o lokalnim sredinama, pa i lokalnim šerifima koji upravljaju investicijama, prostornim planovima, kao i lokalnim prihodima na kojima onda baziraju svoj opstanak na vlasti.

Pečat neuspjeha

I sada na sve to, na sve ove velebne uspjehe, rekordne rezultate, spektakularne objave o zaradi i noćenjima i dolascima i prihodima, ministrica turizma udara pečat neuspjeha. 

Ono što se odavno smatralo dobrim - po inerciji ili po političkom diktatu - sada se s najvišeg mjesta proglašava lošim. Što veći rekordi, to veća šteta. Ili tako nekako.

Ministrica Brnjac pogazila je tako jednu od rijetkih dobrih vijesti za Plenkovićevu vladu koja gubi bitku s inflacijom, troškovima života, energetskom krizom, pandemijom, sušom, požarima, obnovom, životnim standardom, pa se očajnički, poput žednog u pustinji, želi napiti dobrih vijesti iz jedinog takvog izvora.

Da bi onda ministrica rekla da su te vijesti zapravo štetne.

To je očito nova dimenzija HDZ-a: da čak i nekakve uspjehe proglašava neuspjesima.